Na današnji dan 1960. godine održan je prvi TV duel predsjedničkih kandidata u istoriji.
U okviru kampanje za predsjednika SAD, na nacionalnoj televiziji suočili su se tadašnji potpredsjednik Ričard Nikson i senator Džon Kenedi. Održane su ukupno četiri debate, koje su kako je utvrđeno, više koristile Kenediju pa je JFK (John F. Kennedy) postao najmlađi predsjednik SAD u istoriji.
Skoro šest decenija kasnije, u BiH je do izbora ostalo je još nekoliko dana i idealna prilika za ''obilježavanje'' prvog TV duela političkih kandidata u istoriji bila bi kada bi na televiziji uživo mišljenja i argumente ukrstili neki od kandidata za najvažnije političke funkcije.
Izborni štab Saveza za pobjedu predložio je juče TV debatu dvojice kandidata za srpskog člana Predsjedništva BiH, Mladena Ivanića i Milorada Dodika, na jednom mjestu i terminu, a za više medijskih kuća, kako kažu, imajući u vidu interesovanje pojedinih medija za TV sučeljavanje ove dvojice kandidata.
"Cijeneći značaj takve vrste obraćanja javnosti za transparentnost izbornog procesa i demokratsko društvo u cjelini, vjerujemo da je to moguće učiniti upravo tako, transparentno, u direktnom TV prenosu - bez favorizovanja medijskih kuća i novinara ili, pak, favorizovanja kandidata za izbore”, piše u saopštenju.
Takvo TV sučeljavanje, kažu iz SzP, podrazumijeva prostor u kojem je tehnički moguće ugostiti novinare više kuća, te sučeljavanje stavova o određenim temama po unaprijed utvrđenim pravilima "(teme, vrijeme obraćanja i pravila ponašanja kandidata, te novinara).
Iz SNSD-a za sada nema odgovora na ovaj prijedlog, a većina novinara i analitičara smatra da, kako stvari stoje, taj film nećemo gledati.
"TV debate bi bile odličan format. Međutim, činjenica je da kod nas u političkom životu ljudi ne drže toliko do kulture dijaloga. To što zaobilaze takve formate može da bude pokazatelj da oni više razmišljaju o izbornom procesu i drugim mehanizmima i alatima, da je kod njih kampanja strogo kontrolisana i da se spušta na njihov teren.
Ovdje imamo dva politička bloka, koji su čak favoriti pojedinih medija, tako da bi odlazak na neki drugi medij bio kao igranje na gostujućem terenu. Oni na takvom terenu ne mogu očekivati na jednak tretman novinara i voditelja koji vode takvu emisiju", kaže novinar i urednik iz Banjaluke, Đorđe Vujatović, dodajući mišljenje da su mnogi političari "zalutali u te vode", pa se i ne osjećaju komotno ispred kamera što pokazuje da oni sebe ne grade na taj način da budu oni pravi političari i donosioci odluka koji razmišljaju i o odgovornisti i javnim nastupima, nego da im je uglavnom na umu samo politički uticaj.
Drugi fenomen su brojni kandidati za predsjednika Republike Srpske (ili neke druge funkcije) od kojih mnogi ni ne pomišljaju da se pojave na televiziji čak iako to mogu da urade besplatno.
"Njihovo nepojavljivanje u debatnim emisijama pokazuje da su neiskrene njihove kandidature i da služe, uglavnom, za neke nečasne radnje, kao što je trgovina uticajem, jer oni kao politički subjekti imaju ravnopravan tretman kao i bilo koja politička partija, kontrolišu određen broj ljudi na biračkim mjestima, a onda 'trguju tim biračkim mjestima'. Tako se može desiti da takav kandidat može da delegira i do nekoliko stotina članova na različitim biračkim mjestima, a da nema nijednog simpatizera", objašnjava Vujatović ''tehnologiju'' kandidature i učešća na izborima.
Kako saznajemo neke TV kuće u BiH su otvoreno ili ne, ponudile da budu domaćini Dodikove i Ivanićeve debate, ali kako se dan izbora približava šanse da se to dogodi sve su manje.
Zanimljivo, predsjednik Dodik nedavno je citirao Kenedijevu izjavu: ''ne pitajte šta vaša država može da uradi za vas, već šta vi možeš da učinite za nju'', pritom misleći da citira Vinstona Čerčila.
Pobjednik legendarnog duela 1960. godine bio je Kenedi, a tih 60 minuta zauvek je promijenilo tok izbornih kampanja.
Debata je održana u studiju u Čikagu, a naknadno smo saznali da je Kenedijev štab bolje pripremio teren, da je Nikson bio umoran od ''rada na terenu'', a morali su stajati u studiju, te da je čak i temperatura bila uvećana kako bi se ovaj kandidat više znojio.
Anketari su objavili da su oni koji su debatu gledali na TV-u smatrali Kenedija za pobjednika, a oni koji su je slušali na radiju (manji dio publike) bio je na strani Niksona. Kenedi je te izbore dobio, a ostalo je istorija.