Putovanja i knjige su dvije strane istog novčića

Viktor Lazić je poznati putopisac iz Beograda. Manje je poznato da na svojim putovanjima sakuplja knjige za jedinstveni muzej-biblioteku. Još manje se zna da je ta biblioteka nedavno pomogla i Filološkom fakultetu u Banjaluci.

Putovanja i knjige su dvije strane istog novčića Foto: Viktor Lazić

Lazića smo „pronašli“ u Beogradu nedugo pošto se vratio iz Južne Amerike gdje je danima obilazio Argentinu, Urugvaj, a zatim Brazil i Аmazonsku prašumu, ne zaboravljajući ni neke od najljepših i najvećih biblioteka u tom dijelu svijeta. Poznat je kao čovjek koji je sa „ladom nivom“ prokrstario kroz Rusiju i veliki dio Azije, a skoro da nema kutka na Zemlji u koji nije zavirio. Ipak, u ovom tekstu je riječ o nečemu drugom: o knjigama i nesvakidašnjem pokušaju da se „svaka knjiga stavi na ono mjesto gdje će biti najpotrebnija i najkorisnija.“

U toj misiji 2.200 knjiga stiglo je u Banjaluku, a oko 10.000 u biblioteke u Hercegovini!

Otkud ideja da poklonite knjige biblioteci banjalučkog fakulteta i drugim bibliotekama u Srpskoj?

Od samog početka naš rad je okrenut i drugim institucijama. Mi smo sami primili značajnu pomoć za formiranje našeg fonda. Svakodnevno dobijamo veliki broj publikacija na poklon i značajan dio naše misije jeste da svaku knjigu udomimo, da svaku stavimo na ono mjesto gdje će biti

Viktor Lazić je član Udruženja književnika Srbije, putopisac, advokat i doktorand kineskog prava, poliglota i ovlašćeni prevodilac, licencirani turistički vodič, ambasador Srpskog bibliofilskog društva, spoljni saradnik Geografskog instituta „Jovan Cvijić“ SANU, filatelista i numizmatičar. Direktor je Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti ''Adligat''.

najpotrebnija i najkorisnija, a da istovremeno zaustavimo bacanje knjiga koje je u jednom trenutku u Srbiji bilo uzelo maha. Pokrenuli smo projekat „Milion knjiga za Srbiju“ sa ciljem da više od milion knjiga poklonimo drugim institucijama. Najveću donaciju smo dobili od SANU, koja nam je poklonila pola miliona publikacija i iz čijeg kontigenta je veliki dio naše donacije za Banjaluku i odvojen.

Učinili smo još jednu, mnogo veću donaciju u Republici Srpskoj, koja je prošla nezapaženo – poslali smo čak 10.000 publikacija Gradu Trebinju i bibliotekama u Hercegovini, a dogovarali smo i donaciju u Bijeljini, ali se pojavio problem transporta. Rado ćemo pokloniti knjige svakoj biblioteci koja nam uputi molbu, a rado ćemo i primiti na poklon svaku knjigu koja nam se nudi.

Kako je nastao Muzej knjige i putovanja i biblioteka „Adligat“?

Moja porodica sakuplja knjige duže od dva vijeka – tradiciju je započeo u 18. vijeku sveštenik Mihailo Lazić, a za javnost ju je prvi put otvorio moj čukundeda 1882. godine u Vojvodini. Ja sam ovo duhovno bogatstvo u materijalnom obliku (knjigama) naslijedio kada sam imao 9 godina. Još u ranoj mladosti pojavila se ideja da od toga napravim instituciju, koju smo registrovali 2012. godine. Svakako ja nisam jedini koji ima veliku biblioteku i želi da unaprijedi stanje u kulturi, a pravu instituciju i ne može da napravi jedan čovjek. Zato sam se udružio sa drugima, pa sada naše udruženje ima pedeset osnivača, od kojih su mnogi i te kako doprinijeli da Adligat postane to što jeste. Među njima su najznačajnija imena srpske književnosti, kulture i umjetnosti. Napomenuću samo da su nam Milovan Danojlić, Pero Zubac, Miodrag Pavlović, Srba Ignjatović, porodice Bešević i Leko dali svoje legate.

