Bajro Župić za MONDO: Kad sam Piksija bacio u reklame

Legendarni fudbaler Partizana Bajro Župić u novogodišnjem intervjuu za MONDO prisjetio se dana kada je osvajao srca Grobara svojom borbenošću, a oni mu vraćali pjesmom.

Bajro Župić za MONDO: Kad sam Piksija bacio u reklame Foto: MN Press

/sa Bajrom Župićem razgovarao Nebojša Šatara, novinar www.mondo.ba/

U to vrijeme fudbal još nije postao "globalni" i multimilionski biznis.

To je bilo doba u kojem klinci nisu u pauzama "blejanja" u telefon i video igara, pikali loptu u dresovima Mohameda Salaha, Kristijana Ronalda, Lionela Mesija ili Kilijana Mbapea, već su slušali radio prenose Prve lige Jugoslavije ispred zgrade.

U zavisnosti od rezultata, zadirkivali su drugare kad pobijede njihovi, a izmišljali mali milion opravdanja za poraz (čitaj, igrali smo dobro, ali zaj**** nas sudija), nastala je jedna legenda.

"Kad on udari, brale, tu više trava ne raste", šaputalo se među navijačima Partizana osamdesetih godina prošlog vijeka kojima je posebno prirastao za srce, iako nikad nije postigao gol u dresu Partizana na zvaničnim utakmicama.

Ako neko nije ukapirao, riječ je o legendarnom defanzivcu i miljeniku Grobara Bajri Župiću, aktuelnom treneru omladinskog pogona Novog Pazara.

"Bajro is the animal, animal, animal, Bajro is the animal, go, go Bajro", bila je pjesmica u engleskom fazonu skovana za tadašnjeg ljubimca navijača Partizana. Ili: "We love you Bajro, we do, We love you, Bajro, we do".

DERBI: "Ceparoši" koje smo voleli (PARTIZAN)

Bajro je bio član slavne generacije beogradskog kluba, koja je poslije 32 godine "posta" osvojila Kup Maršala Tita i Superkup, a doprinio je i osvajanju dvije šampionske titule crno-bijelih kad je, bez uvrede trenutnoj Superligi Srbije, to bilo neuporedivo teže ostvariti.

"Bio sam strijelac 12 golova za Partizan, ali u prijateljskim i pripremnim utakmicama, ali nije mi se dalo da zatresem mrežu u nekom zvaničnom susretu. Bilo je i prečki i stativa, još prilika nakon prekida jer sam igrao 'pozadi' , ali eto nisam postigao nijedan", počeo je Župić priču za MONDO.

Takav neslavni bilans vjerovatno je izuzetno neobičan mlađim navijačima Partizana s obzirom da je Župić postao igračka legenda sa nekada stadiona "JNA".

"Najviše sam navijače 'kupio' svojom borbenošću i to već na jednoj od svojih prvih zvaničnih utakmica - bilo je to na utakmici jesenjeg dijela prvenstva 1985/86, protiv Hajduka u Beogradu. Dobio sam zadatak od trenera da čuvam Blaža Sliškovića i to sam uspješno završio. Vidio sam 'Baku' prije dvije godine u Sarajevu pa smo se prisjetili tih događaja i uopšte pričali o fudbalu nekad i sad. Slišković je malo više prošao u karijeri od mene, ali se nije sjetio da me jednom zakačio laktom, naravno nenamjerno".

Bajro Župić nije bio fudbalski Mocart, daleko od toga. Ali je bio gladijator - srčan, borben, beskompromisan. Zato su ga navijači Partizana zavoljeli. U jednom intervjuu za nekadašnji sportski magazin "Tempo" naslov je bio: "Kad stanem - ja se umorim".

"Jeste, trčao sam dosta na svakoj utakmici, ali dobro, takvo je bilo vrijeme, takav fudbal, a ja sam imao dosta snage. Inače, dobro pamtim da je to bio moj prvi intervju za neki list i evo i dan-danas imam sačuvan taj intervju".

Tim Partizana 1986/87. Foto: MN Press Tim Partizana 1986/87.

Odigrao je Župić prilično "vječitih derbija" protiv Crvene zvezde i priznao da su najteži za "čuvanje" bili Dragan Stojković Piksi i Robert Prosinečki.

"Čuvao sam Piksija i Prosinečkog, to je bilo isto manje više. 'Zalijepiš' se za njega i juriš ga po terenu. S obzirom da su obojica bili dobri tehničari, ne smiješ da dopustiš da prime loptu, zato sam bio stalno uz njih i mislim da sam ih dobro čuvao".

