Vrbas, Kastel, lijepe žene, i naravno - ćevapi, stvari su koje će vam vjerovatno prve pasti na pamet kada čujete riječ Banjaluka... Ipak, postoji još mnoštvo drugih sadržaja koje posjetilac grada na Vrbasu može da vidi, sazna i doživi.
Pa, krenimo redom...
Banjaluka je najveći grad u RS, drugi najveći grad u BiH, poznat po mitskoj činjenici da u njemu živi sedam žena na jednog muškarca, ili kako je jedan aforističar sjajno rekao - "sedam Snježana na jednog patuljka".
U reportaži o Banjaluci britanski Gardijan je napisao da je to grad "čiji stanovnici žive u kafićima", navodeći da u mjestu od samo 200.000 stanovnika postoji više od 1.000 kafića i barova.
Ipak, to možda i nije toliko čudno ako se uzme u obzir pomalo nevjerovatan podatak, koji je iz prašnjavih arhiva 'išačačkao' banjalučki hroničar Slavko Podgorelec. Naime, prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine! Poređenja radi u Parizu prva kafana je otvorena 54 godine kasnije, dok je Beč za Banjalukom kasnio punih 66 godina...
Zbog velikog broja zelenih površina, parkova i aleja Banjaluka nosi epitet grada zelenila. Neki bi rekli i "šumski grad" ili "grad u šumi". Kad smo već kod šume - upravo u Banjaluci je nastala čuvena partizanska pjesma "Po šumama i gorama", a memorijalna ploča posvećena toj pjesmi i autoru njenih stihova Mirku Kovačeviću, koji je živio u Banjaluci nedaleko od Gradskog mosta, nalazi se na jednoj stambenoj zgradi u blizini tog mosta.
Banjaluka je smještena u kotlini na 164 metara nadmorske visine, a sa jugozapadne strane okružena je brdima Starčevica, Banj brdo/Šehitluci i Šibovi. Na jednom proplanku Starčevice ranije je dominirao natpis TITO, koji se mogao vidjeti iz skoro svih dijelova grada.
Postoji urbani mit o tome kako je Tito prilikom posjete Banjaluci 60-ih godina prošlog vijeka upravo u ovom gradu ostao bez sata. Tada mu ga je neko, navodno, "maznuo" dok je pružao ruke gomili, a Tito od sramote to nikome nije rekao... Ali je zato u Banjaluku navratio još samo nekoliko puta.
Banjaluka je poznata po rijeci Vrbas, tvrđavi Kastel, "banjalučkom" ćevapu, Nektar pivu, siru Trapist, jedinstvenom dajak čamcu i "banjalučkom kolu". (Ne, nije u pitanju držanje za ruke i igranje u krug, već specijalni ribarski kolut za pecanje škobalja u Vrbasu...)
Rijeka Vrbas, sa svojom modro-zelenom bojom jedna je od najljepših rijeka u BiH. Ako ste avanturističkog duha na ovoj rijeci možete da odvezete rafting, kajaking, kanuing i kanjoning. Najduža ruta za aktivnosti na divljim vodama je 21 km, sa jedinstvenom mogućnošću noćnog spuštanja kroz osvjetljeni kanjon Tijesno. Banjaluka je 2009. godine bila domaćin Svjetskog prvenstva u raftingu, a početkom ove godine proglašena je za šampiona sportskog turizma.
Tvrđava Kastel nalazi se u središnjem dijelu grada, na lijevoj obali rijeke. Na ovome mjestu su pronađeni ostaci naselja iz neolita, kao i nalazi iz antičkog, slovenskog, turskog i austrougarskog perioda.
Kada se priča o Vrbasu i Kastelu, ne može a da se ne spomene Milenko Jevtić Jevto, 76-godišnji arheolog amater, poznat po zimskom kupanju u Vrbasu i ostrvima koje je svojeručno izgradio ispod tvrđave. Jevto je poznat i po tome što je u jezeru ispod Kastela, kako kaže, otkrio "podzemaljce". "Oni su riboliki, malo niži od nas, a imaju peraja i zmijski torzo", tvrdi Jevto.
Uz Jevtu, svakako najveće banjalučka legenda je Čika Ale, čovjek koji zna da priča sa životinjama, koji djeci dijeli čokoladice "Životinjskog carstva", i koji na kružnom toku kod Kastela reguliše saobraćaj "onako, iz hobija".
U blizini Kastela nalazi se Safikadin grob, koji je vremenom postao pravo ljubavno "svetilište". I dan danas mnoge mlade djevojke na tom mjestu svakodnevno pale svijeće za sreću u ljubavi.
Prema jednoj od verzija legende o Safikadi, ona je bila prelijepa djevojka koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u tvrđavi Kastel oduzela sebi život. Safikada je obukla vjenčanicu, stala ispred topa koji je svaki dan pucnjem označavao podne i okončala život uz izgovarene riječi: "Biću ti vjerna".
Kada se krene od Kastela prema centru grada prolazi se kroz banjalučku Gradsku tržnicu, za koju mnogi strani turisti tvrde da je "nešto posebno". U blizini Tržnice nalazi se robna kuća Boska, svojevremeno najveća robna kuća u bivšoj SFRJ, a ispred nje je glavni gradski trg - Trg Krajine na kome se nalazi memorijalna ploča katastrofalnog zemljotresa u Banjaluci iz 1969. godine, sa iskrivljenim satom na kome je vrijeme zaustavljeno u trenutku potresa.
