Popularni glumac posvetio se gajenju koza

Autor:

Branko Janković, 35-godišnji glumac, kojeg poznajemo iz domaćih serija "Meso", "Lud, zbunjen, normalan", "Sinđelići", "Selo gori,a baba se češlja" itd, posvetio se gajenju koza i proizvodnji mliječnih proizvoda u selu Gunjaci kod Valjeva

Popularni glumac posvetio se gajenju koza Foto: Mondo/ Goran Sivački Ilustracija

U gradiću Korleone, ušuškanom u brdovite predjele sjeverozapadne Sicilije, rodila se Koza Nostra, vjerovatno najpoznatija italijanska mafijaška grupa. Krajem šezdesetih, Mario Puzo će po mjestu Korleone dati prezime junacima kultnog romana "Kum". Ostatak priče smo vidjeli na filmu. U selu Gunjaci, nedaleko od Valjeva, ušuškanom u brdovite predjele zapadne Srbije, glumac Branko Janković (1984), kojeg smo viđali u domaćim serijama ("Meso", "Lud, zbunjen, normalan", "Sinđelići", "Selo gori, a baba se češlja"…), poigrao se nazivom mafijaškog bratstva sa Sicilije kada je osnovao svoju liniju mliječnih proizvoda "Koza Nostra".

U prilog tome da kozarstvo i gluma nisu nespojivi govori i to što su scenaristi "Vojne akademije" u seriju uveli i jednu kozu. Džaković, čiji lik tumači upravo Janković, od oca nasljeđuje kozu Smiljku, o kojoj počinje da se stara u Beogradu, a drži je na terasi. Jankovićeva priča je nešto drugačija — na porodičnom imanju, on se stara o nekih 150 koza, uz koje žive i rastu svinje, kokoške i guske. "Koza Nostra" u proizvodnji surutke primjenjuje liofilizaciju — proces prerade prilikom kojeg se izvlači voda, uz očuvanje svih hranljivih sastojaka, piše časopis "Talas".

Naš narod je svuda po svijetu jako dobro raspoređen — ratovima, migracijama, bjekstvom od nemaštine… To su ljudi koji su otišli sa namjerom da poslovno i finansijski uspiju.

Janković je glumu završio u Banjaluci, a u ovom gradu je živeo i radio desetak godina — u Narodnom pozorištu, Gradskom pozorištu Jazavac, zatim u Prijedoru i Gradiški. Kaže da mu je Banjaluka postala tijesna, pa je odlučio da se vrati u Srbiju.

"Između glumačkih poslova u Beogradu počeo sam da razvijam kozarstvo na porodičnoj farmi, jer kozarstvo nije naročito zastupljeno u zapadnoj Srbiji. Razmišljao sam da bi to mogao biti dobar pravac za razvoj biznisa i nisam pogriješio. Osnovno u svemu tome bilo je moje razmišljanje da mi u Srbiji treba da radimo ono što znamo — ne možemo da se poredimo u pravljenju pica sa Italijanima, a nema ni potrebe. Međutim, možemo da proizvodimo mlijeko, kajmak i surutku. Tako je nastala 'Koza Nostra'. Na planinama oko Valjeva raste oko 180 različitih vrsta biljaka. Mlijeko ne dolazi iz koze, nego sa njive — i naše mlijeko je baš zbog tih biljaka kvalitetno i ukusno. Pored koza, imamo malinjak, kupinjak, lješnike, šljive, džanarike, vinograd… Odnedavno imamo i dvije guske. To je moj mali eksperiment — moja djeca Vukadin i Koviljka s njima se igraju, jure se", priča Branko Janković.

Kaže da je odrastao na selu, a u Banjaluku je otišao, takoreći, bez ikakvih predispozicija koje bi ga kvalifikovale da postane glumac, osim što je imao jaku želju.

"Onda je neko prepoznao da bi sa mnom moglo da se radi. Cijelo djetinjstvo sam pomagao roditeljima, odrastao sam uz seoske poslove. Volim da radim napolju, sa biljkama i životinjama, tako da mi povratak nečemu što sam oduvijek radio, i što volim da radim, nije nimalo teško pao. Prodaja oko 'Koza Nostre' i susreti sa ljudima najrazličitijih profila šire moj raspon iskustva i osjećanja. Brinem o životinjama, kosim livadu, sastajem se sa trgovcima koji hoće da otkupe surutku. Svi ti ljudi koje srećem jesu jedno veliko bogatstvo za moj glumački poziv. Mislim da bi likovi koje igram bili isprazni kada ne bih poznavao sve ljude koje sada poznajem. Vjerovatno bi bili onakvi kakvim ih ja zamišljam, što vjerovatno uopšte ne bi ličilo na to kako stvari u realnosti funkcionišu. Klasifikujem ih po profesijama: trgovci, medicinari, menadžeri, komercijalisti… Trudim se da provodim što više vremena sa ljudima koje svakodnevno srećem, jer je sadržaj koji mi oni daju nešto što ne može da se nauči na fakultetu. Volim kad vidim ljude koji su majstori u onome što rade. Makar bio u nekom poslu kontra zakona, ali da je u tome što radi majstor, pa da možeš da mu kažeš: 'Majstore, kako ti to radiš, svaka ti čast!' Tome stremim i u svom životu — i kada se radi o glumi, i kada se radi o kozarstvu", priča Jaković.

On navodi da bi volio da više radi sa inostranstvom:

"Naš narod je svuda po svijetu jako dobro raspoređen — ratovima, migracijama, bjekstvom od nemaštine… To su ljudi koji su otišli sa namjerom da poslovno i finansijski uspiju. Imam mnogo poznanika koji su prošli taj trnoviti put, znaju da prepoznaju kvalitet, a preko glumačkog posla ja ih lakše nađem. Sa njima bih volio da dalje razvijam proizvodnju i izvoz surutke. Što se glume tiče, volio bih da radim na nekom živopisnom projektu u kojem bi bili prikazani najrazličitiji ljudski karakteri i različiti miljei: od berberina, do prvog bioskobdžije i čovjeka čiji su preci odbranili Ivanjicu od Nijemaca do lokalnih ljepotica, kao u kultnoj seriji 'Više od igre'. Od filmskih pravaca izuzetno volim italijanski neorealizam, mislim da je to žanr koji mi najviše leži. Želim da vjerujem da i danas ima smisla raditi takve stvari, a ne samo sapunice, koje služe da bi se reklamirali drugi veliki projekti i gde smo mi glumci samo ofinger."

Foto: MONDO


Cijeli intervju sa Brankom Jankovićem pročitajte OVDJE...

Tagovi:

Ostale vijesti