"Četiri maloljetnice pretukle 14-godišnjakinju", vijest je koja je sinoć uzdrmala građane Banjaluke i izazvala reakcije na mrežama. Istražili smo koji su razlozi koji dovode do ovakvih scena i da li mediji ispravno prate ovakve pojave.
Policija je nedugo nakon prijave identifikovala maloljetnice koje su pretukle vršnjakinju iz Banjaluke i prema njima će se preduzeti mjere i radnje na dokazivanju izvršenja krivičnog djela zlostavljanje, mučenje i drugo neljudsko i ponižavajuće ponašanje. Banjalučki mediji nezvanično prenose da je motiv nasilja ljubomora.
Psiholog Udruženja Nova generacija, Saša Risojević smatra da je ovaj slučaj u kojem su nasilnici djevojčice posebno zabrinjavajući.
"Svjedoci smo mnogih slučajeva nasilja u posljednje vrijeme u našem gradu. Ovakvi slučajevi, kada su učesnici maloljetnici i to djevojčice kod nas budi posebnu brigu. Nažalost ovaj slučaj vjerovatno nije izolovan te se vršnjačko nasilje često dešava u našem bližem okruženju. Ono što je značajna informacija da sada i djevojčice sve više ispoljavaju fizičko nasilje, dok je prije za njih to češće bilo verbalno i psihičko nasilje”, kaže Risojević za naš portal.
Ističe kako postoje mnogobrojne teorije koje objašnjavaju delikventno i nasilno ponašanje maloljetnika, ali ono što je zajedničko za sve jeste da se radi o djeci koja su i sama bile žrtve ili svjedoci nasilja ili diskriminacije, djeci koja su odrastala u nepovoljnim uslovima bez pažnje, podrške i razumijevanja porodice, školskog sistema i zajednice. Ovakvoj djeci je potrebno upravo to pružiti. Uključivanje u različite vidove psihosocijalne podrške može dati dobre rezultate.
"Dalja 'borba' se nastavlja tokom školovanja djeteta. Odnos nastavnika prema učenicima, te dobro razrađeni preventivni programi mogu imati jako dobre efekte na djecu i izgradnju pozitivnih obrazaca ponašanja”, istakao je Risojević.
POSLJEDICE ZA ŽRTVE NASILJA DUGOTRAJNE
Psiholozi se slažu da su posljedice po djecu koja su žrtve nasilja brojne. Iskustvo trpljenja nasilja je traumatsko iskustvo koje sa sobom nosi osjećaj bespomoćnosti, tuge, intezivnog straha, razvijanja nepovjerenja prema drugima. Sve ovo zajedno može dovesti razvijanja različitih poremećaja kao što su depresija, anksiozni poremećaji, disocijativni poremećaji ličnosti ali i do pokušaja samoubistva.
“Djeca žrtve nasilja teško se uklapaju u okolinu i uglavnom postižu slabiji uspjeh u školi. Ukoliko se posljedice ne saniraju, mogu značajno uticati na funkcionalnost osobe i kvalitet život u starijem dobu”, dodao je naš sagovornik.
Treba napomenuti da su strah od odmazde i razvijeno nepovjerenje razlozi zašto djeca ne prijavljuju nasilje. Iz tog razloga važno je sprovoditi kvalitetan preventivni i edukativni program u školama kojim će djeca biti upoznata o posljedicama prijave nasilja, kao i dati konkretne informacije o tome kako se sve nasilje može prijaviti.
“Povjerenje i osjećaj sigurnosti vezani za neku osobu ili instituciju su ključni, te je neophodno da to djeci i ponudimo. Kao značajan resurs izdvojio bih dnevne centre za djecu i Plavi telefon putem kojeg djeca bez otkrivanja identiteta mogu dobiti adekvatnu podršku, ali i prijaviti nasilje ukoliko to žele”, naglasio je Risojević.
Sociolog prof. Ivan Šijaković uzrok vršnjačkog nasilja nalazi u modernom društvu i prije svega okruženju. Okruženje u kojem živimo je izgubilo svaku mjeru, nema tolerancije, razumijevanja, ljudskosti, humanosti, ističe Šijaković.
“Mladi su bombardovani raznim signalima, vrve preporuke za vršnjačko nasilje, jer ako si nasilnik onda je to nešto “in”, nešto poželjno. Još je gore što se konkretan slučaj desio u samom centru grada, jer da se desio u nekom udaljenijem naselju možda ne bi izazvao tolike reakcije. Ali mladima je to još veći izazov kojim se žele dokazati”, rekao je profesor Šijaković za Mondo.