Banjaluka je poznata i po tome što je o ovom gradu napisano mnoštvo pjesama - najpoznatija pjesma je "Banjaluko i ta tvoja SELA", a najpoznatija ulica u gradu je "GOSPODSKA". Ovom ulicom ide glavna pješačka zona grada, koja se završava kod zgrade Narodnog pozorišta RS.
U gradu postoji mnoštvo crkava i džamija, a najpoznatije bogomolje su pravoslavni hram Hrista Spasitelja, rimokatolička crkva Sv. Bonaventura i džamija Ferhadija.
Neizostavna je i kulturna ponuda Banjaluke, kao što su Narodno i Dječije pozorište Republike Srpske, Muzej Republike Srpske, Kulturni centar "Banski dvor", Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, galerije...
Ukoliko ljeti posjetite grad na Vrbasu, možete da "zakačite" i neki od brojnih festivala, a svakako najveći i najznačajniji je Demofest - festival neafirmisanih bendova iz regiona.
Neke od specifičnosti Banjaluke su i teretane na otvorenom, penzioneri koji igraju šah na ogromnoj tabli sa ogromnim figurama, veličanstveni mural u naselju Borik i mnoštvo kipova i spomenika razbacanih po gradu.
Mujini Ćevapi , Nektar pivo, sir Trapist...
Banjaluka je poznata po specijalnoj vrsti ćevapa koji su "spakovani" u pločice od po četiri, a najpoznatiji od te vrste svakako je "Mujin ćevap". Ćevabdžija Mujo doselio je 1923. godine iz Glamoča u Banjaluku, tu otvorio prvu ćevabdžinicu, i tako je počela priča o Mujinom ćevapu koja je postala dio banjalučke istorije i identiteta.
Banjalučki burek nije toliko poznat izvan grada, mada neki tvrde da su upravo u Banjaluci jeli najbolji burek u svom životu.
Sir Trapist i Nektar pivo počeli su da prave redovnici katoličkog reda Trapista, nakon što su 1869. godine došli u Banjaluku i osnovali samostan Marija Zvijezda. Pivo, do tada nepoznato piće u ovim krajevima, redovnici su u početku pravili u terapijske svrhe - ono je služilo za liječenje alkoholizma kod rakijskih zavisnika.
Sir Trapist poznat je širom svijeta, a njegova proizvodnja u okolini Banjaluke počela je 1882. godine. Trapist je jedinstveni sir i njegova proizvodnja je tajna, a receptura se u pravilu čuva u glavi i nikada nije napisana na papir.
Redovnici iz Trapista uz sir i pivo prvi su počeli da prave i struju, tako da se Banjaluka može pohvaliti najstarijom hodroelektranom na Balkanu. U Delibašinom selu kraj Banjaluke Trapisti su izgradili hidrocentralu 1899. godine, pa je tako prva sijalica u Banjaluci zasijala osam godina prije Zagreba!
Izleti u okolinu Banjaluke
Najpoznatije banjalučko izletište Banj brdo/Šehitluci nalazi se na oko pet kilometara od centra grada. Centralno mjesto zauzima memorijalni spomenik posvećen palim Krajišnicima u Drugom svjetskom ratu, djelo poznatog kipara Antuna Augustinčića.
Plaža Vrućica, pored rijeke Vrbas nalazi se u naselju Srpske toplice, nekadašnjem Gornjem Šeheru, a zbog niza termomineralnih izvora omiljena je destinacija velikog broja Banjalučana i stranih turista.Na ovoj plaži, udaljenoj pet kilometara od centra grada, voda iz toplih izvora miješa se sa hladnim Vrbasom, a zanimljivo je da dosta kuća iznad ove plaže ima svoje privatne izvore termalne vode. Jedna od njih je i kuća Šeranića, najstarija kuća u Banjaluci, napravljena davne 1580. godine.
Etno selo-muzej "Ljubačke doline" nalazi se u Ljubačevu, na 20-ak minuta vožnje od Banjaluke prema Kneževu. Muzej ima preko 5.000 eksponata podijeljenih kroz zbirke, a ovo etno selo sačinjava i 30 autentičnih objekata, poput kuće za stanovanje, kovačnice, ambara za žito, čobanske kolibe, košane za kukuruz, štale...
Krupa na Vrbasu nalazi se 25 kilometara južno od centra grada, između dvije vrbaske klisure. Tu je smješten pravoslavni manastir "Krupa", u blizini kojeg se nalazi crkva brvnara i srednjovjekovno utvrđenje Greben. Sve turističke tačke u Krupi povezane su pješačkim stazama.
Kod Krupe na Vrbasu nalazi se i Kameni most, u narodu poznat kao Djevojački most, koji predstavlja nevjerovatan prirodni fenomen!
Manastir Gomionica kod Bronzanog Majdana datira iz 1536. godine, a nalazi se na 42 kilometra zapadno od Banjaluke. Manastirsku školu podignutu 1882. godine pohađao je i poznati književnik Petar Kočić.
Na oko deset kilometara od Banjaluke nalaze se i konjički klubovi "Čokorska polja" i "Paddock". Ovi klubovi organizuju školu jahanja, a na raspolaganju su staze za terensko i rekreativno jahanje, kao i pansioni za konje.
Ukoliko ste zainteresovani za etno turizam, preporučujemo vam obilazak etno kuće u Piskavici, uz interpretaciju domaćina kuće i tržnicu domaćih proizvoda.
I, šta reći na kraju, nego - dragi putniče namjerniče, DOBRODOŠAO U BANJALUKU!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu