Naš profesor u Kini: Ovo je utopija

Uputiti se zbog posla u daleku zemlju kao što je Kina nije nimalo jednostavna odluka, ali za našeg dvadesetosmogodišnjeg sagovornika to je jedno veliko pozitivno iskustvo koje će pamtiti cijeli život.

Naš profesor u Kini: Ovo je utopija Foto: Mondo čitalac/Dejan Ostojić

"Volim da putujem i stičem nova iskustva, ali nešto ovako nisam očekivao. Svi smo gledali filmove Džeki Čena, emisije o poljima riže, zamišljajući ovu zemlju kroz tu prizmu. Međutim, sve je suprotno od navedenog...

Iako su svijet samo za sebe, Kinezi su bukvalno pedeset godina ispred nas. To je i dalje komunistička zemlja, ali se sve više otvaraju prema svijetu i nenormalno su napredovali", priča na početku razgovora Dejan Ostojić iz Novog Grada, koji već dva mjeseca radi na Dalekom istoku gdje predaje engleski jezik.

Sagovornik Mondo portala odlučio se na odlazak u Kinu nakon što je radio mnoge poslove, a između ostalog i na riječnom "kruzeru". Za ovaj posao kaže da je dobro plaćen, ali da je život i rad na brodu veoma naporan i stresan.

"Vratio sam se kući i tražio da radim nešto drugo. Pošto su pokušaji bili uzaludni provjerio sam kako stvari stoje sa tržištem rada u Kini. U mnogim agencijama su rekli da su tamo plate male i da ljudi imaju različita iskustva", priča nam Ostojić.

Iako nije dobio pozitivne odgovore za Kinu, naš sagovornik nije ostao obeshrabren u namjeri da i dalje pokuša doći do posla.

"Sjetio sam se druga sa fakulteta koji u Kini radi oko dvije godine. Obećao je da će pokušati da mi pomogne i tako je i bilo. Nakon što je moj CV proslijedio pojedinim kompanijama ubrzo su me kontaktirali, obavili smo potrebne razgovore i dobio sam posao predavača engleskog jezika", rekao nam je Ostojić.

Dejan trenutno živi i radi u gradu Naningu (Nanning) koji ima oko sedam miliona stanovnika. Prema njegovim riječima, ovaj grad je mnogo veći od Singapura, ili recimo od Kuala Lumpura. Radi se o relativno manjem i novijem gradu (za kineske pojmove), a plan je da za oko pet godina ima oko 20 miliona ljudi!

Dejan Ostojić, kina, Nanjing Foto: Mondo čitalac/Dejan Ostojić

"Kada sam prvi put ovdje došao nisam mogao da vjerujem vlastitim očima, kao da sam došao u grad budućnosti. Za vrijeme studija bio sam u Americi i njihove zgrade skoro su iste kao ovdje. Sve što sam mislio da znam o Kini u trenutku je palo u vodu", priča nam Ostojić.

Govoreći o kulturološkim i drugim razlikama naš sagovornik ističe da se brzo prilagodio životu u Kini, ali da se najteže priviknuti na hranu.

"Uz sve moguće obroke serviraju rižu u različitim oblicima. Hljeba nema izuzev u nekoliko pekara i sladak je kao i većina drugih namirnica. Zbog toga cimer i ja uglavnom jedemo piletinu koju sami spremimo, a kad nam dosadi idemo u međunarodne prodavnice brze hrane", rekao nam je Ostojić.

Za razliku od naših prodavnica i marketa gdje se na prehrambenim odjelima između ostalog može kupiti meso i prerađevine od mesa, u Kini je drugačije...

"Kod njih je normalno da kupite i živu zmiju, kornjaču, žabu ili neku drugu živuljku. Djeluje šokantno kada tako nešto ugledate. Kasnije se i to prihvati i nema problema", rekao nam je Ostojić.

Dejan Ostojić, kina, Nanjing Foto: Mondo čitalac/Dejan Ostojić

U šali smo ga upitali da li je probao nešto od takve hrane ili možda psa koji je specijalitet u ovoj azijskoj zemlji.

"Nisam probao niti imam želju. Nema šanse čak ni u neznanju da tako nešto pojedem jer sam saznao da je to dosta skupo i postoji samo u nekoliko luksuznih restorana", kaže sagovornik Mondo portala.

Rekao nam je da su cijene hrane slične kao i kod nas, ali su porcije manje. Tržni centri i marketi dosta su skuplji u poređenju sa našim ali i neuporedivo čistiji. Pušenje je dozvoljeno svuda - u javnom prevozu, liftovima itd, a kutija cigareta košta oko 1, 80 KM.

