Više od tri decenije prošlo je od posljednjeg susreta Partizana i mađarskog Videotona u evrokupovima. Crno-bijeli su se tada obrukali u Mađarskoj. "Više smo razmišljali o šopingu, posuđu, salamama, nego o protivniku", priznaje Ješić.
"Bili smo prepotentni. Da smo izvukli Real, ne bi bilo problema. Ovako, Videoton. Koga to zanima?! Išli smo u Mađarsku i više razmišljali o šopingu. Čekao sam pola sata u redu da kupim Salamander cipele", prisjetio se Miodrag Ješić, nekadašnji odbrambeni fudbaler Partizana, susreta sa Videoetonom u Kupu UEFA 1984/85. u razgovoru sa kolumnistom MONDA Nešom Petrovićem.
"A ja kobalt posuđe!", nadovezao se Vladimir Vermezović, pričajući sa osmijehom na licu. "Bilo je ludo i tokom puta ka Sekešfehervaru. Prvi put smo sjeli u autobus koji ima video plejer. Više smo se bavili filmovima, nego analizom Videotona. Šteta. Sami smo krivi".
Danas, više od tri decenije kasnije, kada slušate priče aktera tog neslavnog puta u Mađarsku, jasnije vam je kako je moguće da je Partizan "popio" pet komada. Blago rečeno, potcjenjivanje rivala, dovelo je do brodoloma crno-bijelih.
Novo čudo, poslije onog protiv Kvins Park Rendžersa (2:6, pa 4:0 u Beogradu), teško da je moglo da bude ponovljeno. Jesu crno-bijeli dali sve od sebe u Beogradu, ali osim časnog oproštaja (pobjeda od 2:0) nisu više mogli.
Stručni štab, predvođen Nenadom Bjekovićem, dopustio je anarhiju, a na utakmicu se otišli "opijeni" nevjerovatnim podvigom protiv Kvins Parka i jednom od najopakijih bolesti ovdašnjeg mentaliteta - "lako ćemo".
Najblaže rečeno - pogubno, jer je Videoton do utakmice sa Partizanom eliminisao prašku Duklu, potom Pari Sen-Žermen.
To "lako ćemo" za cijenu je imalo pravi debakl. Mađari su radili šta su htjeli, pogotovo Jožef Sabo ČETVOROSTRUKI STRIJELAC!
Kroz odbranu Partizana duvala je ne promaja, nego tajfun. Poslije kakvog-takvog prvog poluvremena (1:0 za Videoton), Sabo je crno-bijelima dao DVA GOLA u razmaku od DVA MINUTA (47. i 49. minut).
Partizan je tada igrao u ovom sastavu:
Fahrudin Omerović - Nikica Marjanović, Ljubomir Radanović, Dragi Kaličanin, Slobodan Rojević (od 53' Miodrag Radović), Miodrag Ješić, Admir Smajić, Zoran Dimitrijević (od 57' Zvonko Varga), Nikica Klinčarski, Zvonko Živković, Dragan Mance.
Bjeković je potom priznao da je to bila "najčudnija utakmica u njegovoj trenerskoj karijeri", kao i da je Partizan "igrao sramno i ponižavajuće", a uprava kluba (tada Izvršni odbor) je poslije hitne sjednice između dvije utakmice sa Videtonom zaključio da je krivica na igračima!
Mađari su dočekali Partizan kao evropskog velikana. List "Netsport" tada je pisao da je riječ o "jednom od najslavnijih klubova na kontinentu", o "klubu koji od osnivanja 'hrani' reprezentaciju Jugoslavije", o "čudu koje samo istinski velikan može da priredi" (riječ je o meču protiv Kvins Park Rendžersa)...
Ali, na terenu uopšte nije izgledalo tako, pa su mađarski novinari konstatovali: "Partizan je još dobro prošao. Primio je samo pet golova, a svaki njegov igrač, u prosjeku je načinio jednu katastrofalnu grešku".
Mađari su bili ošamućeni od radosti.
"Ni u snovima nismo pomislili da ćemo pobijediti Patizan 5:0! Partizan je fudbalski velikan! Zato ne zamjerite našim navijačima što se ovoliko raduju, oni znaju ko je večeras pao pred Videotonom", izjavljivali su predstavnici Videotona, prenio je tada sportski list "Tempo".
Čuveni novinar, radio-reporter Jordan Ivanović napisao je tada u "Tempu":
"Trebalo je tu noć ostati u Sekešfehervaru. Da vam automobil (uslov je samo naša registarska tablica) bude išaran brojem 5, da vam pod oba brisača bude ostavljena ceduljica na kojoj je bio ispisan broj 5, da vam sutradan portir ljubazno otvori vrata i pokazujući na kofer, upita: 'Je l' stalo svih pet?'".
U ovdašnjoj sportskoj štampi pisalo se naširoko o ovom brodolomu, analizirala se "igra", postavljalo se pitanje - kako tim koji u domaćem prvenstvu prima najmanje golova, u Evropi dobija "šestice" i "petice"...
Bjeković je tada izjavio i ovo:
"Na međunarodnim utakmicama zahtjevi su sasvim drugačiji nego u domaćem prvenstvu. Valja igrati što čvršće, primiti što manje golova - da bi se u revanšu to moglo nadoknaditi. Govorimo to našim fudbalerima, ali oni brzo zaborave. Stekao sam utisak da u mečevima u Londonu i Sekešfehervaru nisu ni razmišljali da postoji revanš".
Miodrag Ješić je tada govorio o "nepoštovanju dogovora iz svlačionice", ali i o tadašnjem pristupu igri (obratite pažnju na riječi MINIMALAN PORAZ):
"Dogovorimo se jedno - da se 'stisnemo', mobilišemo i pokušamo da prođemo sa minimalnim porazom, a na terenu postupimo sasvim drugačije. Bezglavo jurišamo da izjednačimo kao da uopšte nema revanša. Ta dimenzija mudrosti nam je nedostajala i u Londonu i u Mađarskoj. U tom smislu moramo nešto hitno da učinimo. A ni više hrabrosti i 'uklizavanja' ne bi nam bilo naodmet".
Ljuba Radanović se nadovezao: "Gledali smo snimke naših utakmica i nismo postali ništa pametniji, nismo otkrili šta nam se to dogodilo i gdje smo sve pogriješili. Jednostavno, ponese nas želja za dokazivanjem, pa hoćemo i više nego što možemo".
Na visini zadatka tada su bili samo navijači Partizana. Ispunili su tribine stadiona u Sekešfehervaru (prema tadašnjim izvještajima bilo ih je nekoliko hiljada), ali i u revanšu u Beogradu, valjda u očekivanju novog čuda.
Na stadionu JNA bilo je čak 30.000 navijača Partizana, koji su pesmom: "Šest komada, šest komada, to je naša nada", probali da ponesu ekipu do novog podviga. Ali, Videton je u Beograd došao maksimalno koncetrisan, disciplinovan.
Pamti se izjava golgetera mađarske ekipe Saboa: "Ako Partizan pobijedi 6:0 prestaću da se bavim fudbalom".
Partizan nije dao šest golova, već samo dva (Živković i Varga). Ali, ekipa Partizana ispraćena je aplauzima za trud i želju, što je i te kako nedostajalo u prvoj utakmici u Mađarskoj.
Više od 30 godina kasnije, Partizan će ponovo igrati sa Videotonom, ali ništa više nije kao pre. Ni Partizan, ni Videoton, ni fudbal, uostalom. Na tribinama u Mađarskoj neće biti nekoliko hiljada navijača Partizana, jer stadion na kojem će biti odigrana revanš utakmica plej-ofa za plasman u Ligu Evrope, može da primi jedva 4.000 posmatrača. A od tog broja, crno-belima je dato tek 400 ulaznica.
Videoton je tada bio sačinjen od mađarskih igrača, a danas su u timu i Srbi, Francuz, Hrvat, Islanđanin, Nigerijac...