Blago u Srpskoj nema ko da kopa

Republika Srpska bogata je arheološkim nalazištima, ali uprkos tome ova istraživanja ne dobijaju značajnu pažnju u poređenju sa situacijom prije posljednjeg rata.

Blago u Srpskoj nema ko da kopa Foto: Zavod za zaštitu kulturno istorijskog nasljeđa

Nedovoljan broj arheologa i nedostatak materijalnih sredstava uslovili su značajno manji broj istraživanja arheoloških nalazišta u RS koja se ipak mogu pohvaliti zanimljivim otkrićima.

“U Republici Srpskoj postoji na stotine arheoloških nalazišta. Najveće evidentiranje rađeno je 80-ih godina prošlog vijeka i ono je objavljeno u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine. Odgovor na pitanje "Kako se tada živjelo?" sastavljen je od hiljada malih odgovora, a svaki lokalitet nudi tek nekoliko takvih. I kada se jedan takav odgovor nađe, postave se nova pitanja. Zato su arheolozi i postavili sebi zadatak da stalno istražuju nova i preispituju stara otkrića i lokalitete. Mijenjaju se metode rada, tehnologije detekcije, tumačenja...”, rekao je za naš portal Goran Kalinić, predsjednik Društva arheologa RS.

Kalinić kaže da su istraživanja u Republici Srpskoj uvijek u toku i da se na jednom lokalitetu nije moguće u potpunosti završiti istraživanje jer svako novo otkriće postavlja nova pitanja.

“Na primjer, na lokalitetu Pećine u Klašnicama, rađena su sondažna istraživanja 80-ih godina, zatim još jedna takva 2007. i kasnije, a to je samo jedan mali dio, jer se nakon iskopavanja svi ti nalazi moraju ispitivati posebno, a ako uzmete da ima nekoliko hiljada nalaza, možete da pretpostavite koliko je vremena potrebno da se sve to završi”, kaže Kalinić.

arheološka nalazišta, arheologija Foto: Zavod za zaštitu kulturno istorijskog nasljeđa

Ovo nalazište kao jedno od vrlo zanimljivih izdvojila je i arheolog Muzeja RS Slavica Arsenijević, jer svjedoči o postojanju civilizacije tokom nekoliko hiljada godina. Ističe da se većina praistorijskih lokaliteta, nalazi na užem ili širem području Banjaluke, pa je ovaj prostor prilično zanimljiv u arheološkom smislu.

“Najzanimljiviji su višeslojni arheološki lokaliteti kao što je Donja Dolina kod Gradiške. Kontinuitet življenja tokom bakarnog i bronzanog doba pokazuju lokaliteti u Banjaluci (Kastel)  ili u blizini Banjaluke (Pećine-Klašnice, Zemunica-Radosavska). Slaba je istraženost rane (Martin-Brod)  i srednje faze bronzanog doba  (Barlovci), a najveća pozne faze okoline Banjaluke (Medeno polje, Brdašce-Laktaši, manastir Rmanj). Pojedini lokaliteti svjedoče o postojanju tokom bronzanog i gvozdenog doba (Karanovac, Čitluk-Kozarska Dubica), ili samo tokom mlađeg gvozdenog doba (Sanski Most, japodski lokaliteti- Jezerine, Ribić, Bila), a ima i nekropola u upotrebi od poznog bronzanog doba i tokom srednjeg vijeka (Luke-Mahovljani)”, kaže Arsenijevićeva iz Muzeja RS.

Naša sagovornica naglašava da je kada je u pitanju najzinimljivije nalazište teško dati odgovor, ali je njoj kao arheologu praistoričaru posebno zanimljiva Posavina.

“S obzirom na nedovoljnu istraženost praistorijskih lokaliteta, Posavina je posebno zanimljiva jer je ovdje konstatovan kontinuitet stanovništva od bronzanog doba pa do rimske okupacije, bez obzira na prodore keltskih plemena, o čemu svjedoči otkriveni arheološki materijal”, rekla nam je Arsenijević.

Otkrivena treća bazilika u Bakincima

arheološko istraživanje, nekropola Foto: Zavod za zaštitu kulturno istorijskog nasljeđa

Kalinić ističe da za svako nalazište postoje određene specifičnosti, kao što su vremenske odrednice - praistorija, antika ili srednji vijek - zatim, geografske, geološke i ono što dobijemo na kraju društvene specifičnosti iz vremena lokaliteta.

