Ribari iz Herceg Novog Neđo Perović i Danijel Janković zahvaljujući pomoći kolega izbjegli su tragičan kraj nakon što im se u nevremenu prevrnula barka. Perović je novinarima ispričao jezivu avanturu.
Peroviću i Jankoviću prevrnula se barka u kanalu između Njivica i Škvera tokom najžešćih udara juga. Na more su izašli uprkos strašnom nevremenu u želji da pokupe noć ranije bačene mreže. Na desetak metara od obale kod Njivica, međutim, ogromni talasi su prevrnuli čamac u kojem su bili i tada je otpočela njihova grčevita borba za život koju su dobili zahvaljujući podršci kolega Boka Vukotića, Miloša Krivokapića, Vasa Bojanića i Marka Bijelića koji su im neustrašivo pošli u pomoć.
“Nisam htio da pustim Jankovića da po nevremenu ide na more. Nije to bio pravi jugo. Imam 54 godine i četvrt vijeka se bavim ribarstvom, ali ne pamtim da je vjetar u zalivu ovako duvao”, ispirčao je za podgorički "Dan" Perović.
On kaže da je nakon suočavanja sa strašnim nevremenom predložio kolegi da se vrate nazad ali je bilo kasno.
“Kada smo shvatili da ne možemo da obavimo planirani posao predložio sam da krenemo nazad. More je pjenilo na sve strane, bilo je puno pijavica u jednom trenutku nas je zahvatio i jedan veliki talas. Bacili smo sidro, izgasili motor i usmjeravali barku prema Njivicama, jer je to bilo bliže nego Škver, odakle smo krenuli”, priča Perović.
Podgoričkom dnevniku svoju priču o umalo izbjegnutoj tragediji u podivljalom moru prenio je i jedan od spasilaca Boško Vukotić.
"I pored lošeg vremena, Miloš Krivokapić i ja pošli smo da vidimo možemo li da izvlačimo mreže. Kada smo vidjeli da je loše vrijeme, odustali smo od toga i krenuli natrag. Pošto je bio vjetar, odlučili smo da sačekamo i uputili se uz obalu ka hotelu Plaža da provjerimo uslove za isplovljavanje. Kada smo izašli ka hotelu, primijetio sam da se ublizini Njivica nalazi jedan brodić i da na njemu ima ljudi. Kada smo vidjeli da se barka prevrnula Krivokapiću i meni su se pridružili Bojanić i Bijelić i pošli mojim brodom Delfin da im pomognemo. Stigli smo do njih za nekih desetak minuta”, ispričao je Danu Vukotić.
Neđo dodaje da nije siguran da li je završni udar njihovom čamcu zadao talas ili pijavica.
“Još uvijek ne znam da li je bio talas ili pijavica ali našli smo se u moru. Barka je bila naopako okrenuta i uhvatili smo se za nju kada smo izronili iz mora. Kada je barka potonula uhvatili smo se za dva pajula. Skinuli smo odijela i čizme da nas natopljena odjeća ne povuče u more. Mene je snaga izdavala, ali me je Danijel bodrio da izdržim”, prisjećao se Neđo.
On dodaje da je mislio da neće preživjeti.
“Onda smo primijetili da nam u susret dolazi brod. Srećom, ova ružna priča imala je za nas lijep kraj. Hrabrost Boška Vukotića i njegovih kolega da po ovom nevremenu isplove i krenu ka nama spasila nam je živote. Dok smo živi Danijel i ja slavićemo 10. februar kao drugi rođendan”, ispričao je Neđo Petrović.