Na današnji dan, 3. novembra 1957. godine Lajka, pas lutalica pokupljena sa ulica Moskve odletjela je u svemir sovjetskom letjelicom Sputnjik 2.
Tako je Lajka postala prva životinja u svemiru. Eksperiment sa Lajkom pokazao je da je život u bestežinskom stanju moguć. Nažalost, pas se nikad nije vratio na Zemlju, jer satelit nije imao modul za vraćanje i prizemljenje.
Lajka je bila mješanka haskija i terijera i pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka po sibirskoj lovačkoj pasmini.
Uzeta je nasumično sa moskovskih ulica, pod pretpostavkom da je, pošto je ulični pas, već navikla na ekstremne uslove hladnoće i izgladnjelosti. Ruski časopisi u to vrijeme objavili su da je Lajka "flegmatičan pas koji ne ulazi u sukobe sa drugim psima".
Bila je trenirana sa još dva psa, ali je na kraju odlučeno da je ona pravi putnik svemirske letelice.
Pretpostavlja se da je živjela koliko je imala kisika u kapsuli, iako neki tvrde da je uginula istog dana kada je odletjela od previsoke temperature, a neki da je uginula pojevši otrov u posljednjem predviđenom obroku.
Zvanični izvori kažu da je Lajka uginula pet do sedam sati nakon lansiranja usljed stresa ali i velike toplote koja je nastala zbog kvara u kontrolnom sistemu za regulisanje temperature u letjelici. Sputnjik 2, s tijelom Lajke, u narednih 158 dana obišao je Zemlju 2.570 puta. Sagorio je prilikom ulaska u atmosferu Zemlje 14. aprila 1958. godine.
Pravi uzrok Lajkine smrti nije bio javno objavljen decenijama nakon leta.
Iako Lajka nije preživjela putovanje, eksperiment je dokazao da živi putnik može da preživi lansiranje u orbitu i podnese bestežinsko stanje.
11. aprila 2008. godine, ruski zvaničnici podigli su spomenik u znak sjećanja na Lajku. Ovaj mali spomenik nalazi se u blizini vojno-istraživačke ustanove u Moskvi koja je pripremila Lajkin let u svemir, i predstavlja psa koji stoji na vrhu rakete.
Naučna i dnevna štampa tog vremena rijetko je pominjala Lajkinu žrtvu nakon ovog eksperimenta, jer je on bio u sjenci nadmetanja Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država. Tek u godinama koje su dolazile pokrenuto je pitanje etičkih aspekata ovog eksperimenta, a on je pokrenuo i niz rasprava o zloupotrebi životinja i testovima nad njima u svrhu napretka nauke.
Prije lansiranja, jedan od naučnika odveo je Lajku kući da se igra s njegovom djecom.
U knjizi koja hronološki prikazuje priču o sovjetskoj medicini u svemiru, Dr Vladimir Jazdovski je napisao:
„Želio sam da uradim nešto lijepo za nju: Ostalo joj je još tako malo vremena da živi“.
Tek 1998. godine, nakon sloma sovjetskog režima, jedan od naučnika koji je učestvovao u eksperimentu, Oleg Gazenko, oglasio se u medijima izrazivši žaljenje zbog Lajkine smrti:
„Rad sa životinjama predstavlja vrstu patnje za sve nas. Prema njima se ophodimo kao sa bebama koje ne umiju da govore. Što više vremena prolazi, sve više mi je žao zbog toga. Nije trebalo to da uradimo... Nismo dovoljno toga saznali iz ove misije kako bismo time opravdali smrt psa...“, kazao je.