Dosta je velika razlika i u stambenim objektima jer je rijetkost da se izdaju mali stanovi.

"Naš ima skoro 100 kvadrata, a cijena najma je 400 evra. Cijene režija su skoro iste kao kod nas. Internet i mobilni su dosta povoljni. Zanimljiv je podatak da sva naseljena mjesta i gradovi južno od rijeke Jangce nemaju centralno grijanje. Zbog velike vlažnosti vazduha i osjećaja hladnoće grijemo se klima uređajima, a imamo i problem sa sušenjem veša... Dosta se koristi plin, čak i u bojlerima za grijanje vode", obašnjava Ostojić.

Banjalučanin magijom osvaja svijet

Što se tiče odnosa plate i troškova života naš sagovornik kaže da je neuporedivo bolje nego kod nas.

"Sa osnovnom platom od 1.500 evra ovdje sam gospodin čovjek. Radno vrijeme nikad ne prelazi 30 sati sedmično. Sve dodatno se dobro plaća. Ovde je čast biti profesor engleskog jezika. Društveni odnos predavača i drugih jeste da su ostali bukvalno u podređenom položaju", rekao nam je Ostojić koji engleski predaje djeci starosti do 10 godina.

"U bijelce gledaju kao u Boga, kako roditelji tako i djeca. Radi se u malim grupicama što je veoma zahvalno. Interesantno je da se sa djecom smije razgovarati samo na engleskom", tvrdi Ostojić i uz smijeh ističe da se ponekad osjeća kao selebriti zvijezda.

Dejan Ostojić, kina, Nanjing Foto: Mondo čitalac/Dejan Ostojić

"Zbog moje visine roditelji bukvalno “bacaju” djecu da se fotografišemo. Djeci je čudno što imam plave oči i bradu. Zapošljavanjem stranaca ovdje se zarađuje ogroman novac. Običan kurs u školi gdje radim košta oko 6.000 KM", tvrdi on.

Svoje slobodno vrijeme Dejan uglavnom koristi za upoznavanje kineske kulture i grada u kom trenutno živi i radi. Druži se sa našim i ljudima iz Evrope. Jednom sedmično sa Ukrajincima ide na rekreaciju - mali fudbal, a nekad se ide i u klubove.

A u Kini...voze se ovako (VIDEO)

"Ovdje je više restorančića i prodavnica brze hrane. Postoje i elitni klubovi gdje većinom dolaze bogati Kinezi. Tamo je pivo oko 7-8 evra, dok mi idemo na mjesta koja uglavnom drže strani državljani", rekao nam je Ostojić.

Za vrijeme ovog razgovora naš sagovornik je stajao na balkonu. Opisao nam je kvart gdje živi kao i još neke "pikanterije" iz zemlje dalekog istoka.

"Zgrada gdje sam smješten ima oko trideset spratova. Imamo veliku ogradu i ličnog čuvara, sve je od mermera i nigdje nema smeća. Ukoliko se i desi da neko baci neki otpadak na ulicu on će biti očišćen munjevitom brzinom. Javni toaleti su čisti "kao apoteka". Sve se plaća elektronski, posebnom aplikacijom na telefonu. Ovdje skoro niko ne koristi keš. Jedino što mi veoma smeta jesu određeni "rituali" Kineza kada jedu - često podriguju, mljackaju...ali to je valjda normalno i dio je njihove kulture", rekao nam je Ostojić.

Dejan Ostojić, kina, Nanjing Foto: Mondo čitalac/Dejan Ostojić

Dejana smo pitali koliko još planira da ostane u Kini i koji su mu planovi za budućnost.

"Ovdje su uslovi za život i rad brutalno dobri, čista utopija. Prvobitni plan je da ostanem godinu dana, ali zbog činjenice da naši ljudi masovno napuštaju BiH moraću još da razmislim", rekao nam je Ostojić.

Za kraj razgovora kaže da će rado pomoći svima koji žele da dođu u Kinu. Oni koji žele da odu u ovu zemlju Dejanu se mogu javiti preko njegovog Facebook profila.

"Posla ima i iskustva su veoma dobra. U Kini najviše traže školovane bijelce, a najveća potražanja jeste za predavačima engleskog jezika. Lijepo je kada te neko cijeni za tvoj rad", zaključio je Ostojić.

Pogledajte sve fotografije:

Ovako to rade u Kini: Super pametni voz (VIDEO)

Ostale vijesti