Bogdanović: Ekspanzija amaterskih pozorišta u BiH

Novica Bogdanović, režiser i umjetnički direktor DIS pozorišta iz Banjaluke koje ove godine slavi 25. jubilej za MONDO govori o značaju amaterskih pozorišta, njihovoj trenutnoj poziciji, kao i o istrajavanju kulture uprkos problemima!

Vi ste umjetnički direktor i jedan od režisera DIS teatra, koji već dugi niz godina uspješno njeguje pozorišni amaterizam u RS. Koliko je taj posao zahtijevan za jednog režisera, s obzirom na položaj ove oblasti koja kod nas nije na zavidnom nivou?

"To u stvari i nije baš posao. Više je način razmišljanja i življenja. Način da se slobodno i bez stega kreira pozorišni svijet oslobođen predrasuda. S druge strane, to je velika obaveza, jer mladi, kreativni ljudi koji rade u našem pozorištu tu dobiju prva krila i veoma je važno da se tada usmjere u pravom smjeru.

Kad na sve to dodamo i ovo nedefinisano vrijeme u kojem živimo, onda sam ja u prilici da koristim razne 'čarolije' da istrajemo i nastavimo rad"

Kako ocjenjujete stanje u oblasti amaterskih pozorišta u BiH i koliko je ova oblast primamljiva glumcima?

"Trenutno je u BiH ekspanzija amaterskih pozorišta. Na žalost, ne postoji odgovarajući sistem podrške amaterizmu. Na žalost, ne postoji ni amaterizam, kakav je nekad postojao. Nekada se dobijao status amaterskog pozorišta od države i od tog dana si znao koliko i gdje možeš da očekuješ podrške u bilo kom obliku. Danas taj pojam i naziv ‘amater’ koriste ljudi uglavnom u degradirajućem kontekstu.

Srećom, na terenu je drugačije. Postoji veliki broj trupa, grupa koje rade izuzetne predstave, a funkcionišu isključivo na entuzijazmu i kreativnosti, koje u ovom dijelu svijeta ne nedostaje. Evo, recimo, u Republici Srpskoj postoje 34 grupe koje rade od Novog Grada do Trebinja i negdje oko 1000 mladih ljudi veoma uspješno svakodnevno uživa radeći na sceni"

I veće pozorišne kuće imaju probleme sa finansijama, kako se vi borite, ko vas podržava?

"Dis pozorište je godinama razvijalo i brusilo različite načine 'preživljavanja'. Naučili smo da od jedne marke pravimo tri, naučili smo da recikliramo scenografiju, kostime... Ali, ono što nikad nismo imali želju ni potrebu da improvizujemo je umjetnička sloboda i kreativnost.

To nam je davalo snagu i kad nas finansije nisu pratile onako kako bi mi to željeli. Posljednjih godina, ulagajući u segment pozorišnog menadžmenta razvili smo održiv i savremen način prikupljanja sredstava. Osim raznih fondacija (domaćih i evropskih), pozorište je na budžetu Grada Banjaluke i Ministarstva prosvjete i kulture RS, uz sve to imamo godišnje oko 100 predstava sa prodanih 9 000-10 000 ulaznica.

To nam daje dovoljno prostora da sa tim i više nego skromnim sredstvima imamo redovan repertoar i najmanje pet premijera godišnje. Osim ovoga u okviru pozorišta radi i DIS -ova Agencija za međunarodne kulturne projekte, na čelu sa Goranom Novkovićem, koja realizuje nekoliko veoma uspješnih evropskih i regionalnih kulturnih projekata. Takođe nam nisu strani ni komercijalni nastupi za velike brendirane klijente i sve ove aktivnosti doprinose da nam se osnovna djelatnost nesmetano razvija i raste"

Na koji način poboljšati stanje u pozorištima?

"Prvo je neophodno da se u glavama ljudi koji rade u pozorištima posloži da živimo u jednom drugačijem svijetu. Potrebne su nove inicijative i nov način organizacije. Ono što je dobro je da postoji veliko interesovanje kod publike i građana za ovaj vid umjetnosti. Nije dobro što ljudi koji mogu da odlučuju o finansiranju, a pri tom mislim na lokalne i republičke organe zadužene za kulturu, nemaju snage ili volje da izbore veći dio finansijskog kolača za kulturu.

Sramota me je i pomenuti da, recimo, na nivou Republike za vaninstitucionalna pozorišta odvoji se oko 40 000 KM, a na nivou jednog Grada ni 20 000 KM. To su sredstva veoma značajna, ali nedovoljna za ozbiljan rad SVIH kuća. Dok se to ne promijeni, bićemo malodušni, džangrizavi, nepovjerljivi jedni prema drugima...

Naravno da uz sve ove finansijske muke pronađemo načina da izguramo sve svoje projekte i zato ja ponekad kažem da to graniči sa magijom. Tolike predstave, gostovanja, putevi, publika, nagrade... nekad mi meni nije jasno kako?!"

Kakvo je uopšte interesovanje mladih ljudi da se bave pozorišnom umjetnošću?

"Ogromno. Mi ponekad nemamo dovoljno kapaciteta za sve koji žele na scenu. Veliki je broj mladih koji se u četiri, pet organizovanih grupa u gradskim pozorištima bave glumom. Tome je svakako doprinjeo rad Akademije umjetnosti, stalni repertoari banjalučkih pozorišta i kvalitetniji rad na ovom polju.

S druge strane ovo je veoma kreativan način da mladi ljudi korisno provedu svoje vrijeme, nauče osnovne kulturološke stvari, nauče osnove pozorišne kulture, vještine koje će im u životu pomoći, kao na primjer slobodniji nastup u grupi, lijep govor, kreativnu upotrebu ideja i slično.

