Evo šta o igri Srbije kažu komšije (II deo)

Autor:

MONDO je spojio "pera" bivše Jugoslavije. Ne, ne u želji da pravimo neku novu "Jugu", već da vam prenesemo razmišljanja naših komšija. Uživajte u utiscima novinara Dubravka, Roka, Adnana, Milka i Miloša!

Evo šta o igri Srbije kažu komšije (II deo) Foto: MONDO/M. Milojević

HRVATSKA

/Dubravko Miličić, 24sata.hr/
–---------------------------------------------------------------------
Nije nogomet komlicirana igra. Zapravo, vrlo je jednostavna. Ako igrač krene prema golu, i trči s loptom, i postoji barem jedan promil šanse da ugrozi gol, jednostavno napravite faul. Rekli bi Amerikanci, 'piece of cake'.

I dok smo mi u Hrvatskoj navijali za susjede, kroz glavu nam je prolazio Tošić.

Je li moguće da netko trči, kao antilopa pred lavicama, za igračem bez imalo ideje, žara, bilo čega... Znam da nije popularno u Srbiji, ali Josip Šimunić je 'pokosio' Sulejmanija u potencijalnoj gol šansi jer je to bilo jedino riješenje da ga se zaustavi. Jer je to bilo za momčad. A momčad je iznad svega. Grb države nema cijenu.

Ali, kad već grb države nema cijenu, onda ima VAR. Jer, čemu tehnologija kada Lichtensteiner džudo zahvatima, grčko rimskim stilom, testira VAR, a Felix Brych odmahne rukom?!

U redu, gol Maradone u Meksiku 1986. bio bi najobičnija prevara da je bilo VAR-a, ali ga nije bilo. Ako ga već ima, onda postoji iz razloga kao što je faul Lichtensteinera. Ali, maknimo se malo sa strane. Ako postoji čovjek koji je nakon poraza od Švicarske bio tužan, ne računajući, brojne srpske navijače, to je jedan Hrvat - Ivan Rakitić. U njegovoj sobi u hotelu gledala se Srbija i Švicarska. Mladen Krstajić njegov je najbolji prijatelj.

- Krstajića poznajem bolje od svog izbornika. I od svih ostalih mojih trenera. Teško mogu reći da mi je brat, jer je stariji od mene, ali je dio moje obitelji. Želio bih finale Hrvatska i Srbija, boriti se protiv prijatelja koji mi je toliko pomogao u karijeri i životu, bilo bi posebno - rekao je Ivan Rakitić.

I svaka mu čast. Jer, koliko god netko gleda, opet se vraćamo na ustaše i četnike, nogomet je sport koji povezuje ljude. I tužno je gledati da se i u nogometu Hrvati i Srbi vraćaju na politiku. Da Lovren u svlačionici sluša Thompsona, a Krstajić priča o sudu u Haagu. Neka sluša Thompsona, ali ne baš pjesmu s ratnim prizvukom. I neka Krstajić priča o Haagu, kao liberalnom mjestu u Europi, a ne o sudu za ratne zločine.

Ali, maknimo i to na stranu. Prije nekoliko dana reprezentativci Srbije su bili fenomenalni, timska igra protiv Kostarike koja je oduševila sve. Pa i nas Hrvate. I palac gore. Ali samo nekoliko dana kasnije cijela Srbija je 'oplela' po igračima jer nisu bili u stanju uzeti bod šestoj reprezentaciji svijeta?! Ajmo, ljudi, stati na loptu. Dolazi Brazil, siguran sam da Srbija može zabiti najmanje gol Brazilu. Može li se obraniti? Eh, to je enigma. Iskreno, mislim da može. Dajte malo energije, motivacije, to je momčad vaše države, to je najbolje što imate. I ako joj vi okrenete leđa, tko će za nju navijati? Uostalom, nije li Srbija pobijedila te mega talentirane brazilske zvijezde 2015? Podsjetite me, tko je bio prvak svijeta, Jesus ili Šaponjić? Mogli ste tada, možete i sada. Čvrsto vjerujem u to.

MAKEDONIJA

/Milko Živković, Nova Makedonija/
–---------------------------------------------------------------------
Eh, šta bi bilo kad bi bilo...

