Beogradsko "Vreme" 1937. objavilo je urnebesan članak u kome nepismeni trgovac Alija Obodžaš iz Viteza zblanutom novinaru objašnjava svoj pouzdani, "slikovni" način vođenja poslovnih knjiga!
Naši ljudi, iako nepismeni, vijekovima su trgovali, preturali milionske sume preko svojih ruku, uzimali kamate, a bez ikakvog poznavanja knjigovodstva, mjenica i bankarskih računa.
Ta praksa još se zadržala u nekim dijelovima Bosne, gdje se u pojedinim kasabama još uvijek mogu naći ljudi poput Alije Obodžaša iz Viteza, čije se čitavo "poslovno knjigovodstvo" sastoji od jednog "teftera" i jedne olovke, piše "Vreme" i nastavlja:
"To je jedan veliki, izmašćen 'tefter' gdje su zavedeni svi dužnici i sva njegova dugovanja, a sve to bez ijedne riječi. Samo zarezi, glave, znakovi i neki čudni crteži, u kojima se on savršeno snalazi. Alija je dućandžija, kavedžija i trgovac šumom, a u bolja vremena milionske sume su prolazile preko njegovih ruku. Stari Alija smatra pismenost potpuno nepotrebnom i žali za minulim vremenima kada je bilo manje pismenosti, a više poštenja".
Stari Alija smatra pismenost potpuno nepotrebnom i žali za minulim vremenima kada je bilo manje pismenosti, a više poštenja...
Alija objašnjava novinaru da za sve ima po neki znak, očito zadovoljan što se pismen čovjek ne može snaći u njegovim računima.
"Lako je to bolan, ništa lakše. Jedan je jedna crta, dva dvije crte. Deset je crta prekrižena. Stotina je ko kutija, a hiljada ko jaje. Ako sam nekome dao 50 kila zobi, nacrtam nekoliko zrna zobi, a pored toga pet prekriženih crta. To je pedeset. Kad mi plati, ja to prekrižim. Ništa lakše, kažem ti", priča Alija novinaru.
Ovaj ga zbunjen pita kako zna kome je šta dao, kada ne zna da napiše njegovo ime. Alija kaže da je i to lako:
"Evo, ovo ti je Suljo Turčalov. Dugujem mu za 11 metara drva. A ovo je Abidović", pokazuje on čudne "račune" u svom tefteru. Novinar i dalje nikako ne može da shvati zašto je ovo baš Turčalov, a ono drugo Abidović. Objašnjenje je, ipak, potpuno logično:
"Da je to račun Sulje Turčalova Alija zna se po tome što je tu nacrtana glava sa velikim brkovima..."
Abidovića je Alija bolje označio jer je pored njega nacrtao testeru. I Jovica Perić ima svoju oznaku - mlad čovjek u fesu i bez čalme, šumski radnik. Da je neko "Vlah", a ne musliman zna se po tome što je kraj njega stavljen krst, a pošto "Vlaha" ima više, svaki od njih ima posebnu oznaku - ako radi sa konjima, pored njega je nacrtan konj, a ako radi sa sankama - sanke, piše list.
"GOSPODA SU IZGUBILA PAMĆENJE..."
"Evo vidiš, ovo je sakati Ibrahim Begić. Pored njega je štap jer je Ibrahim sakat i uvijek nosi štap", objašnjava Alija redom. Vlah s brkovima, Vlah bez brkova, Musliman s bradom, musliman s čalmom, ćoravi musliman. Za jednog od mušterija nije mogao da nađe oznaku, pa se jedva dosjetio i pored računa nacrtao nož. Objašnjava da je to izvjesni Mitar iz Šipovice koji je nožem ubio nekog čovjeka.
"Vi gospoda izgubili ste pamćenje. Ja u glavi mogu držati po nekoliko stvari. Neke u 'raboš' i ne zavodim. A vi ne umijete što nećete zapisati", kaže Alija.
Pored oznaka za ljude, on ima oznake i za mnoge druge stvari. Ako račun datira iz decembra ili januara, a potrebno je da se to zapamti, Alija pored računa nacrta saone. Za proljeće je znak plug, za ljeto kosa, a za jesen džak. Ovca je jedna kružnica sa dva šiljka, a goveče je trokut sa dva šiljka u stranu.
"Za banku nema znaka jer to nisam ni zapisivao, ali kad bi trebao da zapišem banka, nacrtao bih 'džandara' ili 'šikutora'. To bi svak razumio", priča stari trgovac.
"I dok firma kojoj Alija liferuje robu javlja cijene drveta svojim filijalama u Milanu, Londonu i Rimu šifrovanim depešama, dotle stari trgovac iz Bosne crta u svoj masni, otrcani tefter Vlaha u šubari i Turčina s bradom i upisuje čudne kuke i šare. Ali ipak, njegovi računi i računi velike svjetske firme uvijek se u paru slažu", navodi se na kraju teksta, autora Ilije Grbića, objavljenom u listu "Vreme" 23. maja 1937. godine.
Ukoliko vam se dopadaju tekstovi iz stare štampe, zapratite naše "Priče iz naftalina" i na facebooku! (LINK)