U jednom od vječitih derbija nastalo je i čuveno "košenje" Piksija...

"Bilo je to na mom drugom derbiju na 'Marakani'. Piksi je izvodio korner pomalo prepotentno, malo me provocirao: 'Hajde, Bajro, priđi ako smiješ', a ja sam uklizao i 'pomeo' i njega i korner zastavicu i reklame. Dobio sam veliki aplauz naših navijača...".

Takvih anegdota nije imao protiv aktuelnog selektora Bosne i Hercegovine Roberta Prosinečkog, za koga je dodao da je možda bio i malo teži za čuvanje od Piksija.

"A i Robi je bio težak za čuvanje, možda i teži. Ali, nisam mnogo išao na njega da ga oborim, bio je mlađi, ali jako dobar dribler. Iako pomalo spor".

NAJDRAŽE POBEDE

"Ima ih nekoliko, teško je izdvojiti. Recimo, ona protiv Zvezde iz sezone 1986/87 kada smo ih pobijedili 2:0 na našem stadionu, ili ona iz finiša 1985/86 kada smo u Zagrebu savladali Dinamo 3:2. Eto, te dvije mi prve padaju na pamet, a sigurno ih je bilo još."

U to doba, uprkos dobrim partijama i besprijekorno obavljenim defanzivnim zadacima i tzv. "flasterima" na uglavnom najvećim zvijezdama protivničkim timova, Župić nikad nije dobio poziv u A selekciju Jugoslavije.

"Bio sam kandidat za A tim, išao i na pripreme nekoliko puta, ali nisam nikad ušao među 'plave'. Doduše, nastupio sam za olimpijsku selekciju Jugoslavije protiv Rumunije i zahvaljujući tom meču prešao u Partizan".

I dalje je u prijateljskim odnosima sa većinom igrača Partizana s kojima je nastupao.

"Često dolazim u Beograd jer naša omladinska škola iz Novog Pazara mnogo sarađuje sa crno-bijelima. Bar jednom mjesečno. U kontaktu sam sa Ušketom Vučićevićem, Slađanom Šćepovićem, Zvonkom Živkovićem, Vladom Čapljićem, Milošem Đelmašom...".

Admir Smajić: "Vredelo je živeti zbog Partizana"

Ipak izdvojio je jedno ime kao neprikosnoven autoritet crno-bijelih svih vremena.

"Najbolji fudbaler Partizana u istoriji kluba je Momčilo Moca Vukotić. On je po meni broj jedan svih vremena od perioda kad sam ja pratio, a to je od 1970. godine. One ranije nisam gledao, a Moca je u moje vrijeme bio neprikosnoven. U cjelokupnoj SFRJ najbolji svih vremena je po meni Safet Sušić".

Prema njegovim riječima, ostajanjem u fudbalu dobio je šansu da u radu sa mladima doprinese stvaranju novih fudbalskih zvezda poput Adema Ljajića, koji je prošao njegovu omladinsku školu.

"Ljajić je trenirao u mojoj školi fudbala do 14 godine prije odlaska u Partizan. I u tome sam učestvovao jer sam ga preporučio Dušanu Trbojeviću, tadašnjem treneru omladinskog pogona crno-bijelih".

Bajro Župić i Saša Ilić Foto: MN Press Bajro Župić i Saša Ilić

S obzirom da je Ljajić jedan od najboljih igrača reprezentacije Srbije, Župić se dotakao i učešća "orlova" na Mundijalu u Rusiji.

"Nedostajalo nam je samopouzdanja. Malo smo i potcijenili ekipu Švajcarske, od koje smo nesporno bolja ekipa, ali smo je malo potcijenili. Poslije izjednačujućeg gola smo se povukli, selektor (Mladen Krstajić) je tu malo pogriješio i sa izmjenom, ali najveći krivac je malo samopouzdanje".

Takođe, pratio je i nastupe reprezentacije BiH u Ligi nacija, kao i u neuspješnim kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo i uvjeren je da BiH neće propustiti EURO 2020.

"Pravi potez je što je Prosinečki imenovan za selektora i nadam se da će BiH uspjeti da se plasira na Evropsko prvenstvo. Da li kroz kvalifikacije ili Ligu nacija, sasvim je svejedno".

Na kraju je uputio novogodišnju čestitku sa posebnim akcentom na navijače Partizana.

"Puno sreće i zdravlja bih poželio svojoj porodici u Novoj godini, a navijačima Partizana da uvijek budu svim srcem uz svoj fudbalski klub".

Ostale vijesti