“Kada je riječ o velikim lokalitetima i njihovom značaju u svjetskoj arheologiji, u Republici Srpskoj postoji mnogo lokaliteta koji bi mogli da se okite takvom kvalifikacijom: Skelani, Klašnice, Trebinje, Kolićevo, Rastuša, Kočićevo... Ispitivanja na ovim lokalitetima mogu dati odgovore na pitanja postavljena u nekim novim naučnim tezama od svjetskog značaja”, kaže Kalinić iz Društva arheologa Srpske.

Stručnjaci su saglasni da je značaj otkrivenih arheoloških nalazišta i materijala, kao i njihovo očuvanje jako bitno za jedan narod, ali je nažalost mali broj njih dostupan javnosti.

“Nažalost, gotovo svi lokaliteti nedostupni su javnosti jer su davno iskopavani a danas su prekriveni zemljom i rastinjem. Dostupan je otkriveni arheološki materijal, koji se nalazi u muzejima RS. Posjeta nabrojanim lokalitetima je moguća, ali je u zapuštenom stanju i teško da bi išta zanimljivo bilo vidljivo na terenu”, istakla je Arsenijevićeva.

U Društvu arheologa kažu da je veliki problem i saobraćajna komunikacija, jer kako kažu, kako nekom predstaviti nalazište ako se do njega ne može doći? Rješenje, tvrde, ipak postoji.

“Muzejske postavke, povremeni izleti tamo gdje je to izvodivo, čak i rad na terenu može biti turistički atraktivan. Međutim, sve to nije izvodivo, ako nije podržan osnovni pristup nauci, a to je istraživanje i prezentovanje tog istraživanja na naučnim skupovima. Članovi DARS-e to i rade a kada se ta aktivnost pojača, onda dolaze i konkretne naučne i komercijalne stvari”, kaže predsjednik ovog društva.

"Krilata meduza" u Skelanima

Članovi ovog društva kažu se Srpska bori i sa nedovoljnim brojem arheologa, te da je struci neophodno pristupiti na moderniji način.

“Moderne tehnologije pružaju mnogo i neophodno je raditi na modernizaciji opreme za iskopavanja i detekciju, a samim tim i prezentovanju. To će dovesti do povećanja ulaganja u turističke resurse, zatim i muzejske aktivnosti, a to će dovesti do potražnje za kadrovima. Kada se napravi jedna takva "arheološka mreža" možemo reći da smo postavili osnove za buduće generacije istraživača”, tvrdi Goran Kalinić.

arheologija, istraživanje, arheološko nalazište Foto: Zavod za zaštitu kulturno istorijskog nasljeđa

Slobodan Nagradić, direktor Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske za MONDO kaže ova institucija obavlja djelatnosti iz domena zaštite nepokretnog kulturnog nasljeđa, na cjelokupnom prostoru Republike Srpske.

“Arheološko blago Republike Srpske broji preko tri hiljade nalazišta iz praistorijskog, antičkog i srednjovjekovnog perioda. Očuvanje nasljeđa, u ovom slučaju arhološkog, pretpostavlja istraživanje, evidentiranje, valorizaciju, prezentaciju i pravnu zaštitu. Ako su svi ovi elementi uvaženi, možemo govoriti o zaštiti arheološkog blaga”, rekao je Nagradić ističući da sva arheološka nalazišta imaju jednak tretman prema Zakonu o kulturnim dobrima.

I on je saglasan da je upoznavanje nestručne javnosti o značaju nasljeđa važan zadatak u procesu zaštite i očuvanja.

“U tom smislu institucije zaštite, u skladu sa prilikama, obavljaju poslove na promociji kroz kontakte sa ljudima na terenu, održavanje prezentacija na temu istraživanja i predstavljanja pojedinih lokaliteta sa teritorije određene opštine. Takvim zadacima se u Zavodu kontinuirano poklanja pažnja kroz kontakte sa stanovnicima određenih mjesta koji igraju važnu ulogu u očuvanju konkretnih arheoloških lokaliteta”, izjavio je Nagradić.

Koliko su važna arheološka istraživanja najbolje pokazuje činjenica da odgovor  na pitanje “Kako se tada živjelo?” umnogome pomaže životu današnjice.

“Recimo da ste u nekom periodu u srednjem vijeku imali epidemiju bolesti. Jedan od vaših zadataka je da saznate kako su ljudi preživjeli u takvim uslovima, na tačno određenom prostoru. Zar ne bi takav odgovor dao savjet društvu u kojem takođe ne bismo imali lijek za neku bolest i slično? Kako su se borili protiv gladi ili neprijatelja? Kako su čuvali namirnice od kvarenja? i tako redom”, zaključio je Kalinić iz Društva arheologa RS.

Ostale vijesti