Mirjana Lukić: Da li tugovanje vodi u depresiju

Autor:

Jeste li depresivni ili samo tužni? Treba li vam pomoć ili samo zagrljaj? Kako uopšte da znamo razliku otkriće nam naša Mirjana Lukić, psiholog i psihološki savjetnik.

0
A- A A+
depresija, tuga, usamljenost Foto: Guliver/Getty Images/max-kegfire

Stručna mišljenja su podijeljena oko toga da li je depresija psihopatološki poremećaj koji obuhvata različite znake i simptome ili je ustvari jedno od osjećanja samo za sebe iz spektra ljudske osjećajnosti.

Najvažnije je naglasiti da se ona javlja kada osoba procijeni da joj je takvoj kakva jeste nemoguće živjeti u svijetu takvom kakav jeste i da je tu nemoguće napraviti neke izmjene, te se osoba, na neki način, oprašta od života.

Mnogi depresiju doživljavaju kao ekstremni oblik tuge, što nije tačno, budući da kod tuge osoba ne osjeća samoprezir, što je, dakle, glavna razlika između ova dva aspekta ljudske emocionalnosti.

Isto tako, depresija se među studentima tumači i kao neka vrsta ravnodušnosti, što je, takođe, netačno, budući da je depresivnost snažno afektivno stanje.

Za razliku od tuge i žalovanja, koji dolaze u talasima, depresija je konstantna i surova, utiče na kognitivno i emocionalno doživljavanje i tumačenje, te je odlikuju jedna ili više depresivnih epizoda.

Ponekad se ljudi plaše tugovati kako ne bi “upali” u depresiju, te tako neprijatnost tugovanja i njen konačni pozitivni ishod – blokiraju.

Tugovanje nikad neće odvesti u depresiju samo po sebi.

Do depresije dolazi kada osoba postane izrazito samokritična – što je ključna odlika depresije, kada ruminira, i kada ima uz to sve perfekcionističke zahtjeve usmjerene ka sebi.

Prema čemu vidimo da tuga nije uslov nastanka depresije.

Ruminacija je ponavljano, negativno mišljenje, usmjereno uglavnom na sebe, okolnosti u kojima je osoba, događaje iz prošlosti, brige i depresivne simptome. Primjer ruminacije je : Zašto sam ja uvijek ovakav? Zašto nisam kao drugi? Zašto uvijek pogriješim? Što se konačno ne promijenim?

Jedna depresivna epizoda predstavlja najmanje dvije nedelje depresivnog raspoloženja ili gubitka interesovanja uz još barem četiri simptoma depresije.

S aspekta neuronauke, uočeno je da je depresija povezana sa sniženim nivoom BDNF – neurotrofnim moždanim faktorom koji predstavlja supstancu značajne uloge u održavanju dugoročne memorije.

Snižen nivo ove supstance najuočljiviji je u hipokampusu, što može imati ulogu u negativnoj pristrasnosti pažnje karakterističnoj za depresiju.

Isto tako, kod depresivnih osoba uočena je pojava povišenog nivoa hormona stresa – kortizola, koji se inače kod ljudi koji nisu depresivni povećava ujutro neprosredno prije i malo poslije buđenja.

Kako prepoznati samoprezir?

Ukratko, samoprezir znači da osoba smatra da je toliko bezvrijedna da ne zaslužuje da živi.

Depresija počinje gubitkom.

Možete izgubiti osobu ili posao, ali i ne mora biti u pitanju nešto konkretno ili opipljivo.

To može biti i izgubljena šansa, izgubljena prilika za nešto vama važno.

Ako nakon tog gubitka osoba procijeni da je ona bez izgubljene stvari/osobe/šanse bezvrijedna i da sadašnjost nema smisla, a budućnost je crna, javlja se depresija.

(Autorka teksta je Mirjana Lukić, psiholog i psihološki savjetnik. Još korisnih tekstova čeka vas na njenom blogu)

Ostale vijesti