Jazz u Zelenkovcu: Ovako je sve počelo (FOTO)

Autor:

O počecima rokenrola i džeza u Podrašnici kod Mrkonjić Grada, iz pera Borislava Jankovića...

Jazz u Zelenkovcu: Ovako je sve počelo (FOTO) Foto: Borislav Janković/MONDO

Borislav Janković, poznatiji kao Boro Zelenkovac, slikar i vlasnik jedne od najinteresantnijih turističkih destinacija u regionu - Eko zone Zelenkovac u Podrašnici kod Mrkonjić Grada, napisao je lijep tekst u kome opisuje nastanak prvog rock benda u svom mjestu, njegovu transformaciju od golobradog rokera u bradatog slikara i stvaranje jedinstvenog Džez festivala na Zelenkovcu…

U iščekivanju ovogodišnjeg, 18. po redu Međunarodnog jazz festivala na Zelenkovcu,  pročitajte sjajan Borin tekst i pogledate fotografije koje "pričaju" o nekom drugom, vjerovatno boljem vremenu…

Borislav Janković: Džez u Podrašnici

Otkud džez? Zašto baš džez? Otkud baš u Podrašnici i ovim brdima, ta vrsta muzike? Pitaju me pitaju.

A ja se vratim u prošla vremena kad je u moje selo komšija Branko Milin Janković iz Austrije donio mali, ručni radio aparat na baterije. Zvali su ga tranzistor. Sprava iz koje izlazi glas, muzika, nekakvo čudno šuštanje i zavijajuće miješanje zvukova na srednjem talasu.

Prije toga slušale su se pjesme momaka i djevojaka. Pak gusle, tamburica i frulica. Na seosku igranku stigli su zatim Rolingstonsi, Bitlsi i drugi čipavci. Pardon , htjedoh napisati čupavci. Ima neka tajna veza. Naša veza nije bila tajna.

Iseljenici u Osmoj oafnzivi iz Podrašnice naselili su Livade pokraj Drave, pored Osijeka u čuvenom selu Tenja. Frajeri iz Tenje putovali su često u London. Tako da crvena barikada medijski nije izdržala, čak šta više brže su nam dolazili noviteti u Podrašnicu nego li preko bare u zloglasnu Ameriku.

I Borislavu se sa 12 godina nezrelosti i usuda dopali novi zvuci i sloboda u odijevanju. Vrhunac rokenrol histerije je pojava vokalno instrumentalne grupe (kasnije koriste naziv "bend") pod nazivom Slučaj. Borislav, kao i prepuna školska prostorija su otvarali usta ili potpuno otvorenih usta zurili na figure trojice mladića - Mile Banika (Klavijature, harmonika, gitara, frula, usna harmonika), Boro Kežić (pokoj duši prvom bubnjaru Podrašnice) i Zdravko Kovačević (vrlo talentovan vokal).

Borislav odluči tad da svira gitaru. Ne samo zbog nove rapsodije zvuka i stvaralačkog božijeg dara - muzike, nego da ga curice u selu lijepo gledaju. Talenat zakoči prste stvorene za kamen, drvo, prut ili kramp, te zakova signale iz malog mozga. Borislav shvati, nakon što je nabavio prave instrumente, ogromna pojačala, lampaše, maršale, melodija mengeš, Ei Niš i bateriju bubnjeva (čak je Boro Kežić mnogo bolje i ritmičnije udarao po koferu od harmonike nego svi bubnjari izredani u novom bendu čiji je frontmen sada bio Borislav).

Shvati Borislav da nema talenta, pak proda sve osim blanje, te drugom stranom krene, jablane. Curice su mislile da je banda Borislavova ili poludila ili se drogira. Rokenrol je zaprljao svaki zaseok i svaki kutak planete, spojio se sa narodnjacima, te požutjeli evergrini dosadiše i bogu i narodu.

Bilo je to dobro za Borislava jer u porazu muzičke duše otkri istinski talenat za boju i zauvijek utonu u slikare. Ludi, pijani slikari se okupiše na Zelenkovcu u saboru nazvanom kolonija, a tadašnji Ministar kulture, uvaženi profesor, doktor Mitar Novaković, odriješi državnu kesu i doda para za boje, materijal i druge umjetničke perverzije. Rekoše slikari - Borislave daj nam malo muzike. Daj nam neki orkestar, a da nije požutjelo!

I bi orkestar i bi prve 1999. godine više orkestara, a po izboru neka bude džez. Tad nastade Džez festival, i još uvijek traje... Ove godine vidimo se od 26. do 29. jula.

Izvor: Slaven996/YouTube

Čitajte MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...

Ostale vijesti