Hiljade žena bile su žrtve savezničkih vojnika i lokalnih muškaraca poslije iskrcavanja u Normandiji
Posebno okrutno bilo je takozvano "divlje čišćenje", koje je podrazumijevalo ponižavanje žena za koje se tvrdilo da su održavale veze sa njemačkim vojnicima, navodi list "Tajm".
Najmanje 20.000 Francuskinja (mada se vjeruje da je taj broj i veći) ošišano je, namazano katranom, fizički napadano i vrijeđano, a neke od njih su i ubijene.
Žene koje su optuživane za "veze sa neprijateljem" bile su laka meta uglavnom muškaraca koji su ih javno ponižavali.
Kažnjavane su uvijek bile žene, a oni koji su ih kažnjavali bili su muškarci, koji se nisu pozivali ni na kakav zakon ili dokaze.
Pri tome, navodi list, ova vrsta kažnjavanja nije se bavila ozbiljnim zločinima saradnje sa neprijateljem, već ženama optuženim za "druženje sa neprijateljem".
"Tajm" napominje da se ova vrsta zločina često ne pominje u istorijskim knjigama.
Većina kažnjenih žena bile su same, neudate, udovice ili žene čiji su muževi i momci bili ratni zarobljenici.
Neke od njih su išle sa njemačkim vojnicima kako bi dobile hranu koja im je bila potrebna da bi nahranile djecu.
"Divlje čišćenje", osim u Francuskoj, bilo je veoma rasprostranjeno i u Belgiji, Italiji, Holandiji i Norveškoj.
Istoričari procjenjuju da je na stotine hiljada žena bilo u seksualnom roblju japanske vojske. Godine 1993. japanski zvaničnici službeno su priznali te zločine i izvinili se.