U ponedjeljak poslijepodne, nakon duge borbe s teškom bolešću, u Splitu je u 70. godini preminuo jedan od najboljih Hajdukovih fudbalera svih vremena, bivši reprezentativac Jugoslavije, legendarni Jurica Jerković.
Rođen je u Splitu 25. februara 1950. godine, a kako je fudbal bio njegova dječačka sportska ljubav, Hajduk je bio logičan izbor.
Kroz deset seniorskih sezona u Hajdukovom dresu, s legendarnom "desetkom" na leđima, Jerković je sakupio 529 nastupa te u njima postigao 219 pogodaka.
Jerković je bio ponajbolji igrač velike Hajdukove generacije koja je 70-ih godina prošlog vijeka harala fudbalskim terenima tadašnje države pod vođstvom legendarnog trenera Tomislava Ivića. U Split su tada stigla tri naslova prvaka Jugoslavije i pet uzastopnih trijumfa u Kupu.
Jerković je zahvaljujući svom nespornom kvalitetu bio i neizostavni reprezentativac Jugoslavije u periodu od 1970. do 1981. godine. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u Njemačkoj i bio u sastavu osam godina poslije na svjetskoj smotri u Španiji. Igrao je i na Evropskom prvenstvu 1976. godine u Zagrebu i Beogradu, gdje je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto. Za seniorsku reprezentaciju odigrao je 43 utakmice i postigao šest pogodaka.
Igračku karijeru je nakon Hajduka nastavio u Švajcarskoj. Tamo je sedam godina igrao za Cirih, a karijeru završio 1985. godine u dresu Lugana.
Po završetku igračke karijere bio je prvi sportski direktor Hajduka u razdoblju od 1986. do 1990. godine.
Jerković je imao čast igrati s reprezentacijom Jugoslavije 1971. godine igrati protiv Brazila na Peleovom oproštaju, kad se na Marakani okupilo 200.000 gledalaca. Doživljaj je bio potpun kad je Hajdukova "desetka" sedam minuta prije kraja postigla pogodak za konačnih 2:2.
Jurici Jerkoviću ukazana je čast i kad je 1975. godine bio jedan od četvorice legendarnih Hajdukovih igrača koji su postavili kamen temeljac pri izgradnju poljudske ljepotice.
Dobitnik je brojnih priznanja.
Dvaput je u izboru Sportskih novosti bio proglašen najboljim igračem prvenstva Jugoslavije (1970/71. i 1975/76.), u Švajcarskoj je dvaput bio proglašen najboljim stranim igračem, a bio je i prvi stranac koji je postao kapetanom u Cirihu. Dobio je brojna Hajdukova priznanja među kojima se izdvaja Zlatna kapitenska traka.
Bio je miljenik navijača o čemu govori i natpis koji je istaknut na njegovom oproštaju od Hajdukovog dresa: "Radunica kala mala, velikana Juru dala!"