Milenko Kapuran (45) već 25 godina vezan je za invalidska kolica, ali nije izgubio volju da opstane, osnuje porodicu u Sokocu i svoj život ispuni radom...
"Nakon ranjavanja sam shvatio da se vrijeme vratiti ne može, pa sam se uvijek trudio da radim ponešto i pored toga što imam penziju", kaže Kapuran, koji je teško ranjen u minulom ratu.
Nerado se sjeća ratnih dešavanja, priča o junaštvu i dana kada je sa nešto više od dvadeset godina ranjen na liniji odbrane i njegov život dobio potpuno drugačiji tok.
Prve poratne godine protekle su, kako kaže, u nastojanju da spase što se liječenjem spasiti može, a drugi dio poratne priče je posvećen porodici, supruzi, kćerki i zavičaju.
"Rođen sam u Krajišićima, na rubu između opština Sokolac i Olovo, i to selo mi je uvijek ostalo u najljepšem sjećanju. Prije rata radio sam u sokolačkoj klaonici. Moji odlasci u rodno selo, Dejtonskom linijom podijenjeno na opštinu Olovo i opštinu Sokolac, postali su češći čim su se stekli prvi uslovi", rekao je Kapuran.
Kako ne voli da ljenčari, došao je na ideju da se počne baviti pčelarstvom.
"Prisjetio sam se prijatelja Zorana Batinića, profesionalnog pčelara koji je često pričao o pčelama kao da je bio zadužen da na najbolji način propagira tu djelatnost i on me podržao u tome", kaže Kapuran.
Ulazak u ovaj posao nije mu bio nimalo lagan jer je trebalo mnogo znanja, vremena, truda i ulaganja, ali i rada za održavanje pčelinjih društava.
"Istina, prve godine od meda nije bilo ništa, ali već ove smo imali prinos od pedesetak kilograma. Ljubav prema ovom poslu je pobijedila i u svom pčelinjaku sada brojim 20 košnica, a kao da sam juče kupio prvih pet od prijatelja Batinića", prisjeća se Kapuran.
Košnice su u toplijem dijelu godine u selu gdje često odlazi, iako je najveći dio puta (30 kilometara) od Sokoca do njegovih Krajišića, loš makadamski.
Tokom zime pčelinja društva iz Krajišića seli uz pomoć prijatelja u Branjevo kod Zvornika na bagremovu pašu, a sa prvim danima ljeta ponovo vraća na livadsku, u zavičaj.
"Brinuti o pčelama nije lako, a posebno za mene u invalidskim kolicima, ali trajem i radom ispunjavam sebi dan lijepim. Nabavio sam neke mašinice za rad oko košnica, koliko moje zdravstveno stanje dozvoli, pa vršim njihove prepravke. Nedavno sem obradovao i sebe i prijatelje košnicom koja ima oblik kućice", pohvalo se ovaj vrijedni domaćin.
On kaže da ne bi mogao da se bavi ovim poslom da mu u održavanju pčelinjaka ne pomaže brat na porodičnom imanju u Krajišićima, rođak u selu Knežina i prijatelji, kojima duguje veliku zahvalnost.
Milenko Kapuran je svoju mladost i zdravlje ugradio u Republiku Srpsku i dobitnik je Medalje za vojne zasluge Republike Srpske.
U miru je veliki dio svog vremena posvetio izgradnji crkve posvećene Svetom apostolu i jevanđelisti Marku u rodnom selu i dobio Orden Svetog Save i dvije Vladičanske gramate od Srpske pravoslavne crkve, što je, kako kaže, još jedan dokaz koliko ga ljubavi veže za zavičaj.
Prije izbijanja ratnih sukoba u selu Krajišići bilo je 35 srpskih domaćinstava, do sada je obnovljeno petnaestak, a u selu danas živi samo pet povratnika.