Nikada se nikome u svijetu ne smije ponoviti zločin koji se desio prilikom tragične smrti 12 beba u Kliničkom centru Banjaluka 1992. godine zbog nedostatka kiseonika, poručeno je danas na obilježavanju 27 godina od njihove smrti.
Majke nastradalih beba su sa brojnim zvaničnicima nakon minute šutnje i pjesme "12 zvjezdica", položile vijence na spomen obilježje "Život" u centru Banjaluke.
Željka Tubić, sekretar Udruženja “12 beba” i majka jedne od njih, rekla je da sudski proces, nije nikada pokrenut za ovih 27 godina i da je pitanje da li će ikada i biti pokrenut. Istakla je da će zvjezdice uvijek sijati i da će živjeti sjećanje na njih.
“Kako se boriti s nekim ko je Savjet bezbjednosti UN-a. Kako mi mali da optužimo nekoga toliko moćnog i jakog da odgovara. Nadala sam se sad više i ne polažem nade da će tužba biti ikada podnesena. Stradanje naših 12 zvjezdica treba da im bude opomena za sve buduće postupke", istakla je Tubićeva, obraćajući se kod spomen-obilježja "Život" u centru Banjaluke povodom obilježavanja 27 godina od tragične smrti 12 banjalučkih beba.
Prisutnima na obilježavanju se obratio i akademik i penzionisani torokalni hirurg iz Geteborga, Mihailo Vukas, koji je predvodio konvoj medicinske opreme iz Geteborga do Beograda, ali nije stigao do Banjaluke.
“Nabavio sam sve što je trebalo, zvali su iz mnogih gradova i rekli nemamo ništa, treba nam sve, donesi. Dobio sam sve, iako je bila blokada i uspio sam da prođem sve da bi došao tu i zaboravim da između Beograda i Banjaluke postoji granica koju je neko povukao i napravio nešto gore od Berlinskog zida. Moja je greška što nisam dopratio dovdje, da sam jesam, djeca bi živjela. Nakon ovog događaja pitao sam osobu koja je za to bila odgovorna: 'Zašto djecu?', a odgovor je bio: 'Nisu naša'", rekao je Vukas koji nije želio otkriti identitet te osobe.
“Zato sam došao da ovdje pred majkama tražim oprost za moje greške i moje rane”, rekao je Vukas kroz suze.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić smatra da je zbog kompleksnog uređenja u BiH trenutno nemoguće da se tuži Savjet bezbjednosti UN-a zbog ratnog zločina počinjenog nad 12 banjalučkih beba 1992. godine.
“Formalno pravno to je moguće, ali u ovakvim kompleksnim odnosima kakvi su ovdje, Bošnjaci sigurno ne bi dozvolili da se tuži Savjet bezbjednosti UN-a”, rekao je Kojić.
Kojić je podsjetio da je Republički centar radio istraživanje u vezi sa stradanjem 12 beba i da su došli do zaključaka da u ovom slučaju nije jedina odgovornost Savjeta bezbjednosti UN.
“Savjet bezbjednosti UN-a jeste uveo zabranu leta, ali zabrana leta nije bila Sarajeva, ili Zagreba ili bilo koje druge zemlje svijeta. Da je postojala volja kiseonik se mogao dopremiti iz Sarajeva u Klinički centar u Banjaluci. Na Savjetu bezbjednosti UN-a ipak jeste direktna odgovornost jer nisu htjeli dozvoliti da avion iz Srbije preleti i doveze neophodni kiseonik”, naglasio je Kojić.
Vijence kod spomen-obilježja "Život" u centru Banjaluke položile su majke 12 umrlih beba, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Radovan Kovačević, izaslanik predsjednika Republike Srpske Miladin Dragičević, delegacija Narodne skupštine Republike Srpske, delegacija Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske i gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.
Vijence su položili i generalni konzul Srbije u Banjaluci Vladimir Nikolić, delegacija Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, delegacije Republičke i Gradske organizacije porodica poginulih, Saveza logoraša i Saveza udruženja ratnih vojnih invalida Republike Srpske, Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, predstavnici terenske kancelarije OEBS-a u Banjaluci, te delegacija Crvenog krsta Republike Srpske.
Obilježavanje 27 godišnjice u Banjaluci počelo je jutros služenjem parastosa i polaganjem cvijeća na grobnicu 12 banjalučkih beba na Novom groblju, a večeras će u 19 časova u Banskom dvoru održati promocija knjige "Šta su skrivile?" istoričara Nikole Borkovića.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.