Opšte mjesto je da se danas knjige manje čitaju. Kakvo je vaše mišljenje o knjigama i književnosti danas?

Ne priznajem i ne volim opšta mjesta. Mislim da se zapravo više čita nego ikada, u svakom slučaju se više štampa. Čita se veoma mnogo na računarima i tabletima, i to je takođe dobro. Bilo bi zastrašujuće kada bi se i mali dio svega što je na internetu zamislio na papiru – brzo bismo ostali bez šuma i živjeli bismo zatrpani papirom. Mogu odgovorno da tvrdim da se nikada nije čitalo više.

Ne mislim da će informatička era ugroziti štampanu riječ – ona će opstati i formirati našu civilizaciju u budućnosti, samo je pitanje u kom obliku i na koji način.

 Da li neko zaista misli da se u 19. ili 18. vijeku čitalo više nego danas? U cijelom svijetu nije bilo toliko pismenih koliko danas ima članova biblioteka. Naravno, nije bitno samo čitati, veoma je važan kvalitet čitanog a i intelektualni i obrazovni kapacitet čitalaca. Mi osjećamo da se u svijetu pisane riječi događaju promjene, da se mijenjaju mediji, načini i svrha čitanja. Mnogi se previše lako usuđuju da predvide dalji tok te prirodne evolucije. Ipak, ne smijemo da zaboravimo da računar jedva postoji pedesetak godina, a knjiga hiljadama godina. Ne mislim da će informatička era ugroziti štampanu riječ – ona će opstati i formirati našu civilizaciju u budućnosti, samo je pitanje u kom obliku i na koji način.

Trenutno u regionu imamo hiperinflaciju književnosti i čitalaca. Naravno, ne bih se usudio da budem protiv bilo kakve vrste čitanja (za pisanje je već druga stvar) – mogu samo da ponovim da jeste važno šta se čita, i da jeste važno ko čita, ali u smislu da svaki čitalac treba da radi na sebi, da postaje duhovno bogatiji, kvalitetniji, bolji i obrazovaniji čovjek, pa samim tim i čitalac.

Ubijeđen sam da remek djela nastaju i danas, samo ih je teže prepoznati kada se na trenutke čini da se više knjiga piše nego što se čita. Uostalom, vrijeme je najbolja lakmus hartija.

Kakva je veza između knjiga i putovanja i da li su vas baš knjige „nagnale“ na putovanja?

To su dvije strane istog novčića. Srž je duhovna glad i potraga za znanjem. Sveti Avgustin je napisao izvanrednu misao kako je svijet poput knjige, a onaj ko ne putuje, svaki dan čita istu stranicu.

Da li ste u Buenos Airesu posjetili biblioteke koje su inspirisale čuvenog Argentinca Horhea Luisa Borhesa?

Da. Posjetio sam zgradu u kojoj je živio i kancelariju iznad njegove omiljene biblioteke, jednog ogranka gradske biblioteke u Buenos Airesu. Sama ta biblioteka kao i njegova kancelarija je veoma skromna. Učinili su mi veliku uslugu i posebno za mene otvorili njegovu radnu sobu i omogućili mi da sjedim na njegovoj stolici, za njegovim stolom i da u rukama držim rijetka prva izdanja koja danas, pored duhovne, imaju i veliku materijalnu vrednost.

Tamo ste vidjeli i od tamo ste donijeli neke veoma zanimljive knjige?

Poslao sam više od tri stotine kilograma znanja za Srbiju! Uvijek mi je zanimljivo kada se nešto što je po svakom kriterijumu nemjerljivo, mjeri kilogramima.

Neću Vam previše otkrivati unaprijed, tek u Beogradu ćemo uskoro otvoriti centar za proučavnje Amazonije sa značajnom kolekcijom knjiga o prašumi i njenim narodima, a otvaramo i Biblioteku dijaspore u kojoj ćete moći da čitate knjige koje su naši ljudi štampali širom svijeta.

Putujete, pišete - šta vas pokreće i šta planirate?

Moja životna misija je sakupljanje, čuvanje i širenje znanja i duhovnog bogatstva, širenje tolerancije i razumijevanja i očuvanje tradicije!

Ostale vijesti