Da je Srbija odigrala ceo meč u ritmu iz prvih dvadesetak minuta, da je Branislav Ivanović nekako stigao da izblokira udarac Granita Džake, da je Feliks Brih dosudio penal posle povlačenja Aleksandra Mitrovića, ili makar konsultovao VAR tehnologiju...

Baš zbog ovih situacija i propuštene prilike protiv Švajcarske, neizbežne su misli da bi Kaliningrad mogao da ostane upamćen među srpskim navijačima kao i Tuluz iz '98. godine - kada je Predrag Mijatović promašio penal i Nelspruit iz 2010. - kada su Tim Kejhil i Bret Holman za četiri minuta srušili nadu za osminu finala, na bojištima bolnih poraza od Holandije i od Australije, u presudnim fudbalskim bitkama na svetskim prvenstvima.

Baš takva je bila i ova dugo očekivana protiv Švajcaraca, u kojoj je bilo lepih golova, spornih situacija, uzbudljive završnice i čini se već viđenog, po orlove nesrećnog kraja. Tako je Srbija postala jedina reprezentacija koja je izgubila nakon vođstva u prvih 26 utakmica u Rusiji.

Brojna pitanja su ostala bez odgovora u Srbiji, ali i u Engleskoj. Zašto su sinoć poleteli crni orlovi, a ne beli, pogotovo nakon Mitrovićevog gola? Zašto su švajcarski fudbaleri osvajali sve ničije lopte i uvek bili za korak brži. Zašto su imali duplo više dodavanja od Krstajićevih izabranika i lako presecali akcije srpskih igrača... Navijači Arsenala se pitaju na Tviteru zašto Džaka ne šutira tako u Premijerligi, dok simpatizeri Stouka ne mogu da objasne zašto je Šaćiri "nevidljiv" dok igra za njihov klub, za razliku od meča protiv Srbije u kome je pokazao "supermoći". I menadžer Mančester junajteda, Žoze Murinjo, je verovatno potajno proslavio Šaćirijev gol, očekujući da će Matić dobiti potrebni odmor, koji uporno priziva.

Većina srpskih igrača nije bila na očekivanom nivou. Luka Milivojević nije ponovio kapitenske partije iz Kristal Palasa, izašla je na videlo nedovoljna uigranost Sergeja Milinković-Savića sa ostatkom ekipe, dok su u odbrani orlovi prelako ispadali iz igre nakon dodavanja protivnika kroz srpsku zonu.

Meč sa Brazilom bi mogao da izbriše bolne uspomene i da otvori novo poglavlje u srpskom reprezentativnom fudbalu, ali da bi se desilo to, orlovi treba da nađu način da ostave iza sebe poraz od Švajcarske, pa tek onda da traže prolaz u osminu finala, mnogi bi rekli i čudo, protiv Nejmara i ostalih brazilskih zvezda.

aleksandar mitrović Foto: Guliver/Getty images/Matthias Hangst



SLOVENIJA

/Rok Plestenjak,
SiOL Sportal/

–---------------------------------------------------------------------

Evropski suci baš ne vole VAR!

Baš šteta. Nakon veličanstvene pobjede Hrvatske protiv Argentine, koja je ovaj region napunila iznimnom energijom i svetu poslala jaku poruku, kako se ovde igra krasan fudbal, sve je bilo pripremljeno za nov poduhvat. Za pobjedu Srbije, s kojom bi zadržala prvo mesto u svojoj skupini. Kakav bi to bio dvojac. Hrvatska i Srbija, i jedna i druga najbolja među svojima, obojica več direktno među 16 najboljih!

Srbija je imala sve u svojim rukama. Brzo je povela protiv zbunjene Švajcarske. U meč je ušla snažno, motivisano, napala tamo, gdje su bili Švajcarci najlošiji. Odlično se pripremila na protivnika. Baš šteta, da nije bila prednost i veča. Srbija si je zaslužila još koji zgoditak. Nakon prvog poluvremena, u kojem je Mladen Krstajić odlično posložio kockice u mozaiku, slijedi neviđeni pad. Ne baš u igri, ali stjekao se utisak, kao da su srpski nogometaši u želji, da bi postigli još koji zgoditak, pobijedili samoga sebe.

