Nekadašnji plejmejker Crvene zvezde i Partizana, sa ekipom Breogana je ostvario najvredniju pobjedu od povratka tog kluba u Endesa ligu ove jeseni.
Vjerovatno nijedan srpski košarkaš u inostranstvu nema poslije minulog vikenda više razloga za ponos i zadovoljstvo od Aleksandra Cvetkovića (25 godina, 188 cm).
Njegov Breogan iz Luga ušao je u 12. kolo sa skorom 2-9, u zoni ispadanja i ubjedljivo pobijedio Real Madrid (84:71), aktuelnog španskog i evropskog prvaka, koji je sa 9-2 bio na diobi prvog mjesta.
Cvetković se u trijumf "ugradio" sa 10 poena, četiri asistencije i četiri skoka, što su brojke u skladu sa njegovim ovosezonskim prosjecima. U svakom slučaju, više nego dovoljno povoda za telefonski poziv i pitanje kako provodi slobodan dan poslije istorijskog uspjeha za skromni klub iz Galicije, pokrajine na krajnjem sjeverozapadu Španije...
"Malo sam se zatvorio u stan, malo spavao, izašao sam napolje samo na ručak. Umorio sam se sinoć baš valjano", počeo je priču za MONDO još uvijek mladi plejmejker, prije šest-sedam godina smatran velikom perspektivom srpske košarke na poziciji "jedan", zajedno sa vršnjacima Vasilijem Micićem i Nenadom Miljenovićem.
Inače?
"Španija kao Španija. Dobra hrana, korektni ljudi... Sada je malo hladnije, ali suvo, nije kao u Srbiji. Grad je mali, sve se odvija lagano, a to mi i prija poslije Madrida, buke i gužve", kaže nekadašnji član Crvene zvezde, Partizana, MZT Skoplja, Manrese i Estudijantesa.
Posljednjih godina se seliš svakog ljeta, smjenjuju se prijestonice i provincija?
"Prvu sezonu u Španiji sam proveo u Manresi, isto manjem gradu i baš mi je prijalo. Onda sam otišao u Madrid, pa mi je prijalo i to, ali poslije 10 mjeseci počne da umara".
Kako je mladom čovjeku kada živi sam u stranoj zemlji?
"Navikao sam. Godinu i po sam bio u Skoplju, u Španiji sam od 2016... tako da mi više nije neobično. I gdje god da odem, nije mi problem. Imao sam sreću da sam prvi angažman u inostranstvu imao u Skoplju, gdje je mentalitet ljudi isti, jezik sličan našem, kuća blizu. To mi je pomoglo da vidim kako je. Sad mi je samoća tokom sezone svakodnevica. Familija mi povremeno dolazi u posjetu, a nadam se da ćemo tokom pauze za Kup kralja ili tokom FIBA 'prozora' i mi imati malo odmora. Nisam bio kući od avgusta i hvata me nostalgija".
Čime ispunjavaš slobodno vrijeme?
"Volim dosta da čitam, tu je i neizbežni PlayStation, a volim i da spavam. Pored treninga su to tri stvari koje vrtim u krug. Treniramo početkom nedelje intenzivnije, dva puta dnevno, a kako se bliži utakmica prelazimo na jedan trening dnevno, polako se opuštamo i spremamo za subotu ili nedjelju".
Si se gaña ao Madrid pois celébrase! Grande @CBBreogan !!#ForzaBreo#BellaCiao#LigaEndesapic.twitter.com/YnPJBOPqWI
— JoseMec (@josemec_) December 16, 2018
Da pređemo na utakmicu... Real je sačekala puna dvorana, preko 5.000 navijača?
"Ovdje ljudi obožavaju košarku i na svakoj utakmici nam je puna hala. Naravno, kada dođe Real Madrid ili neko drugi od velikana, napravi se dodatna euforija. Mislim da 99,9 odsto nismo očekivali da će se ovako nešto dogoditi, ali pod jedan, imali smo mnogo više vremena za pripremu od njih. Oni igraju Evroligu, falilo im je nekoliko bitnih igrača i verovatno su malo kalkulisali, jer u srijedu i petak imaju nove dvije utakmice u Evroligi. Ali, to ne umanjuje našu dobru igru i pobejdu".
