Da li je banjalučki ćevap zapravo iz Glamoča?

Autor:

Povodom prvog "Ćevap festa" koji se u subotu, 13. januara održava u Banjaluci donosimo vam interesantnu priču o tome kako je nastao prepoznatljivi Banjalučki ćevap.

3
A- A A+
meso, ćevapi Foto: MONDO/Dragana Todorović

Jedna poslijeratna anegdota o svadbi Banjalučanke u Vojvodini – o kojoj se još priča – najbolje oslikava svu posebnost banjalučkog ćevapa, jela čestog u našem podneblju, ali opet tako posebnog da ga nijedan drugi grad ne baštini kao svog.

Elem, jedna lijepa Banjalučanka udavala se nekako poslije rata u poznatom dvorcu Dunđerski kod Novog Sada za tamošnjeg mladoženju, poznatog po velikoj ljubavi prema banjalučkim ćevapima. Zaljubljen u ćevape u pločicama, a ne odvojene (nama tako strane) mladoženja je specijalno za svadbeno veselje naručio da se u dvorac iz Banjaluke dopreme velike količine sirovih ćevapa od provjerenog mesara kako bi ih kuvari pripremili za svadbenu gozbu.

Sve je to išlo po planu, dok mladoženja ujutro ne uđe u kuhinju da se raspita kako idu pripreme jela, kad na njega “siknuše” bijesni kuvari:

“Pa, čovječe, ko ti je vozio ove ćevape, cijelu noć smo ih rastavljali – svi se slijepili…”       

Šta je “starije” – Mujo ili Parero

Misterija banjalučkog ćevapa ili nikada ispričana priča o nastanku ćevapa u pločicama do danas je ostala zakopana u nikada napisanim gastronomskim knjigama. Jedna priča, neprovjerena naravno, kaže da se banjalučki ćevap – u obliku kakvom ga danas prepoznajemo – nastao u vrijeme  čuvenog banjalučkog duhovskog  vašara.

Naravno, postoji i druga, intrigantija priča, ona po kojoj banjalučki ćevap nije Banjalučanin, nego Glamočak! Po toj verziji, banjalučki ćevap je zapravo rođen u okolini Glamoča, odakle je u Banjaluku oko 1920. godine doselila porodica Đuzel - preci čuvenog Muje, čovjeka koji je izgradio, bez sumnje, najpoznatiji banjalučki ćevabžijski brend, onaj “Kod Muje”.

Kao i u svakoj dobroj priči, i ova priča ima “opoziciju”: onu po kojoj je praotac banjalučkog ćevapa zakopan u davnine i da mu se imena i roda, zapravo, niko ni ne sjeća.

Nebojša Kuštrinović, meteorolog u penziji i promoter prvog banjalučkog “Ćevap festa”, kaže da je “praotac” tih tvrdnji tvrdnji čuveni ćevabžija Parero. On se, prepričava Kuštrinović, nikad nije složio da od Mujine porodice potiče banjalučki ćevap, tvrdeći da se u gradu na Vrbasu odvajkada pravila ova delicija i da je onaj  “Mujin” samo jedna od brojnih varijanti banjalučkog ćevapa.

“Po svemu sudeći, a opet u odsustvu pouzdanih istorijskih izvora, ova, Parerova tvrdnja bi mogla biti približnija istini naprosto iz razloga što je ćevap već vijekovima dio grada na Vrbasu, i to u obliku kakvom ga i danas poznajemo”, kaže Kuštrinović.

Tajna u rukama starih majstora

Bez obzira što ga danas priprema veliki broj ćevabdžija i mesara – operiše se sa cifrom od nekih 20-tak klasičnih ćevabdžinica na području grada – jedinstvenost banjalučkog ćevapa zadržana je do danas i po tome je prepoznatljiv širom regiona.

ćevap fest Foto: Promo/Ćevap fest

Dakle, banjalučki ćevap je jedinstven po svom ukusu, izgledu i načinu serviranja. Po obliku, banjalučki ćevapi su prečnika oko 2 cm, dužine oko 5 cm i prave se kao pločice od po četiri ćevapa u nizu.

PROGRAM FESTIVALA

Jutro je rezervisano za djecu:

11.00 h – 13.00 h pionirski sastavi folklornih društava „Veselin Masleša“, „Čajavec“ i „Sveti Sava“;

Kvalitetan humor po banjalučki za popodne:

13.30 h – 14.45 h Milorad Telebak – jezička komedija „Kroz srpski jezik sa smijehom“;

14.45 – 15.45 h Dušan Jokić – „Kako od seljačine napraviti umjetnika“,

15.45 – 16.05 h Velimir Blanić – „Predavanje o štetnosti duvana“;

I dobra muzika za finale:

19.00 h – 21.00 h Gradski tamburaški orkestar,

21.15 h – 23.30 h bend „Odeon“

To što nisu pojedinačni, već sastavljeni u pločicu, osnovna je, bar u vizuelnom smislu, razlika od drugih ćevapa koji se služe i peku pojedinačno. Uz to, posebna je i sama lepinja, koji zahtijeva ruke vještog pekara. Pekari kažu da tijesto mora biti jako vlažno, te da se, po njihovom receptu,  umače u mekinje i peče kratko na vrlo visokoj  temperaturi (više od 400 “celzijusa”).

Naravno, podrazumijeva se da se banjalučki ćevap priprema isključivo na drvenom uglju, te se, naravno, jede prstima, bez upotrebe pribora za jelo.

Ono što je najveća tajna i što pravi suštinski razliku među ćevabdžinicama jeste meso od kojeg se priprema. Ono što je opštepoznato jeste da se banjalučki ćevap pravi od više vrsta mesa – pri čemu dominanatni dio smjese čini mješavina bravetine i govedine. S druge strane, tajna je, po svemu sudeći, u začinima čiji tačan omjer je poznat veoma malom broju majstora. Ova tajna se, kako tradicija nalaže, prenosi se sa roditelja na djecu.  U praksi, svaka  ćevabdžinica  ima  svoj  tajni recept.

“Ćevap fest”, duh starog u novom pakovanju

Kako god bilo i koju god od ćevabdžinica da preferirate, najbolje gradske ćevabdžije čekaju vas u subotu, 13. januara na “Krašovom” parkingu u Banjaluci, gdje će biti održan prvi festival banjalučkog ćevapa pod nazivom “Ćevap fest”.

Nagradna igra

Na našoj Facebook stranici čeka vas nagradna igra u okviru koje možete osvojiti ukusne nagrade!

Pod grijanim, klimatizovanim šatorom, festival se otvara već u 11 časova, nastupom naših najmlađih folkloraša, a zabava se nastavlja uz fantastične stendap komičare Dušana Jokića i Velimira Blanića, te jednog i jedinog Milorada Telebaka.

Kad pojedete još jednu porciju najboljeg ćevapa na svijetu i okrijepite se uz nezaobilazni „Nektar“, predveče vas očekuju naši svjetski prvaci – članovi Gradskog tamburaškog orkestra, te banjalučki bend „Odeon“ za sam finiš večeri.

Dođite da se zajedno zabavimo i još jednom uvjerimo da su naši ćevapi najbolji na svijetu!

(Promo/Ćevap fest)