Dodaje da su društvene mreže prostor koji podstiče devijantno ponašanje jer mlade prisiljava da budu stalno prisutni.
“Ako ne možeš da se dokažeš ničim kvalitetnim, onda možeš nasilničkim ponašanjem. Mladi to uglavnom namjerno rade, tuku se, neko to snimi i onda se hvale i dokazuju putem društvenih mreža i to se ne može obuzdati”, izjavio je profesor sociologije Fakulteta političkih nauka.
Šijaković smatra da mediji imaju veliku ulogu. Prema njegovom mišljenju, nekad nije dobro da mediji objave snimke nasilja, jer što više mladih ljudi to vidi, veća je mogućnost da neko pomisli da uradi isto. Sa druge strane, poželjno je vidjeti ko su ti nasilnici.
PORODICA STUB VASPITANJA
Kako god, stručnjaci se slažu da je porodica primarni faktor socijalizacije i ima veliku ulogu u nastajanju poželjnih i nepoželjnih obrazaca ponašanja kod djeteta. Vaspitni stilovi roditelja koji su prožeti prihvatanjem, poštovanjem, ljubavlju i toplinom ali i jasno postavljenim realnim očekivanjima, adekvatnim kaznama i strukturom doprinose stvaranju stabilnog pozitivnog odnosa djeteta prema sebi i drugima.
“Morate kao roditelj imati kontrolu nad djetetom, ako ne steknete kontrolu nad njim do punoljetstva onda vi niste nikakav roditelj, nikakva porodica, onda pravite problem što tako djecu odgajate i šaljete ih na ulicu”, kaže Šijaković.
Nebojša Šatara, otac dječaka koji je na pragu adolescencije zabrinut je porašću vršnjačkog nasilja i, kako nam je rekao, trudi se poput svih roditelja da usmjeri dijete na normalne vrijednosti...
"Djeca nisu ni najmanje odgovorna za sve veći porast nasilja u našem društvu. Kako treba da se ponašaju djeca, kad vide roditelje koji ili rade previše za smiješne plate ili su nezaposleni i ogorčeni, a s druge strane svakodnevno na televiziji gledaju bahatost, verbalno, pa i fizičko nasilje od strane najviših funkcionera ove zemlje prema vlastitim građanima. Instiktivno postaju svjesni da je moć ipak važnija od pristojnosti i lijepog ponašanja, pa se u skladu s tim, ali i sve većom ‚internetizacijom‘ društva u najgorem smislu, ‚bore‘ za lajkove i epitete uličnih heroja dana”, kaže Šatara.
“Kao ilustraciju ću navesti primjere otimačine zelenih površina u Banjaluci, gepekovanje i otmicu lokalnog političara kako ne bi glasao po svojoj savjesti ili ovaj pretposljednji slučaj u Narodnoj skupštini RS, gdje je policija zabranila izabranim poslanicima od strane građana da rade svoj posao. Kako onda treba da reaguje jedno dijete od 14 godina? Trebalo bi da bude vrijedno, iskreno i pošteno, da se znanjem odupre nasilju, a onda po završetku školovanja spakuje kofere i izgrađuje neku inostranu zemlju! To uostalom i pokazuju podaci o sve brojnijem napuštanju Srpske i BiH, ili da se prilagode i čak i šakama iznose argumente!”, ogorčeno nam je izjavio ovaj roditelj.
Kada su pitanju kazne za počinjeno vršnjačko nasilje sociolog prof. Ivan Šijaković smatra da se vršnjačko nasilje mora kazniti na adekvatan način.
“Nasilje je postalo način života i ne treba da nas iznenađuje. Osveta nije pravi način kažnjavanja, ali mjera kažnjavanja koja ide do roditelja bi trebala postojati. Ja sam pristalica toga ako su nasilnici maloljetnici da odgovaraju i njihovi roditelji jednako kao i oni. Ja, lično, bih kaznio i roditelje i djecu, ali čak i školu, naravno ne nasiljem jer onda ste i vi nasilnik. Zbog toga je naša odgovornost veća ako nasilnike ne kaznimo onda se direktno stavljamo na njihovu stranu a protiv žrtve”, zaključio je Šijaković.
Pratite MONDO na Facebooku, Twiteru ili Instagramu!