Mnogi psihijatrijski bolesnici u Srpskoj, kad izađu iz ustanove u kojoj su liječeni, nemaju gdje da odu.
Od polovine njih porodice su praktično digle ruke, tako da, nemajući kud, u psihijatrijskim bolnicama znaju da provedu i po deceniju i po, piše "Euro Blic".
U Specijalnoj bolnici za hroničnu psihijatriju u Modriči, u kojoj je smješteno 285 bolesnika iz BiH, potvrdili su da su njihovi pacijenti često ostavljeni na milost i nemilost onima koji su im najbliži.
"Porodice jednostavno nisu zainteresovane da, nakon izlaska iz bolnice, prate liječenje pacijenata. Nažalost, često se dešava da od psihičkih bolesnika ruke diži očevi i majke, braća i sestre, djeca, tako da je suvišno govoriti o njihovoj odbačenosti od daljih rođaka i prijatelja. Često neće da ih prihvate ni tokom terapijskih dopusta, koji traju desetak dana", kaže direktor ove bolnice Milenko Đukić.
Dodaje da na takozvanom rodbinskom sastanku, koji se organizuje jednom godišnje, ne prisustvuju članovi porodica najmanje polovine pacijenata.
"Ti pacijenti bi, uz podršku bližnjih, mogli da funkcionišu. Međutim, pošto rođaci jasno stave do znanja da ih ne žele, nemamo izbora, nego da ih po deset i 15 godina držimo u bolnici. Ne smijemo da rizikujemo njihovo zdravlje i bezbjednost, tako što ćemo ih otpustiti, a vani nema ko da se brine o njima. I kad postoji osnov da napuste bolnicu, mnogi u njoj ostaju jer nemaju drugog izbora", ističe Đukić.
Stručnjaci objašnjavaju da je ljudima sa nekim mentalnim poremećajem izuzetno bitna podrška sredine, prije svega porodice.
"Oni su često preplašeni i očajni, uglavnom svjesni da su zbog bolesti drugačiji od drugih. Još kada im bliski ljudi okrenu leđa, logično je da će njihove psihičke smetnje postajati sve veće, zbog čega se sve teže snalaze u sredini u kojoj žive, a samim tim i teže funkcionišu. Odbačenost je, naime, posljednje što ovim ljudima treba. U takvim situacijama postaju još nesigurniji, sve više se povlače u sebe, a njihovi psihički problem sve više dolaze do izražaja. Često se dešava da ti ljudi pokušavaju i samoubistva", upozoravaju oni.
Potrošnja antidepresiva u porastu
U Srpskoj je lane trošak za lijekove za smirenje i antidepresive iznosio 2,5 miliona, a, na primjer, 2008. godine 2,2 miliona KM.
U 2015. je izdato 346.000 recepata i skoro 529.000 kutija ovih lijekova, pokazuju podaci Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
Od lijekova za smirenje koji se nalaze na listi ovog fonda najpropisivaniji je ''alprazolam'', a od antidepresiva "sertralin". Za pomenute lijekove je od početka 2016. godine izdvojeno skoro 1,3 miliona KM.