Dan kada se Prijedor pretvorio u prah i pepeo

Osmog juna 1882. godine Prijedor je zahvatio ogroman požar u kome je izgorio skoro čitav grad. Požar je izazvala svjetiljka u jednoj turskoj kafani, nakon čega se vatra proširila i progutala 143 kuće, 168 dućana, 56 magaza i 26 štala...

Dan kada se Prijedor pretvorio u prah i pepeo Foto: MONDO/ Vedran Ševčuk Ilustracija

U jednoj od prethodnih priča "iz naftalina" mogli ste pročitati kako je Prijedor dobio ime od zaboravljenog glagola "predrijeti" (prodrijeti), nakon što se nekada u prošlosti rijeka Sana izlila iz svog toka. Dio zemljišta kroz koji je prodrla voda nazvan je Prijedor, a mnogo godina kasnije tu se razvilo i naselje pod tim imenom.

Sam naziv "Prijedor" u sebi sadrži, dakle, i svojevrsnu "informaciju" o problemima sa nabujalom vodom koje su kroz istoriju imali njegovi stanovnici, ali je manje poznato da je u prošlosti veliki neprijatelj ovog grada, osim vode, bila i vatra!

Naime, Prijedor je 8. juna 1882. godine opustošio ogroman požar koji je uništio skoro čitav grad. Beogradski list "Srpska nezavisnost" 17. juna 1882. godine donosi potresan dopis, poslat iz Prijedora pet dana ranije, u kome se opisuje katastrofalna situacija nakon vatrene stihije koja je poharala ovo mjesto i ujedno pozivaju žitelji Srbije da pomognu "svojoj braći u Bosni":

"Našu varoš snađe golema nesreća koja se opisati ne da. Osmog juna pred zoru na dva sahata zapalila se jedna turska kafana, pa kako vetar dunu te raznese vatru na sve strane po varoši, za dva sahata pretvori se Prijedor u prah i pepeo. Izgorelo je sve, crkva i škola, dućani i trgovine i sve kuće. U opštoj zabuni nije niko mogao ništa da izbavi, no je sve vatra satrla. Samo je jedna kuća ostala koja je bila nekako na strani u zaklonu. Žalostan je prizor sada u nas, da svakome srce para u grudima. Svet od užasa i strahote došao čisto van sebe. Nigde nema skloništa; žene i deca goli, bosi, gladni i žedni leže po poljanama. Niko nije ništa mogao izbaviti sem živu dušu."

Austrijanci namjerno izazvali požar?

O uzrocima ovog požara raspravljala je gradska vlast, a zvanična verzija je bila da je požar buknuo iz ostataka vatre u jednoj mangali (vrsta svjetiljke). Međutim, izgradnja pilane u Kozarcu već naredne godine, unijela je veliku sumnju među narodom. Počele su da kruže priče o namjerno podmetnutoj vatri, od strane austrijskih vlasti, kako bi se riješili malih i dotrajalih objekata, izgrađenih bez ikakvog urbanističkog reda.

U nastavku dopisa žestoko se kritikuje tadašnja austro-ugarska vlast u Prijedoru i Bosni zbog izostanka pomoći, i ujedno pozivaju braća u Srbiji na solidarnost...

"Vlast je dala nešto hude pomoći, svakome po jedno ćebe i malo tajina, ali to sve nije ni izdaleka dovoljno da se bar koliko toliko bednom i nesretnom narodu pomogne. Našim novim zulumćarima slabo je stalo da se sirotinji pomogne, oni samo glede kako i kožu da nam s leđa oderu, a sažaljenja prema nami nemaju ni koliko su Turci imali pri ovakvim nesrećama.... Braćo naša rođena u Srbiji. Smilujte se vi na našu nesreću i nađite se bratu u nevolji!"

Apeli za pomoć nastavljeni su i u narednim izdanjima ovog lista, pa tako "Srpska nezavisnost" 4. jula 1882. piše da je "u požaru u varoši Prijedor u Bosni 8. juna izgorjela crkva i škola, 143 kuće, 168 dućana, 56 magaza i 26 štala sa živom stokom":

"Cijela varoš leži sada u prahu i pepelu... Preko tri hiljade srpskih duša stoji na polju pod vedrim nebom, bez prostirke i pokrivke, gladno, golo i boso. Pritecimo im mi, rođena braća njihova u pomoć... Priređujmo sela i besede, skupljajmo po kafanama, dućanima, u polju i na njivi, i svugda gde se god da prilika, novac i ostale stvari, i šaljimo ih što pre našoj rođenoj braći postradalim Srbima Prijedorskim. U pomoć, dakle, u pomoć pogorjelim Prijedorcima!"

Vijest o ovom požaru prenijele su i mnoge druge tadašnje novine, pa tako "Sarajevski list" dan nakon požara piše kako je okružni načelnik grof Pace iz Prijedora javio Beču da je "izgorjela čitava čaršija i skoro cijeli hrišćanski dio grada, kao i da je za postradale iz Siska i Kostajnice naručeno 200 ćebadi i dva vagona kukuruza".

Sve u svemu, solidarnost nije izostala, a narednih mjeseci pomoć je, osim iz Beograda, Prijedoru stigla i iz mnogih drugih gradova - Zagreba, Banjaluke, Višegrada, Sarajeva, Stoca, Brčkog, Sanskog Mosta, kao i od ruskog konzulata u Sarajevu, pa će ova nesebična solidarnost pomoći da se grad relativno brzo digne iz pepela i oporavi.

OSNIVANJE VATROGASNOG DRUŠTVA

Ovaj požar imao je i jednu dobru posljedicu - inicirao je osnivanje prvog vatrogasnog društva u Prijedoru, koje je formirano godinu dana nakon katastrofalnog požara. Vatrogasno udruženje je bilo sastavljeno od zanatlija, a spremište je bilo u jednoj kući sa drvenom kulom. Dežurstvo u ovoj kuli su obavljali "pasvandžije", ljudi kojima je osnovni zadatak bio paljenje i gašenje uličnih fenjera. U slučaju požara oni su davali znak za uzbunu tako što su obilazeći ulice trubili u trubu ili rog. Bio je to znak za zanatlije, članove vatrogasnog društva da se skupe u vatrogasnom spremištu, navodi se u brošuri "Sto trideset godina vatrogastva u Prijedoru".

....

Foto: Printscreen/ Srpska nezavisnost, 17. 6. 1882.

....

Ukoliko vam se dopadaju tekstovi iz stare štampe, zapratite naše "Priče iz naftalina" i na facebooku! (LINK)

Ostale vijesti