Sport u BiH 2016: ČEPRKALO se nešto, ali tanko...

Mirne duše može se napisati da su predstavnici Bosne i Hercegovine podbacili na najvećim sportskim manifestacijama u 2016. godini.

Sport u BiH 2016: ČEPRKALO se nešto, ali tanko... Foto: Miomir Jakovljevic/Anadolija ...

Ukoliko samo hronološki poredamo najvažnije sportske događaje u godini na izmaku, od prvenstva Evrope u rukometu, preko fudbalskog EURO 2016 u Francuskoj, gdje "zmajeva" nije bilo, do podatka da je i poslije Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru BiH i dalje ostala jedina država iz bivše Jugoslavije bez medalje, onda je jasno da "tri sportske nacije" plus "Sejdić i Finci" nisu toliko talentovane za sportska nadmetanja.

Ili je po srijedi ipak nešto drugo.

Svi se slažu da je sport ogladalo društva, a ako je tako, onda nikako ne smijemo kriviti "najbolje ambasadore" za neuspjehe već kritiku, po ko zna koji put, uputiti nadležnim organima, koji iz godine u godinu sve manje i manje brinu o sportistima logično, s našim novcem.

Doduše, negdje se i podigla ljestvica, guralo se nekome i ispod tezge za sportove koji teško mogu da okupe i širu familiju, ali jedino što je važno i neprikosnoveno u sportu su rezultati, koji su ove godine izostali.

Osim plasmana Dejvis kup tima BiH u Prvu grupu Evro-afričke zone, nošenog odličnim partijama Damira Džumhura i ostalih teniskih "zmajeva". Bez uvrede, bilo kome, ali poznajavući našu urođenu sklonost da „popljujemo“ čak i Novaka Đokovića, koji je SAMO drugi na svijetu, onda je jasno da ova teniska dostignuća izabranika Amera Delića nije zadovoljila „ukuse“ prosječnog navijača BiH.

Rezultate su kako pametniji vele, pojeli skakavci, barem kad su u pitanju „krupnije stvari“ odnosno rezultati nacionalnih timova na najvećim takmičenjima.

Fudbal je sport broj jedan i tu postoji saglasnost ogromne većine u oba entiteta iako srca ne kucaju jednako za identične nacionalne timove, što uopšte nije sporno, s obzirom da su emocije izvan razuma.

Zmajevi Foto: Anadolija/Elman Omić

U zapadnoj Hercegovini su najviše imali razloga za slavlje jer je Hrvatska nastupila na šampionatu Evrope u Francuskoj, za razliku od „zmajeva“ koji su stali na posljednjoj prepreci u baražu protiv nezgodnih Iraca. Srbije takođe nije bilo na završnoj smotri, pa ni veliki dio fudbalskih navijača u Banjaluci nije mogao da bodri „orlove“, ali ni izabranike Mehmeda Baždarevića, pa se uglavnom „kladioničarski“ navijalo.

Košarkaši BiH predvođeni selektorom Damirom Mulaomerovićem, ne samo da nisu ispunili očekivanja javnosti već su svojim ponašanjem više punili stupce žute štampe od lične košgeterske statistike.

Kapiten Mirza Teletović se u ključnom meču s Rusijom u kvalifikacijama za Eurobasket ponio veoma ružno uhvativši za vrat najmlađeg reprezentativca Džanana Musu, njegov kolega iz NBA lige Jusuf Nurkić se pokušao fizički obračunati sa navijačima u tuzlanskom „Mejdanu“, uslijedile su kazne, međusobne optužbe i „pljuvačina“ svih aktera, a epilog cijele priče bila je ostavka selektora i „podvijeni repovi“.

Kod rukometaša takođe je bilo promjena i to na kormilu - selektora Dragana Markovića naslijedio je Bilal Šuman i u kratkom roku uvezao sve one koji žele da igraju za BiH i mora se priznati stvorio bazu za budućnost, kako je sam rekao, novu „eru bh. rukometa“.

Uz pomoć softver platforme „Sidelinesports“, koja jeste dijelom i njegovo vlasništvo, ali ju je on poklonio Rukometnom savezu BiH čija je vrijednost oko 20.000 KM.

