Pročitajte osvrt Nemanje Savanovića na najlegendarniji bend kojeg je iznjedrila Evrovizija...
Evo Evrosonga, evo Evrosonga, kome da se pomolim? Mariji samo, u inat Željku. Prođe još jedna geopolitika za osnovnoškolce. Podsjetnik ko s kim graniči i ko se zavadio od prošle Evrovizije. Kao što u kafani svi znaju u glavu svaku naciju koja se na ovaj ili onaj način ogriješila o srpstvo (bombama ili Đokovićem), ali nikada shvatiti da se ne treba miješati vino i pivo.
Imali smo mi svojih bravuroza. Početkom rata kada su se Italijani toliko uplašili našeg zamaha ludila da su iz sigurnosnih razloga prebacili manifestaciju iz San Rema u Rim. Ni Rim nije bio dovoljno dalek za Baby Doll koja je iz njoj poznatih razloga pjevala o Brazilu. Izgleda da je logika jedino na Malti rezonovala, pošto je jedino Malta te godina dala jedan bod Jugoslaviji.
Od raspada države, Hrvatska je izgledala kao da se, bar na početku, najviše trudila. Slali su Hrvati Cetinskog, Karana, Doris Dragović, pa i Severinu. Onda su poslali Klapu s Mora. Patila se i Srbija, u svim svojim stadijumima državne metamorfoze. Joksimović je na neki način imao veze sa par Evrovizija i duplo toliko pjesama različitih država ne pomjerivši se iz Beograda. Pisao je Željko, pjevao, bio vođa ceromonije, išao na aerodrom po ljude, ništa mu nije bilo teško. Htio je Željko svima da pokaže svojih par muzičkih fakulteta.
Tražiti potvrdu ozbiljnih muzičara na Evroviziji je kao tražiti potvrdu pravih sportista na buvljoj pijaci, možda te neko i potapše po ramenu, ali niko nije tu radi toga. Žao mi je što Jelena Tomašević nije prošla bolje, prvenstveno zato što je kraj sebe imala Boru Dugića, a znamo da je Boro tečni seks koji pluta na etno-oblaku eteričnih sfera frule srpskog Orfeja. Marija je ušla u istoriju nove države sa „Molitvom“, Riva one stare sa „Rock me“. Sjećamo se Čole, zaboravili smo Sabahudina Kurta.
Van ovih naših okvira postoji jedno ime koje je iskoristilo ovo takmičenje kao odskočnu dasku i postalo veće od života. Agneta, Bjorn, Beni i Ani, poznatiji po akronimu ABBA. Šveđani su zasigurno najpoznatiji pobjednici ovog takmičenja. Neki će pomenuti i Selin Dion, ali svi znamo da je njena prava karijera isplovila sa Titanikom i potonula sa istim. ABBA je velika i evo zašto.
Svi vežu Abbu sa sladunjavim pop-hitovima od koji bi se poneki mogao potkrasti na nekoj urbanijoj svadbi. ABBA je esencija pop-muzike, neminovno, ali ono što je odvaja od mora maloumnih pop-šlagera bili su tekstovi. Tekstovi, da. Da se razumijemo, neki od najvećih hitova su gluparije za plavu kovertu – "And if I meet you, what if I eat you? I am the tiger"? Što da ne.
Onda ona druga strana. Kad su bili dobri, bili su najbolji, najlbolji pop kojeg smo imali. Spoj ozbiljnih pjesama prerušenih u šećerlama pakovanje. Bilo je tu paranoje, bilo tuge, a i mraka nakon što su se Agneta i Bjorn razveli. Ostali su zajedno u bendu i napravili "Winner Takes it All" jednu od najemotivnijijh, ali i najpotcijenjenijih pop-balada ikada. Trebalo je švedskih ćufti da se u toj situaciji pjeva "the winner takes it all, the loser's standing small".
Poslušajte "The Visitors", album nakon disko faze, ali i drugog razvoda. Prvi album na CD formatu (taj ili Bili Džoel). Svi mi znamo "S.O.S.", ali poslušajte "Kasandru". Kako je najbjelji bend na svijetu postao mračan? Čak i disko fazon je bio mračniji nego što mislite. "Dancing Queen" je tuga kada shvatite da je pjesma ide iz ugla nekadašnje plesne kraljice u birtiji koja se sjeća nepovratne mladosti.
Nemojte da vas zavara šareno pakovanje; zna ga ABBA mračiti kao da nema sutra. Osim razvoda, bilo je tu i problema sa djecom (poslušajte "Slipping Through My Fingers"). Šveđani su bolno pragmatični što svjedoče Volvo i Ikea. Bend je iskoristio razvode koji bi potopili bilo koga drugog i novonastalu konfuziju pretočili u pjesme tipa "The Day Before You Came" koja je još jedan primjer velike, a zapostavljene ABBA pjesme. "The Visitors" je ujedno i zadnji album.
Bilo je nakon raspada nekoliko i više nego poštenih solo albuma, čak i u novom milenijum, Agneta je izdala više nego pristojan "A" u kome se na moment mogao čuti eho starog benda. Sve su ljubavi tužne, a dobra vremena – prošla. ABBA je vladala u vremenu kad je i Evrovizija imala smisla.
Nemanja Savanović za Mondo.ba