Balada o Jugomeksikancima...

Fascinantna priča o nastanku, razvoju, procvatu... i propasti jugoslovenskih "marijači" sastava 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka

Balada o Jugomeksikancima... Foto: YouTube/screenshot

U bivšoj SFRJ meksički filmovi obarali su svojevremeno sve rekorde gledanosti, a sastavi inspirisani meksičkom i latinoameričkom muzikom nicali su od Vardara, pa do Triglava i prodavali na stotine hiljada ploča.

Kako je sve počelo?

Iz Drugog svjetskog rata Jugoslavija je izašla kao članica istočnoevropskog bloka, i to kao jedna od odanijih i privrženijih Staljinu. Ruski filmovi i muzika bili su sveprisutni i omiljeni.

Stvari su se potpuno promijenile 1948. godine kada je Tito rekao "ne" Staljinu, odbivši da na njegov poziv dođe u Moskvu. Staljin je Tita optužio da je zapadni špijun, isključio Jugoslaviju iz Istočnoevropskog bloka i izolovao je.

Preko noći svi ruski filmovi i muzika u Jugoslaviji bili su zabranjeni, a javio se i drugi veliki problem - čije filmove će narod sada da gleda?

Foto: YouTube/screenshot


Legenda kaže da je spasonosno rješenje našao bliski Titov saradnik Moša Pijade, koji se pred Drugi svjetski rat školovao u Francuskoj, gdje je tada došao u dodir sa meksičkom kinematografijom. Moši je 'sinulo' da se umjesto ruskih, koji su bili neprihvatljivi, i američkih, koji su bili opasni, jugoslovenskoj publici prikazuju MESKIČKI FILMOVI!

Meksička kinematografija tih godina bila je živopisna i bogata, prožeta revolucionarnom tematikom, dakle bliska jugoslovenskim narodima nedavno izašlim iz velikog rata. Filmovi su prikazivali siromašne, ali poštene Meksikace u borbi sa zlikovcima. Savršeno!

Mama Huanita

Godine 1950. u Meksiku je snimljen "Jedan dan života"(Un dia da vida), film koji je nakon samo nedelju dana prikazivanja svugdje u svijetu skinut sa repertoara i ubrzo pao u zaborav... Osim u Jugoslaviji gdje je doživio nevjerovatnu popularnost!

Samo u Zagrebu ovaj film bio je na repertoaru punih 248 dana za redom pred rasprodanom dvoranom!

Film govori o dva prijatelja, od kojih je jedan osuđen na smrt strijeljanjem zato što nije želio da puca na narod. On moli svoga prijatelja oficira da mu omogući još jedan dan života kako bi svojoj majci, Huaniti pjesmom čestitao rođendan. Ta scena rasplakala je čitavu Jugoslaviju!

Izvor: YouTube

Dirljivu scenu prati numera "Las mananitas", koja je kasnije u dvije varijente prepjevana na naš jezik. Prva je "Mama Huanita", a druga "Jedan dan života", koju svi naši pjevači i danas imaju na svom popisu najizvođenijih pjesama, a najpoznatija je u izvedbi Miše Kovača.

Ta pjesma i film nevjerovatno su uticali na popularizaciju meksičke muzike i kulture u Jugoslaviji i stvaranje takozvanog Yu-Mex muzičkog žanra.

Meksikomanija!

U narodu je zavladala prava "meksikomanija", a jugoslovenski pjevači išli su u kino da gledaju meksičke filmove, slušali u njima muziku i počeli sami da pišu na španskom, onako kako su ga čuli. Čak su sebi pravili meksičku odjeću i sombrera!

Najpopularniji Yu-Mex izvođači bili su Cune Gojković, Milić Ljubomir i Paloma, trio TiViDi i mnogi drugi, mada su glavne zvijezde bili Crnogorci Slavko Perović i Nikola Karović.

U dokumentarnom filmu "YuMex, Jugoslovanska Mehika" (2013) slovenačkog režisera Mihe Macinija, Nikola Karović priča kako je 1950. godine nekoliko puta morao da gleda "Jedan dan života", da bi skinuo tekst i akorde. A, kada je "Mamu Huanitu" prvi put odsvirao pred publikom, svi, a naročito djevojke, su naprosto "odlijepili"!

Karaovića je kasnije uočio i Tito, pa će uskoro ovaj Nikšićanin postati i Titov lični zabavljač. Karović je za Tita pjevao 102 puta, kao i za 61 svjetskog državnika, zbog čega je upisan i u Ginisovu knjigu rekorda. Pjevao je i na dočeku meksičkog predsjednika Adolfa Lopeza Meteosa.

Njegov najveći "rival" bio je Slavko Perović, koji je 60-ih godina izbacio je velike hitove, poput "Čaša gorkih suza", "Pesma majci", "Divna Guadalajara", "Kad čuješ trubu", "Moj Meksiko" i naravno "Mama Huanita".

Tiraži pojedinih Perovićevih ploča išli su i do 300.000 primjeraka, mogo više nego što je uopšte početkom 60-ih bilo gramofona u SFRJ, što znači da ih je većina slušalaca kupovala za "neke bolje dane"!

Produkcija Yu-Mexa proširila se do neslućenih razmjera, a u nju su istovremeno ulazili renomirani šlager-pjevači poput Ive Robića i na drugoj strani živopisni likovi poput Ljubomira Milića, lidera ansambla Paloma.

Svemu dođe kraj...

Ipak, krajem 1960-ih jugomeksičku muziku "ubila" je muzika sa Zapada, mladi su počelo da se okreću rokenrolu, Bitlsima, Stonsima… Stariji su jedno vrijeme ostali vjerni svojim Meksikancima ("…ma šta će nam to 'đubre' sa Zapada"), pa je tako nastao svojevrsni sukob generacija, koji je, prema nekim tumačenjima, bio prvi signal da će se Jugoslavija raspasti.

Zapadna muzika ipak je pobijedila, mada fascinacija meksičkom muzikom nije bila do kraja potrošena. To su, na primjer, 80-ih godina dokazali Tomislav Ivčić i Mladen Grdović, koji su kao Duo Pegla imali veliki hit "Mi imamos mnogos problemos".

Na kraju, recimo i ovo - NITI JEDAN od glavnih izvođača Yu-Mex žanra NIKADA nije nogom kročio u Meksiko!

Adios amigos...

Izvor: YouTube

Izvor: YouTube

Izvor: YouTube

Izvor: YouTube/screenshot

Pronađite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu

Ostale vijesti