Mladi, 18-godišnji fudbaler Adin Omić član je juniorskog tima tuzlanske Slobode i povremeni omladinski reprezentativac BiH. Vjeruje da može krenuti stopama Edina Džeke, na kojeg izuzetno podsjeća.
Naporan rad uvijek se isplati.
Potvrda ove činjenice stiže nam iz Lukavca, odnosno Tuzle, u vidu mladog fudbalera Adina Omića.
Član omladinskog tima Slobode na pragu je seniorske ekipe, s obzirom da je nedavno napunio 18 godina.
Već je upisao i nekoliko nastupa za mlađe selekcije BiH, a stasom i fudbalskim pokretima neodoljivo podsjeća na kapitena bh. reprezentacije Edina Džeku.
"Od kada znam za sebe, fudbal je moja igra. Redovno treniram, a svoje prve korake prohodao sam u Radničkom iz Lukavca. Već drugu godinu sam u juniorskom timu Slobode", kaže momak rođen 1999. godine.
Iz "malog" Lukavca stigao je u Tuzlu.
"Sve je drugačije nego u Lukavcu, ali na svoj Lukavac sam ponosan. U Tuzli se mnogo više radi i trenira. Mnogo toga sam naučio u 'gradu soli'. Sloboda je bila klub velike tradicije. I sada je velika i slavna. Čast je nastupati za ovaj kolektiv. Imam 18 godina i koji mjesec. Možda zaigram i za prvi tim Tuzlaka u narednoj kalendarskoj godini", nastavlja Omić.
Omić je povremeni reprezentativac Bosne i Hercegovine, a nada se da će u budućnosti doći i do seniorskog dresa.
"Moj cilj je da stignem do dresa reprezentacije BiH. To mi je san, ali i čast. Godi mi kada mi mnogi govore da izgledom malo podsjećam na Edina Džeku iz mlađih dana. Još da dostignem njegove igračke i ljudske kvalitete. On i Kristijano Ronaldo su mi uzori i zato znam šta hoću. Želim da vrijedno radim i stalno napredujem. Uporan sam po prirodi i uvjeren sam da ću uspjeti", dodaje mladi golgeter.
Kako kaže, mnogo je naučio od trenera koji su ga trenirali, odnosno selektora Sakiba Malkočevića.
"Zahvalan sam selektoru Malkočeviću što me pozvao. Odmah na debiju sam postigao gol. Sada mi je trener u juniorskom pogonu Slobode Adnan Osmanhodžić i zahvalan sam što čini sve da svoje bogato znanje i iskustvo prenese na nas mlade."
Iako je tek proslavio punoljetstvo, razmišlja kad ozbiljan mladić. Svoje zasluge pripisuje napornom radu, ali i podršci najbližih.
"Ima nešto i do talenta, ali i do sportske sreće. Međutim, najsnažniju podršku pružaju mi moji roditelji i jedan broj prijatelja. Ipak, najviše mi znači kada mi daju savjet ili udijele kompliment ljudi koji su izgradili veliko ime i evropsku fudbalsku karijeru."
Upornost se na kraju uvijek isplati.
"Ja se nadam. Vjerujem da ću uspjeti. Mnogo znoja sam prolio da bih sada olako stao. Imam jaku volju, a čvrsto sam na zemlji. Gledam često u nebo i molim se da se i moje želje ostvare", zaključio je talentovani fudbaler iz Lukavca.