''Glupo, glupo, glupo. Primili smo golove kao deca,'' nakon poraza je priznao Aleksandar Mitrović. Trebao bi zapitati sebe i svoje suigrače, zašto su dozvolili protivniku da otvore par opasnih kontri. U veznoj liniji nastao je kaos, jer se puno srpskih igrača nakon akcija u napadu nije pravovremeno vračalo na svoju polovinu. Kao da im je ponestalo snage. A to se ne bi smelo dogoditi, jer ima Švajcarska u svojim redovima, najbolji primjer je gol za pobjedu Šaćirija, mnogo klasnih pojedinaca, koji su zbog albanske krvi bili još puniji adrenalina nego inače, da se izkažu protiv orlova.

Naravno, ovde treba spomenuti i ovaj nesrečni VAR. Kao da ga evropski suci zbog stava Uefe ne žele mnogo da koriste. Namjerno. Jer Uefa po rečima našeg predsednika Aleksandra Čeferina, to je naglasio več par puta, u svoja največa natjecanja (još) ne želi implementirati ovakve stvari. Pa onda sve to možda pije vodu, kada pratimo utakmice na Mundijalu u Rusiji, gdje se za pomoč VAR uglavnom odlučuju suci koji ne dolaze iz Evrope. Što baš nije fer do svih učesnika.

Jer ona situacija sa Mitrovićem, koji se našao u sendviču švajcarskih braniča, je bila skrajno brutalna. I tada bi trebalo pokazati na belu točku. Kao primjer drugima braničima, šta se smije i šta ne. Iako je hrvatski ''oko sokolovo'' Mateo Beusan u hrvatskom studiju nakon utakmice kazao, da o penalu nema govora, jer se i Mitrović u zagrađivanju poslužio rukama, s time nije baš uvjerio puno ljudi. Na čelu sa Robertom Prosinečkom, koji je bio stručni komentator, i nije mogao prihvatiti ovakvu ocenu. A bivši fudbaleri valjda znaju.

I šta sada? Sada sledi najteže. I najlakše, ako se na sve gleda sa drugog kuta. Sada sledi utakmica sa Brazilom, po mnogim stavnim kučama prvim ili jednim od največih favorita za naslov prvaka. Kakva bi to bila priča, da nakon Hrvatske, koja je skoro zaprepastila život Argentini – kako stvari stoje, je gaučosima nakon pobjede Nigerije laknulo, jer imaju sada baš realne šanse za osminu finala, zbog Srbije pati i čuveni Brazil. I ide kuči več nakon grupnog dela Mundijala. To bi bila senzacija svih senzacija. Ali..

Zašto ne? Lopta je okrugla, a fudbal stalno nešto uzima, ali nakon toga i vrača. U sredu bi bila dovoljna jedna majstorija za gol u mreži Brazila, ali nakon toga bez glupih greški, što su se prikrale u igru protiv Švajcarske. Onda bi bilo sve moguče. Šanse nisu velike, a to je baš največi adut Srbije. Ako če tko da bude pod pritiskom, to če biti Brazilci.

A što se tiče Hrvatske, nekako me stječe dojam, da če Francuzi u želji da u drugom delu ne bi išli na Argentinu – moj prvi favorit za drugo mesto u skupini D – odabrati variantu, koja nije baš popularna. Da če namjerno kiksat protiv Danske i osvojit drugo mesto u skupini. Videčemo…

Foto: Guliver/Getty images/Dan Mullan


BOSNA I HERCEGOVINA

/Adnan Pločo, Sportske.ba/
–---------------------------------------------------------------------

Treba biti realan, Švicarci su zaslužili pobjedu.

Reprezentacija Srbije poražena je od Švicarske u drugom kolu Svjetskog prvenstva u Rusiji i tako dovela u pitanje plasman u knock out fazu takmičenja.

Utakmica, koja je i prije samog početka, podigla tenzije na najviši nivo i prije koje se govorilo o svemu samo ne o fudbalu bila je tvrda, čvrsta, a smireni Švicarci su na kraju došli do tri boda.

Kada je 90 minuta igre u Kalinjingradu u pitanju treba biti realan i reći da su Švicarci zaslužili pobjedu. Kada je u petoj minuti Aleksandar Mitrović zatresao mrežu Švicaraca činilo se da je Srbija na putu ostvarenja sna, ali nakon toga Orlovi nisu pokazali ništa.

Švicarci su preuzeli kontrol, istina nisu imali neke izrazite šanse, ali su prijetili Srbiji. Granit Xhaka je neodbranjivo pogodio za 1:1, a Xherdan Shaquiri nakon stative, je odličnu paritju krunisao golom.