Koliko je slavni tim nadigran, svjedoči rezultat 70:47 na kraju treće četvrtine?
"Ušli smo sa ogromnom energijom, počeli da ubacujemo otvorene šuteve, što je podiglo i naše samopouzdanje i publiku. Jednostavno, kad krene, krene. To je i čar sporta, da svako svakoga može da pobijedi. Njima je prosjek u prvenstvu oko 88 postignutih poena, a protiv nas su šutirali trojke 7/27. Međutim, zaslužena naša pobjeda, nema šta".
Da li si možda napravio neki izuzetan potez, koji će ti ostati u sjećanju?
"Imao sam nevjerovatnu energiju i veliku želju. Mislim da sam u prva četiri minuta dao osam poena. Kada sam prvi put sjeo na klupu, shvatio sam da sam izbacio iz sebe sve što sam imao. Tu sam rekao sebi 'Čekaj, polako, ima da se igra još 32 minuta'! Igrali smo kao tim, energija sa tribina nas je nosila, svako ko je ušao na teren dao je doprinos. Nikako se ne mogu izdvojiti jedan ili dvojica igrača".
El final perfecto para una tarde de basquet #forzabreo@CBBreogan#lugo#Basquet#mareaceleste#fagamosequipopic.twitter.com/LMmmAME3Y3
— Raquel González (@raquelgsa) December 16, 2018
Čak i oni koji detaljnije prate košarku, teško da znaju mnogo igrača Breogana. Serhi Vidal je veteran, koji je još početkom 21. veka igrao u Taukeramici (Baskoniji) kod Duška Ivanovića, Džerom Džordan je svojevremeno bio u Hemofarmu, ostali su manje-više nepoznanica...
"Tokom priprema su nam se povrijedila četiri iskusna igrača, planirani da budu nosioci. Mislim na Špance, Arka (34 godine) i Uriza (38), koji su celog života u ovdašnjoj košarci, a na trećem treningu nam se povrijedio Henk Norel, koji je prošle sezone bio najbolji centar lige. On je operisan i neće se vratiti do februara. Dovedeni su Džerom Džordan i Tarens Kinzi da popune ekipu, ali u međuvremenu je bilo još povreda, tako da smo na treninzima imali šest, sedam, osam igrača. Nismo mogli da treniramo pet na pet, dolazili su nam momci iz mlađih kategorija, ali, to nije to. Tim čini 12 igrača koji moraju da u kontinuitetu rade zajedno, da bi na utakmici izgledali kako treba. Sada nam se vratio Salva Arko, igrao je protiv Reala, dao 13 poena... Odmah se vidi kada na teren izađe iskusan igrač - drugačije te gledaju i sudije, dobija se više respekta. Mislim da ćemo izgledati sve bolje".
Tvoj klub se vratio u prvu ligu poslije 12 godina odsustva. S obzirom na trenutni skor, jedini logičan cilj u nastavku sezone je opstanak?
"Svi su svjesni da imamo mnogo problema. Nije izgovor, ali postoji opravdanje zašto smo tu gdje jesmo. Slijede nam uskoro dvije bitne utakmice kod kuće, pa krajem januara i početkom februara opet kao domaćini imamo timove koje možemo i moramo da pobijedimo - Manresu, Mursiju... Ima još dosta da se igra, ali svakako je cilj opstati u ligi".
Igračka perspektiva poslije ove sezone? Ima li uopšte smisla planirati sljedeći korak?
"Pravimo planove, a onaj gore se smije. Još je rano, nije ni polovina sezone, tako da ne razmišljam o budućnosti. Imamo ovdje još mnogo posla, najbitnije je da ga odradimo kako treba, pa ću u julu i avgustu vidjeti šta ću. Treća mi je godina ovde, zadovoljan sam i lepo mi je. Liga je kvalitetna, nema velikog pritiska, a ljudi vole i prate košarku, svuda su pune dvorane. Za tri godine nisam doživio nijednu ružnu scenu i nemam na šta da se požalim".