"Davno sam ti leg'o" naziv je dokumentarno-animiranog filma o stećcima, koji je prije par dana premijerno prikazan u Banjaluci. Ostvarenje banjalučkog reditelja Gorana Dujakovića izazvalo je veliku pažnju i sjajne reakcije kod publike!
Velika sala Multipleksa Palas bila je u ponedeljak malena da primi sve zaintereovane gledaoce, među kojima je najviše bilo studenata i mlađih ljubitelja sedme umjetnosti.
Kombinujući živu sliku i 2D tehniku animacije, u filmu "Davno sam ti leg'o" oživljen je kompleksan svijet simbola i epitafa koji potiču od impresivne i zadivljujuće srednjovjekovne umjetnosti BiH, pokazujući svo bogatstvo i raznolikost kulture koja je tu postojala.
Popričali smo sa rediteljom Goranom Dujakovićem o njegovom ostvarenju, a na početku razgovora zamolili smo ga da nam prenese svoje utiske sa premijere.
"Super je bilo! Iako je vrijeme prikazivanja bilo dosta nepopularano, pošto nije bilo slobodnog termina osim onoga od četiri sata, dvorana je bila dupke puna. Naročito me raduje što je bilo puno mladih ljudi.
Reakcije su veoma pozitivne, bar ono što sam čuo od ljudi. Dosta njih su mi poslije projekcije prilazili i čestitali."
Dujaković kaže da su snimanja na terenu obavljena u julu i avgustu ove godine, a obuhvaćene su sve najznačajnije lokacije u BiH na kojima se nalaze nekropole sa stećcima bogate crtežima.
"To su nekropole oko Stoca - Radimlja i Boljuni, lokacije oko Nevesinja i Konjica, išli smo i na visoravan iznad Jablanice, gdje je vrlo interesantna nekropola pod imenom Dugo polje, pa na Kupres... U centralnoj Bosni radili smo lokacije oko Sarajeva, na planini Bjelašnici, u Trnovu, Vukomiru, na planinama Zelengora i Treskavica.
Obišli smo i lokaciju kod Olova, gdje se nalazi jedan od meni najinteresantnijih stećaka. U pitanju je usamljeni obelisk u šumi, visok preko četiri metra, a radi se prelaznom obliku između stećaka i islamskih nišana, koji je ukrašen spiralnim oblicima i veprovima.
Obuhvatili smo i stećke izložene u Zemaljskom muzeju, između ostalog i najljepši i najukrašeniji stećak u Bosni - Zgošćanski stećak", priča nam Dujaković.
Autor kaže da je prije početka snimanja napravljen detaljan scenario za film, a sa snimateljem i animatorom unaprijed je definisan stil animacije.
"Kada su u pitanju snimanja na terenu, ograničili smo se na statičnu fotografiju. U filmu su upotrijebljena samo dva pokreta kamere, a jedan od njih nastao je tako što smo stavili kameru na tračnice u Radimlji, provozali je između stećaka i napravili noćni snimak, kako bi prikazali odlazak u svijet mrtvih."
Film je u fragmentarnoj naraciji i podijeljen je u četiri manje cjeline. Svaka cjelina je kao neka vrsta malog, zatvorenog filma.
"Jedan dio je posvećen životu tih ljudi, drugi dio je posvećen religiji, treći dio je posvećen mrtvima i na kraju smo uradili završnicu, takozvano 'kolo smrti', sa kojim i počinje film, a u pitanju je realistički prikaz svojevrsne borbe.
To je dosta često predanje o tome kako su nastali stećci. Po toj priči, stećci su nastali na mjestima gdje su se sukobili dvije kolone svatova, jer niko od njih nije htio da se skloni sa puta. Prikaz te borbe je ulazak u film, a prikazana krajnja destrukcija, gdje smo aktuelizovali stećke preko posljednjeg rata i ruševina", priča nam autor.
"Davno sam ti leg'o, a vele ti mi je dugo ležati..."
Dujaković kaže da je film koncipiran kao neka vrsta ličnog obraćanja "njih, nama", a naslov filma posuđen je iz dijela jednog od najpoznatijih epitafa.
"Kada se pogledaju epitafi koji postoje, svi su napisani u prvom licu. Jer oni, u stvari, preko tih zapisa šalju nama razne poruke. Postoje neke poruke koje su opšteg tipa, a postoje i one filozofske sadržine, gdje se oni bave životnim mudrostima, o smislu života, o tome kako su protratili život pogrešno, itd.
Ti epitafi su prilagođeni različitim stanjima unutar cjelina filma, tako da u samom filmu nema nikakve faktografije, postoji smao različita kombinacija žive slike, animacije i epitafa. Ima par mojih rečenica, koje su neka vrsta uvoda u to što se dešava, i to je otprilike sve...
Za naslov filma posudio sam prvi dio epitafa 'Davno sam ti leg'o, a vele ti mi je dugo ležati', jer pokazuje neku vrstu rezigniranosti tih naših predaka, koji su zaboravljeni i dugo su u takvom stanju... Film je dosta intimistički jer je postavljen u prvom licu", kaže Dujaković.
Banjalučki autor kaže da je film "Davno sam ti leg'o" dosta različit od svega što je do sada radio, kao i da će ovo ostvarenje ići na razne svjetske festivale. Publika u Banjaluci vjerovatno će moći da ga pogleda uskoro na još jednoj dodatnoj projekciji.
Ekipu filma sačinjavaju Goran Dujaković - scenario i režija, Nebojša Đumić - animacija, Draško Gajić - kamera, Predrag Solomun - montaža, Aleksandar Svitić i Nemanja Jekić - asistenti snimatelja, Vladimir Turjačanin, David Mastikosa i Ratko Kolobarić - muzika i Dragana Protić - voditelj projekta.
"Ratko Kolobarić odsvirao je originalne duvačke instrumente kaval, dugu frulu i frulu, nezavisno od ostale muzike koja je rađena.
Narator u filmu je jedan od najpoznatijih bh. spikera Midhat Paravlić. On je toliko doprinio film i njegovo čitanje epitafa je toliko uvjerljivo, da film praktično može da egzistira samo kroz slušanje", kaže Dujaković.
Na kraju razgovora za MONDO, Goran Dujaković, inače profesor režije na Akademiji umjetnosti Banjaluka, rekao nam je da već priprema naredni projekat - to bi trebao da bude njegov prvi dugometražni igrani film.
Čekamo vaše komantare ispod teksta i naFacebooku, Twitteru ili Instagramu