A u Savezu, koji nije zakonito registrovan, što je potvrdila i Poreska uprava ne zna se „ni ko pije ni ko plaća“ o čemu je MONDO imao serijal tekstova. Čak su „majstori“ planirali da preregistruju Savez i nazovu ga RS u BiH, ali to zasad nije prošlo.

Zatreženo je od Poreske uprave dodatnih 90 dana da se pronađe neko rješenje, pa ćemo ući u Novu godinu prije nego bude presječen ovaj Gordijev čvor.

Ipak, rukomet je sport koji je ove godine dao najboljeg sportistu BiH u tradicionalnom izboru „Nezavisnih novina“ i Radio-televizije BiH.

Riječ je naravno o Mirsadu Terziću, rekorderu po broju nastupa u državnom dresu i defanzivcu koji je jedan od najzaslužnijih za duplu krunu Vesprema u Mađarskoj, titulu u SEHA ligi i vicešampionski trofej u Ligi šampiona.

Titulu najbolje sportistkinje ponijela je karatistkinja Ivona Ćavar, članica Sveučilišnog karate kluba Neretva. Na Svjetskom prvenstvu u austrijskom Lincu osvojila je bronzu, postala je evropska univerzitetska šampionka u Zagrebu, dok je na Svjetskom kupu mladih u Umagu bila srebrna, a u Zagrebu zlatna.

Amel Tuka, Olimpijske igre Foto: Gulliver/Getty images, Lars Baron

Uspjeha u pojedinačnim sportovima bilo je naravno još, navijači su najviše očekivali od kakanjskog srednjeprugaša Amela Tuke, da će osvojiti medalju u Riju, prvu za BiH od samostalnosti, ali bh. atletičar je možda malo i podlegao pritisku u polufinalu trke na 800 metara.

U cijelom olimpijskom timu BiH, koji je brojao 11 sportista, pored naravno Tuke, koji je nosio zastavu na ceremoniji otvaranja Igara i od Olimpijskog komiteta BiH dobio titulu najboljeg sportiste godine, najjači utisak ostavio je najmlađi učesnik - tinejdžer iz Banjaluke Mihajlo Čeprkalo.

Plivač „22 aprila“ je osvojio drugo mjesto u polufinalu trke na 1.500 metara slobodnim stilom što mu je u konačnici donijelo 37. poziciju od 66 takmičara na Olimpijadi, ali i titulu sportiste Republike Srpske.

Njegova nešto starija koleginica iz Rija Tatjana Đekanović učešćem na Igrama u streljaštvu bila je na drugom mjestu Izbora „Glasa Srpske“, kojim je predsjedavao proslavljeni i trofejni srpski vaterpolista Aleksandar Šapić.

Sijevali su blicevi, uzimane su izjave od mlade i lijepe Teslićanke, koja je rekorderka BiH u seniorskoj konkurenciji iako je još juniorka po godinama.

Ali, zbog nemogućnosti daljeg napretka u streljaštvu pošto kod nas ne postoje pokretne mete za trening morala je koncem ove godine da odseli u Njemačku, gdje su je dočekali raširenih ruku s obzirom da je mogla da bira između čak pet-šest klubova.

Iako će za njen dalji razvoj biti odgovorna samo ona, rekla je da će i u budućnosti braniti boje BiH, iako joj je pomogla vrlo malo, ili gotovo ništa, kao i mnogima uostalom.

Zli jezici su na društvenim mrežama odmah siktali da je Tatjana „k'o biva“ samo željela da se "uhljebi", da se na našim leđima bavi nekim bespotrebnim sportom, a ne smeta nam na hiljade činovnika u 13 vlada, savjetnika savjetnika bezbroj ministarstava, agencija za otkrivanje tople vode, koji su partijsko-burazersko-kumovskim vezama, preko diplome iz Travnika, stigli do radnog mjesta od lokalnih institucija do najvišeg nivoa državne vlasti.

Za njih se pare nekako uvijek iznađu.

Napomenimo na kraju i da je Banjalučanin Aljoša Janković, koji je sa "zmajićima" osvojio zlato na košarkaškom prvenstvu Evrope u Litvaniji, ove 2016. godine postao slovom i brojem, PRVI i JEDINI igrač koji je zabilježio tripl-dabl učinak u istoriji U-17 svjetskih prvenstava.

Ostale vijesti