To što postoji povećan interes je dobro, jer nas tjera da nudimo kvalitetnije programe za mlade i to se osjeti.. I samo da napomenem da kod nas i dalje ne postoje upisnine i školarine, tako da smo u prilici da 'proberemo' kvalitetnije mlade zaljubljenike i neopterećeni finansijama izmišljamo nove predstave"

Kako motivisati mlade da izaberu pravi put, da se odluče za odlazak u teatar i umjetnost uopšte - danas kada nas kič i šund bombarduju sa svih strana?

"Vraćajući ih na osnovne vrijednosti. Učeći ih. Pružajući im konkretnu alternativu za poplavu lakih i slatkastih programa. Kada mladima date mogućnost da slobodno i kreativno izlože svoj problem, da plasiraju svoju ideju, kada imaju nekog da ih posavjetuje i usmjeri prema umjetnosti onda dobijete mlade, samosvjesne ljude koji ‘grizu’ za svoju umjetnost.

Potrebno ih je saslušati, jer smo, na žalost, shvatili da je komunikacije sve manje. Treba im pružiti priliku da istraju u svojim idejama, pa makar to bilo na uštrb kvaliteta. Treba ih motivisati i onda rezultati dolaze sami od sebe.

Naravno uz težak i predan rad. Mnogi koji dolaze imaju mišljenje da je dovoljno naučiti tekst i stati na scenu i onda se uvjere koliko je truda i vremena potrebno da se iznjedri jedna predstva, ali da i to vrijedi svake minute provedene na probama"

Kako izgleda vaš rad sa glumcima? Da li im dozvoljavate da sami unose inovacije u tekst, glumu, pokrete ili zahtijevate da se pridržavaju određenih pravila? Šta je najvažnije za mlade koji žele da se bave glumom (talenat, upornost ili naporan rad i vježba)?

"Mi pokušavamo da prepoznamo kvalitete koji imaju mladi. Stručni tim koji je trenutno angažovan u Pozorištu je mlad, ali veoma dobro školovan. Riječ je o vrhunskim profesionalcima koji rade sa našim ansamblom. Pokušavamo da iz svakog izvučemo maksimalno, a nekad i da sakrijemo nedostatke. Rad sa mladima se razlikuje od rada u profesinalnim kućama po tome što svaka proba mora da bude zabavna i radosna.

Razlikuje se i po tome što je i sam rad neprocjenjiv i divan. Uz traženje pozitivne energije i plasiranja ideja, radimo na realizaciji originalnih predstava i uglavnom su to praizvedbe. Svako izvođenje je novi čin i nikad nismo sigurni koliko će trajati neka predstava, jer ona zavisi i od energije te grupe. U radu dozvoljavamo improvizacije i istraživanja, ali u fazi proba.

Jednom, kad zaokružimo predstavu, ona uglavnom ostaje takva, osim u slučajevima ponekih farsi i komedija, kada je improvizacija i poželjna. U svakom slučaju predstave su nam prepoznatljive i odišu ‘Disovom energijom’ (ko je gledao neku od naših predstava zna o čemu pričam).

Moram da napomenem da smo u zadnjih nekoliko godina uspjeli da obezbijedimo optimalne uslove za rad i da smo opremili scenu u Domu omladine, koja postaje značajno mjesto kulture u našem gradu"

Šta je to na čemu DIS teatar trenutno radi?

"Ova godina nam je godina velllikog jubileja, a sa druge strane život nam donosi nove promjene u društvu...Osluškujemo vrijeme u kojem živimo i imamo potrebu da, kroz pozorište, donesemo neke svoje stavove.

Ove godine nas očekuju zanimljive predstave. Već 18. maja imamo novu premijeru predstave Joneska pod nazivom 'Čas' u režiji Maje Crnobrnje. Nakon Joneska tu je Kamijev ‘Kaligula’, pa još nekoliko klasika dramske književnosti. Ove godine smo se odlučili za mlade reditelje i pedagoge pa će uz Maju predstave režirati i Stevan Šerbedžija, Belinda Božičković, Rok Radiša, Bojan Kolopić.

Nastavljamo da funkcionišemo kao repertoarska kuća sa osam do deset igranja mjesečno (ponedjeljkom i srijedom), da organizujemo nekoliko lijepih pozorišnih festivala i da pripremimo predstave za značajne nastupe na festivalima u Subotici, Smederevu, Nišu, Mostaru, Višegradu, Modriči, Zvorniku, Beogradu, Postojini, Ahenu.. I to sve ove sezone"

I vaša djeca su prošla kroz DIS pozorište, kakav je osjećaj kada učite vlastitu djecu?

"Neopisiv i nezahvalan. Teško je ne biti i roditelj uz to i teško je izbalansirati da ne dobiju više ili manje pažnje od ostalih, ali moram priznati da su zaista talentovani. Jedan je student Akademije umjetnosti, a drugi će to vjerovatno biti, kad malo doraste.

Ognjen je sa prvjencem ‘Pravda za Gulivera’ uspio da potrese scene nekoliko važnih festivala i vrati se sa brojnim nagradama, a Milan je na festivalima proglašen za najboljeg glumca, uključujući i nagradu za najboljeg mladog glumca u Republici Srpskoj u 2015. godini.

Te stvari vas čine ponosnim i ponekad imam osjećaj da su me već dostigli i prestigli u nekim stvarima, naročito u tehničkom pogledu"

DIS pozorištu želimo još više uspjeha i da u boljim uslovima proslavljaju buduće jubileje.

Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu!