Golman Partizana Vladimir Stojković o školskim danima kada je htio da falsifikuje đačku knjižicu u strahu od majke, šta je za njega sreća, koju pjesmu obavezno naručuje u kafani, šta ima od garderobe u ormanu iako to i ne bi da nosi...

Izvor: MONDO/Neša Petrović

Zahvaljujući toj urođenoj vrlini, Partizan nosi 0:0 u Mađarsku.

"Nisam se čuo sa Lazovićem i Šćepovićem. Vidjeli smo se na kratko poslije meča u Humskoj. Danku je bitno da ga postaviš tamo gdje njemu odgovara. Ako ga gušiš nekim zadacima koji ne pripadaju njegovom opusu, pogubi se i nije od koristi. Vidjeli ste kako on to lagano distribuira i diriguje. Preopasan igrač. Škuletiću je u Partizanu namjestio 80 odsto golova. Šćepa igra sve bolje i podsjeća me na modernog evropskog centarfora".

Manceova generacija je išla u Sekešfehervar po cipele i posuđe. Ova Stojketova ide u Felčut po Ligu Evrope.

"Biće neobično igrati na stadionu tako malog kapaciteta. Ali, navikao sam u Srbiji na sablasnu atmosferu. Igrao sam i pred 200 gledalaca. To ti dodatno podiže stepen koncentracije, jer nemaš osjećaj da se radi o utakmici velikog uloga. Mi ćemo ući kao da je 100.000 ljudi na tribinama", kaže Vladimir Stojković.

Još 90 minuta borbe. Možda i svih 120. Ne izgovara, ali znam da živi za to. Penal-rulet. Drama. Ludilo. Rođen je da živi na ivici noža.

Otvorimo Tarot, izazovimo sudbinu. Potražimo kartu koja otvara vrata elitnog društva.

"Redaću ih u sistemu 4-4-2. Odgovara mi igra sa četiri beka i dva zadnja vezna. Beton. Nema prolaza. Sećam se kod Antare, Vida i kompanija. Nije loša ni ova Muslinova varijanta. Kada se branimo, ima nas sedam pozadi. Kada napadamo, mnogo je igrača u završnici. Miješajte špil. Spreman sam za Tarot".

Formacija: Film - Mediji, Sreća, Seks, Poroci - Društvene mreže, Muzika, Društvo, Moda - Religija, Detinjstvo.

"Ništa ne mijenjam. U napad sa startnom postavom. Idemo".

SNOVI

"Prevashodno serije. Triler, akcione, krimi. ’Prison break’, recimo. Gledao sam je po cijeli dan. Od podne do ponoći, dok se ne raspadnem. Vuče te. Tu je i ’Homeland’. Film tek ponekad. Mora da ima baš dobre kritike da bi me privukao. U bioskopu sam posljednji put bio prije godinu i po dana. Sa ženom. Ne sjećam se ni šta sam gledao. Smorio sam se još kod kokica i umalo nisam zaspao. Više volim da se ušuškam u krevetu i pustim seriju na kompu". 

MEDIJI

"Uvijek korektan odnos. Naročito sa sportskim novinarima. Ne vidim sebe kao dio žute štampe, ali sam svjestan da je to nezaobilazan dio moje karijere. Valjda sam im intrigantan kao kontroverzna ličnost. Nemam izbora, moram i sa njima da njegujem skladan odnos. Nikada me neki konkretan naslov nije zabolio. Što sam stariji, sve lakše podnosim. Čak i one negativne članke posmatram kroz osmijeh i zabavu. Kada neko iz osvete želi da te naruži u novinama, ti tu ne možeš ništa. I zašto bih gubio živce? Bolje i to nego ona monotonija u Engleskoj. Toliko su hladni i dosadni da ja jednostavno ne pripadam tamo".

SREĆA

"Saznanje da čekaš dijete. Ženidba. Rođenje bebe. Sreća se zaslužuje, ne dolazi sama po sebi. Zavisi koliko je snažno prizivaš. Svaka pobjeda sa klubom i reprezentacijom. Fudbal igram da bih bio srećan. Slijedi mi idealan period za prizivanje sreće. Partizan je na pragu Lige Evrope, reprezentacija na korak od Rusije".

SEKS

"Niko nije umro bez toga. Smatram da svako može da se uzdrži ta dva, tri dana u karantinu. Čak i na duže vrijeme, tokom Evropskog ili Svjetskog prvenstva. Šta je 20 dana bez seksa... Ja sam od početka karijere postavio sebi takav režim. Nema gužvanja postelje prije i poslije utakmice. Ne znam ni da li bih mogao. Toliko se istrošim na terenu, da mi nije ni do tuša, a kamoli do vođenja ljubavi. Žena ima razumijevanja. Uostalom, nisu utakmice svaki dan".

POROCI

"Imam ih, da se ne lažemo. Kafu pijem preko svake mjere. Ranije su to bili izlasci u grad. Sa 22 godine imate obavezu da svaku pobedu proslavite u noćnom provodu. A to podrazumijeva i alkohol. Sada sam se unormalio. Pazite, ja nikada nisam kršio pravilnik. Pitajte koga hoćete. Uvijek se znalo gdje je Stojke i šta radi. Koliko god ti karantini bili dugi i nepotrebni, nikada nisam pobjegao preko ograde. Osjećao bih prema sebi grižu savjesti da sam radio ono što se ne smije".

DRUŠTVO

"Nemam mnogo drugara iz školskog dvorišta. Ja sam u osmom razredu došao u Beograd. Nekako se to pomiješalo. Većina ih je iz svijeta fudbala. Nikome od njih ne zamjeram što me nije javno podržao tokom one famozne torture. Razumijem ih, zašto bi sebi navukli bijedu na vrat. Svi su oni privatno bili uz mene. Naravno, bilo je i onih ortodoksnih zvezdaša koji su vikali ’NE, NE i NE’. Sa svima sam i dalje ok. Meni je bila dovoljna podrška majke i brata. Oni su shvatili da je moja reakcija bila sasvim prirodna. Nisam u Zvezdi dobio adekvatnu pomoć za sve ono što sam joj dao na terenu. Kad god sam nešto tažio, uvijek su me odbijali nekim čudnim odgovorima. Trpio sam koliko sam mogao. Svakom strpljenju dođe kraj".

DRUŠTVENE MREŽE

"Ranije Facebook, sad samo Instagram. Sjećam se lap-topa, gledaš ko je on-lajn i kad si sam imaš osećaj kao da je žurka u kući. Jedna vrsta zabave i bliskosti sa ljudima. Znam da ima mnogo i mojih lažnih profila. Osjećam obavezu prema fanovima koji cijene ono što radim da ponekad okačim neku fotku iz privatnog života".

MUZIKA

"Neizostavni dio pripreme pred utakmicu. Isto tako i sastavni dio proslave svake pobjede. Uoči meča, najviše me opušta ’komercijala’. Takozvana muzika za kola. U kafani isključivo izvorna narodna. Poznat sam po tome da uvijek izvučem neku stvar koju ni najveštiji muzičari ne znaju da odsviraju. Prvo što naručim? ’Sabina’ od Sinana Sakića. Znaš ono ’Sabina, Sabina, budi moja voli samo mene, Sabina, Sabina, neću život pored druge žene’".

MODA

"U posljednje vreme, isključivo jeftini butici. U Engleskoj sam trista puta ušao u onaj ’Sve za dvije funte’. Zadovoljstvo mi je da kupim neku običnu pamučnu majicu i od nje da napravim neku munju. Ranije sam se ložio na skupu garderobu. Bilo je tu mnogo Luja Vitona. On će i za sto godina biti ’marka’. Zna se koji je to kvalitet i ko to treba da nosi. Danas svako drugi na ulici fura neku kopiju i to više nema nikakav smisao. Sada su u trendu ove bodljikave stvari. Rančevi, patike, jakne. Ne krijem, imam ih u ormanu. Za svaki slučaj, iako nisam u tom fazonu".

RELIGIJA

"Zar se ne vidi na terenu koliko sam religiozan? Iskreno, žao mi je što sam oskrnavio tijelo ovim tetovažama. Pravoslavna crkva ne gleda blagonaklono na takav vid eksponiranja vjerskih simbola. Razgovarao sam sa ocem Gerasimom (sveštenikom) i rekao mi je da nije problem kada se nešto uradi nesvjesno. Poštujem post, iako ponekad nisam u mogućnosti da istrajem do kraja. Lako je u Partizanu, ali objasnite vi kuvaru u Engleskoj da vam pripremi hranu na vodi jer se bliži pričest. Ljubljenje lopte poslije svake odbrane nije dio religije, već vrsta rituala. Dugo sam je psovao, vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima. Onda sam stao i razmislio. Čekaj bre, pa od nje živiš! Treba da je paziš i maziš. Počeo sam više da je poštujem i gle čuda. Počela je i ona da sluša".

DJETINJSTVO

"Nezaboravni loznički dani. Krali smo lubenice sa freze u pokretu. Na svakih 50 metara, skineš po jednu. Poslije sam ih prodavao sa dedom. Buđenje u 5, pa na tezgu pored puta. Sječeš ono srce i animiraš ljude da kupe. Majka je bacala koplje i disk, 20 godina bila reprezentativac i 13 godina držala nacionalni rekord. Sve dok se nije pojavio doping. Poslije se posvetila prosveti i držala časove fizičkog. Svi su drhtali kada se pojavi. Direktori, nastavnici, učenici. Zamislite da njen sin ne  bude odličan u školi. Djeca su se tukla ko će da sedi sa mnom, da bi prepisivali na kontrolnom. Rijetko sam učio, sve sam hvatao na logiku. I onda, kvrc u glavi. Zbog neke gluposti na ekskurziji, rekli su mi da ne mogu da budem sa svim peticama. Kada je čula, prebacila me u drugu školu. Poslije mjesec dana, u treću. Završi se sedmi razred i meni nije do života. Kako ću majci na oči sa vrlo dobrim uspjehom?! Riješim da falsifikujem ocene. Sestra mog školskog druga ode u knjižaru, kupi đačku knjižicu, upiše sve petice i samo nam je pečat falio. Kapiram, neće Kosa da obrati pažnju na takvu sitnicu. I prevarim se. Znala je unaprijed za kompletnu prevaru. Ja balavac, našao nju da farbam. Čim je stavila naočari, sve mi je bilo jasno. ’Alo, majmune, donesi pravu knjižicu’. I tako ja ne budem vukovac u školi".

Tek se zagrijao. Bolje da ne prekidamo Tarot. Izvlačimo dodatnu kartu.

VIC

"Nisam maher za viceve, ali svidio mi se onaj Andrije Miloševića. Kada Meda stavi gajbu piva pod led i naredi Zeki i Vuku da ne diraju dok on ne donese roštilj. Nema Mede tri sata i ova dvojica se obeznane od piva. Kaže Zeka Vuku ’kada Meda pita gdje je gajba, ti samo reci Medo, aaa’. Eto ti ga Meda, pita ’gdje je pivo’, Vuk kaže ’Medo, aaa’, a Zeka će ’Šta bre aaa, gdje je pivo’“.

Dobar je. Ali, umije Stojke bolje. Hajde još jedan.

"Moj omiljeni je sa čovjekom koji muca i zove da kaže da mu je umro konj. ’Dobar dan, dobar dan. U-u- umro mi je ko-oo- nj’. Sekretarica pita ’Gde se nalazite’. A on će ’Koo-o- o...’. ’U Kosovskoj?’ . Ma ne i spusti slušalicu. I tako tri puta. Četvrti put opet ’Umr-rrr- o mi je koo-oo- onj’. Ova pita ’Gdje se nalazite, u Kosovskoj?’. Čovjek kao iz topa ’Da-aaa- aa, sad sam ga tu donio’“. 

...
Dobrog smijeha nikad nije na odmet. Naročito uoči velikih mečeva. Videoton, pa Zvezda. Povratak na mjesto zločina.

"Nema više tenzije. Prošlo je, nadam se da su i oni zaboravili. Desi se na ulici neka prozivka. To je neminovno i biće dok je svijeta i vijeka. Onaj strah iz autobusa ostaje za cijeli život. Bilo je revolta u meni. Govorili su da hoću da se ubijem. Da sam se uplašio i da nikada više neću stati na gol. Ne, nisam taj tip. Odgovorio sam drsko i dogodila se ’Đenova’ (grupa huligana, takozvanih "navijača" Zvezde, ušla je u autobus sa igračima Srbije i željela da se obračuna sa Stojkovićem. Smirilo se nakon zahvaljujući pribranom reagovanju pojedinih reprezentativaca, prim. aut.)".

Bliži se nedjelja. Ne gine mu "Mustafa" (pogrdan nadimak koji su mu nadjenuli navijači Zvezde zbog prelaska u Partizan) u najnovijoj verziji. Nisu ni svejsni koliko ga motivišu izlivima besprizorne mržnje.

"Ne obazirem se previše. Više me brine jedna druga stvar. Svima sam govorio da je Borjan ozbiljan golman. Još dok je bio u Radu vidjelo se da ima šlifa. Srpska posla. Taj što ti je na dohvat ruke, nije interesantan. Bolje je da eksperimentišeš i izmišljaš toplu vodu. Sada je kasno. Brani za njih i želim mu svu sreću".

Milan Borjan: Gori sam od žene u šopingu!

Sjetismo se i reprezentacije. Ne brani protiv Moldavije jer je odugovlačio u Kardifu i glumio beka u Beogradu. Sve sa Velsom. Rekoh mu da je dobro što Austriji vjerovatno neće trebati u  pretposljednjem kolu.

"Ako im ne bude trebalo, izgubićemo. Bolje je da oni dobiju obje u septembru i da im gori u Beču. Tada ih dobijamo i idemo u Rusiju".

Šta reći... Vladimir Stojković. Čovjek van svakog šablona.
----------------------------------

SVE KOLUMNE NEŠE PETROVIĆA