Vladimir Petković je u potpunosti nadmudrio Mladena Krstajića. Selektor Srbije nije imao ideje kako okrenuti utakmicu u korist svoje ekipe, pravio je "šablonske" izmjene i najveći je krivac za poraz od Švicaraca.

Kada su u pitanju igrači niko nije vrijedan neke posebne pažnje. Svi su odigrali ispod očekivanja i u poređenju sa duelom portiv Costa Rice totalno su zakazali. Posebna priča je Sergej Milinković Savić, momak od 100 miliona eura, gotovo da se nije ni sastavio sa loptom. Na njemu je u budućnosti da pokaže da zaslužuje nositi dres sa državnim grbom. Ovo što je odigrao u Kalinjingradu je dokaz da je Slavoljub Muslin bio upravu što ga nije koristio u reprezentativnim akcijama. Sudija Felix Brich našao se na udaru javnosti i navijača Srbije, ali relano nije on drastično oštetio Orlove.

Na Krstajiću je sada da digne ekipu i da pokuša napraviti čudo protiv Brazila. Ako budu igrali kao protiv Švicarske, Orlovi nemaju šta tražiti protiv Neymara i društva. Pred Krstajićem i igračima je najteže pitanje na testu u Rusiji, ali kako sada stvari stoje Srbija će pasti na ovom testu, a to znači povratak kući nakon tri utakmice na Svjetskom prvenstvu.

CRNA GORA

/Miloš Antić, Dnevne novine/
–---------------------------------------------------------------------
Red euforije, red melanholije, pa red...

Početak meča iz snova, u glavama već nakon gola Mitrovića kalkulacije za nokaut fazu, a u nastavku košmar i minimum nade da se može dalje.

Tih 1:2 protiv Švajcasrke, jedan je od onih bolnih poraza koji ostaju urezani za sva vremena. Kao protiv Australije sa Antićem, da se ne ide u dalju mundijalsku prošlost (bliže nema), jer druga su to vremena bila. I druga država...

Srbija, njeni orlovi i kompletna javnost, su iz stanja totalne euforije, brzo, prebrzo, ali nekako očekivano kada su fudbaleri u pitanju, stigli - do stanja potpune melanholije. Šta će biti nakon Brazila? Malo je onih koji vjeruju da se vraća euforija.

Ono što je loše, da ne može lošije - o meču sa Švajcarcima koji je završen u petak veče u Srbiji se govori i tri dana poslije. I to ne o taktici, greškama Krstajića, očajnoj igri najvećih zvijezda, pogrešnom postavljanju i kiksevima odbrane. Ne. Priča se vrti oko kopački nekog tamo igrača, proslavama golova nekih kojima je to najveći uspjeh u karijeri i koji jedino na takav (primitivan) način mogu da skrenu pažnju na sebe, o grešnom VAR-u.

Krivci su svi, sem - oni koji su ustvari - najodgovorniji za poraz. Umjesto da se polako priprema meč sa Brazilom, da se sve snage usmjere na tu (ne)moguću misiju, jer nazad se ne može.

Istina je da Feliks Brih pogriješio (rezultat bi vjerovatno bio drugačiji da je u uperio na bijelu tačku kao što je trebao), ali taj je vidio i onaj fantomski gol Leverkuzena u Hofenhajmu prije pet godina.  Dakle - nije Njemac krivac za totalno bezidejnu igru. Za nedostatak snage nakon sat vremena igre. Za razmak od 40 metara između linija tima. Za to što Srbija u trenucima kada ima aktivan rezultat prima golove iz kontre kao u pionirskom uzrastu. Za potpuno pogrešne izmjene. Za...

Dan D je srijeda. Kalkulacija nema. Takva bi i igra trebalo da bude. Napadačka. Od starta. Jeste na suprotnoj strani Brazil, ali mi iz Crne Gore pridužićemo se poruci sjajnog glumca Gagija Jovanović - istog onog koji je opjevao Genija, našeg majstora Dejana Savićevića - "Pa nećemo valjda da pišemo istoriju protiv Švajcarske, istorija se piše protiv Brazila".

Možda i da pozovu Veljka Paunovića da ga pitaju za savjet... On zna kako sa kariokama.

***Redakcija MONDO se najiskrenije zahvaljuje se kolegama na tekstovima!

Tagovi: