Na današnji dan 1994. godine u Vašingtonu je potpisan sporazum između Bošnjaka i Hrvata o stvaranju bošnjačko-hrvatske federacije, koja je kasnije, Dejtonskim mirovnim sporazumom, postala jedan od dva entiteta.
Ovaj sporazum je okončao krvavi bošnjačko-hrvatski sukob, ali je ostavio mnoge stvari neriješene.
Taj sporazum potpisali su Mate Granić, predstavnik Hrvatske, Haris Silajdžić, predstavnik ratne bošnjačke vlade u Sarajevu i tadašnji hrvatski lider u BiH Krešimir Zubak.
Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik ratne bošnjačke vlade Alija Izetbegović ovjerili su 18. marta 1994. godine Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Hrvatske i buduće bošnjačko-hrvatske federacije, koji nikad nije zaživio.
Dana 30. marta 1994. godine, Ustavotvorna skupština Federacije BiH prihvatila je ustav kojim se uspostavlja FBiH na teritoriji sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom.
Šporazum na štetu Hrvata
Tadašnji hrvatski ministar spoljnih poslova Mate Granić navodi da je prihvatio taj prijedlog iako je bio svjestan da nikada neće zaživjeti. Granić smatra da su predstavnici Hrvatske Republike Herceg-Bosne bili prevareni tim sporazumom.
Hrvatski mediji danas navode da je ovaj sporazum napravljen na štetu Hrvata, jer su brojna ovlaštenja ukinuta županijama. Ministarstva prosvjete i kulture, te energetike formirana su na federalnom nivou suprotno sporazumu, pošto su ove nadležnosti, prema dokumentu, morale biti na županijskom nivou.
Hrvati su nezadovoljni i načinom na koji je riješeno pitanje radija i televizije, jer je FBiH dobila isključivi nadzor nad spektrom frekvencija. Vašingtonskim papirom dopušteno je vijeće hrvatskih županija koje bi "koordinisalo politiku i aktivnosti u pitanjima od zajedničkog interesa", ali je 2001. godine taj pokušaj visoki predstavnik Volfgang Petrič zaustavio.
FBiH i danas u problemima
FBiH je i danas u problemima, zaključuju politički analitičari. Budžet je stalno pred slomom, a ekonomski i socijalni sektor su jako slabi. Nacionalno podijeljeni Mostar je blokiran i u njemu godinama nema lokalnih izbora. Hrvati su veoma nezadovoljni svojim položajem.
U nekim kantonima Srbi ni danas nisu konstitutivan narod, a nijedan visoki predstavnik, kao ni međunarodni garanti Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma, nisu učinili ništa da to promijene.
Nakon svakih izbora, Republika Srpska bez problema i brzo formira vlast, dok se na formiranje organa FBiH i zajedničkih institucija ponekad čeka i po godinu dana.