Priča ispripovijedana na veoma uvjerljiv način stiže nam iz Tuzle...
Panta rei
Živio jednom Jedan.
Naslijedio zemlju od oca, oženio ljubav iz školskih klupa i izrodio djecu. Godinama je marljivo obrađivao zemlju, hranio porodicu i štedio novac kako bi poslao djecu na škole u grad. I posla ih. I djeca završiše škole. I stvoriše vlastite porodice. I zaboraviše na Jednog. Prestadoše ga posjećivati.
Jedan je nastavio živiti kao i do tada: pomalo je obrađivao zemlju, popodne šetao čaršijom, pio kafe i pokoju ljutu sa jaranima, a večeri provodio sa ženom. Nedostajala su mu djeca i unuci, ali je to sve krio u sebi i uživao u laganom ritmu svakodnevnice.
Onda mu jednog dana umre žena. Stigle je godine, staro tijelo nije moglo izdržati silu moždanog udara i nje nestade. Jedan pokopa ženu i osta sam. Povuče se u sebe, prestade šetati čaršijom i sve rjeđe izlaziti iz kuće.
Prođe tako par godina, a Jedan osta isti. Držao se za sebe, rijetko izlazio iz kuće i preživljavao, ni sam ne znajući od čega. Vjerovatno bi tako dočekao i svoje posljednje dane da mu se život nije iz korijena promijenio onog dana kad je dobio novog komšiju.
Drugi se doseli preko puta Jednog. Sa njim se doseliše žena i sin. Jedan je bio ljubomoran na Drugog i koristio je svaku priliku da mu zagorča život. Drugi se suzdržavao da ne odgovara Jednom nekoliko godina, držao se na svojoj strani ulice i mirno radio svoj posao; njihov odnos bi vjerovatno ostao takav da Jedan nije kamenjem gađao Sina od Drugog kada je ovaj pokušao ubrati jabuku iz njegove avlije. Sin je završio u hitnoj pomoći sa razbijenom arkadom, a Jedan na mezarju: Drugi se više nije mogao kontrolisati, uzeo je nož i zaklao Jednog.
Drugi je osuđen na doživotnu robiju i život skončao u maloj ćeliji. Sin od Drugog je preuzeo njegov kovački zanat i nastavio sam raditi, ne bi li uspio barem prehraniti sebe i majku. Godinama je marljivo radio i stasao u dobrog majstora, ali čangrizavog i nezainteresiranog za druge ljude. Ako je i bilo ikakve nade da će Sin od Drugog postati otvoreniji prema ljudima, nestalo ju je onaj dan kad mu je umrla majka. Sin od Drugog se posvetio kući i svom zanatu. Bio je dobar u svom poslu i ljudi su mu dolazili isključivo iz tog razloga: prema svima je bio drzak i nekulturan.
Četvrtkom je u čaršiji bila pijaca. Prodavači su dolazili iz daleka da izlože svoju robu, ali i kupci: u svim okolnim mjestima se znalo da je čaršijska pijaca najbolje opremljena, te ujedno i najpovoljnija. Znao je to i Treći. Zauzdao je konja u kola i zaputio se na pijacu. Kupio je potrebne stvari, posložio ih na kola i krenuo kući. Na izlazu iz pijace konj posrnu, kopitom zakači ćošak trotoara i prelomi potkovicu. Treći je volio svog konja i nije želio da ga tjera na dugi put bez potkovice. Upitao je ljude koji su sjedili u bašči kafane preko puta da li u okolini ima neki majstor koji bi mogao izraditi novu potkovicu i jedan od njih mu reče:
"Ma imaš gor' uz čaršiju jednog, on će ti to začas završit."
Asmir Glibanović
Tuzla
.......
(Priča "Panta rei" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka" i objavljena je u istoimenoj knjizi, u izdanju kuće Imprimatur)