"Sve nas čeka ista rupa", kažu filozofi, mada je ona ipak za nekoga jeftinija, a za nekoga skuplja... Istražili smo koliko košta sahrana u najvećem gradu RS i da li je jeftinije umrijeti kao pravoslavac, katolik ili musliman...
"Uštedila sam ja sebi pet, šest hiljada maraka, da mi djeca mogu podići spomenik kad umrem".
Dio razgovora dvije starije gospođe iz jednog autobusa upućuje na to da smrt nije "samo" neminovnost za koju čovjek i ne treba previše da se brine. Jer ne može se samo umrijeti - to je najlakše - treba to sve, bože oprosti, i da se plati.
Za to trebaju praktične, novčano-materijalne pripreme.
Egzistencijalni filozofi smatrali su fenomen smrti "jedinim pravim problemom filozofije", ali kada se iz metefizičkih visina spustimo u stvarnost, vidjećemo da smrt prouzrokuje i niz praktičnih problema.
Jedan od tih problema jeste pronalazak mjesta gdje će čovjek biti sahranjen. Grobno mjesto se kod nas skupo plaća i cijena mu zavisi od lokacije. U Banjaluci, najvećem gradu Republike Srpske, mjesto na pravoslavnom groblju ne košta manje od 500 KM. Po toj cijeni se moglo naći dok stara groblja nisu bila popunjenja, a sada kada mjesta ima samo na novom u Vrbanji, cijena je nešto manje od 1.000 KM ako vam treba samo parcela, a skoro 1.500 KM ako se kupuje uređeno grobno mjesto.
Pošto se očigledno radi o skupom "artiklu", na internetu i u oglasima razvilo se i crno tržište grobova, čemu pokušava da se stane u kraj.
''Crna zemlja'' u koju sahranjuju čovjeka je samo prvi problem. Još skuplja je sahrana i sve što ona podrazumijeva. Na nekom od pravoslavnih groblja u Banjaluci troškovi sahrane (prevoz, kapela, ukop...) su takođe oko 1.000 KM.
Pošto se pokojnik ne može sahraniti tek tako, potredna je i pogrebna oprema, koja u zavisnosti od klase, košta između par stotina i više hiljada KM. Narod se najčešće odlučuje za ''socijalni paket'', gdje pogrebna oprema košta od 350 do 500 KM.
Valja uračunati i novac za sveštenika. Ova tarifa nigdje zvanično nije određena, ali ''zna se'' da je iznos od 50 KM crta ispod koje se ne ide. Za pokojnikovu dušu se na kraju popije i pojede, a u zavisnosti koliko ljudi prisustvuje sahrani za ručak se mora potrošiti par stotina KM.
Za članove Islamske zajednice BiH pogreb je dosta jeftiniji u odnosu na pravoslavne komšije.
''Ako je umrla osoba član Islamske zajednice, oprema, ukop i sve ostalo košta od 350 do 500 KM. Članarina u IZ se plaća 50 KM godišnje'', kažu u Pokopnom društvu Sabur u Banjaluci koje djeluje pri Medžlisu Islamske zajednice.
Međutim, i kod muslimana postoji vjerski dio (dženaza) čija cijena zavisi od nekoliko faktora. Ali saznajemo da cijena ove nepohodnosti dostiže par stotina KM za članove IZ, a za one koji nisu članovi, često se naplaćuje duplo.
Prema informacijama iz Katoličkog pogrebnog društva Sveti Marko u Banjaluci, izgleda da je najjeftinije umrijeti kao katolik. Za svoje članove KPD Sveti Marko, kada nastupi sudnji čas, plaća grobno mjesto, prevoz i čak i vjerski obred s misom. Porodica mora obezbijediti jedino pogrebni sanduk.
"Članarina se plaća 25 KM godišnje, ali i učlanjenje se plaća 12 KM po godini života pa apelujemo da se ljudi učlane što ranije, jer ako se neko učlani sa 70 godina može biti preskupa da plati sav novac odjednom", rekli su nam u ovom pogrebnom društvu.
Za sahranu očigledo treba omanji kredit ili pozajmica, ali treba naglasiti da je tako samo u gradu i da je smrt i sve što ona prouzrokuje na selima jednostavnije organizovana i jeftinija. Kao i život, uostalom.
Podizanje nadgrodbnog spomenika je poseban projekat koji nije moguće izvesti bez novih nekoliko hiljada konvertibilnih maraka, što zna baka sa početka priče, pa štedi na vrijeme. Zanimljivo je da su skupi, mermerni spomenici počeli dominirati na grobljima zahvaljujući višedecenijskim markentinštim naporima firmi i pojedinaca koji ih proizvode. Ranije su se grobnice obilježavale jednostavnije.
Jedno preduzeće u Sloveniji pravi digitalne nadgrobne spomenike za 3.000 evra. Napaja ih solarna baterija koja korisnicima pruža mogućnost prikazivanja teksta, video zapisa i fotografija na ekranu/spomeniku.
Da je smrt siguran biznis i da ''dileri zagrobnog života'' dobro zarađuju shvatio je i jedan Rus koji je početkom godine napravio aplikaciju pod nazivom ''Umer'' koja služi za planiranje sahrana.
U ''Umer'', pored imena pokojnika, korisnik ukuca datum smrti, religiju i adresu, a zatim izabere, kremaciju ili sahranu, groblje i nadgrobni spomenik, a nakon toga nadležni operater završava posao. I ne samo to, ruska aplikacija će vam pomoći da riješite svu potrebnu papirologiju.
Čitajte MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...