Radije plate penale, nego radnika sa invaliditetom

Glavna služba za reviziju javnog sektora u Republici Srpskoj uradila je reviziju učinka profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Srpskoj, koja je pokazala porazne podatke.

0
A- A A+
m:tel, rampa, invalidi Foto: Aleksandar Čavić

Iako je prije deset godina istekao zakonski rok za ostvarenje kvote prema kojoj na 16 zaposlenih treba da bude najmanje jedna osoba sa invaliditetom, to još uvijek nije ispoštovano kod većine poslodavaca, a čak i djelimično ostvareni nivo zaposlenosti, pokazuje trend pada u posljednje tri godine.

Ispitivanja revizije pokazuju da su poslodavci u Republici Srpskoj u 2018. godini imali zaposleno jedno lice sa invaliditetom na svakih 32 zaposlenih, što je tek polovina od propisane minimalne zakonske kvote.

Nadležene institucije u Republici Srpskoj nisu uspostavile ni evidencije o ukupnom broju osoba sa invaliditetom, niti o broju zaposlenih. Ne postoji jedinstvena, cjelovita evidencija o njihovoj starosnoj i kvalifikacionoj strukturi, osnovu, stepenu i kategoriji invalidnosti.

Jedini podatak koji govori o ukupnom broju osoba sa invaliditetom u RS, navodi se u Strategiji unapređenja njihovog društvenog položaja 2010-2015, u kojoj stoji da se, u skladu sa procjenama broja stanovnika u RS, broj ovih lica kreće između 130.000 i 150.000.

Procentualno, učešće osoba sa invaliditetom koji su zaposleni pod posebnim uslovima, u ukupnom broju radnika u RS, iznosilo je ispod tri odsto, a minimalna zakonska obaveza je oko šest odsto.

Takođe, prisutne su visoke razlike između poslodavaca javnog i privatnog sektora.

"Кod poslodavaca privatnog sektora to učešće je u prosjeku iznosilo oko 7,52 odsto, a u javnom sektoru  je bilo daleko ispod zakonske norme i iznosilo je 2,28 odsto, što je 2,5 puta manje od definisane zakonske obaveze", navodi se spomenutoj reviziji učinka.

Skoro polovina poslodavaca javnog sektora nije imala niti jednu zaposlenu osobu sa invaliditetom pod posebnim uslovima, dok ih je samo deset odsto ispunilo minimalnu zakonsku kvotu, a iz godine u godinu prisutan je trend pada.

"Razlog tome je bio neadekvatan broj zapošljavanja novih lica sa invaliditetom u odnosu na povećan broj ukupno novozaposlenih. Ukupan broj novozaposlenih u javnom sektora u 2018. veći je za 336 radnika ili 25 odsto u odnosu na 2016. godinu, dok se istovremeno broj novozaposlenih lica sa invaliditetom nije mijenjao", istakli su revizori.

Povrat doprinosa je bio najzastupljeniji oblik podrške zapošljavanju s obzirom na to da je preko 80 odsto ukupnih sredstava u 2018. godini korišćeno za ovu namjenu. Od 2015. do 2018. godine za povrat doprinosa kao oblika podrške održanju postojećeg nivoa zaposlenosti lica sa invaliditetom, izdvojeno je 14 miliona КM. Ova sredstva je koristilo oko 800 poslodavaca za oko 1.200 zaposlenih.

Za stimulanse za nova zapošljavanja ove kategorije radnika u 2018. godini izdvojeno je 102.000 КM.

Revizori Glavne službe za reviziju RS upozoravaju da u upravljanju sistemom profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja lica sa invaliditetom nije uspostavljen efikasan sistem koji bi rezultirao njihovim većim zapošljavanjem.

"Ispitivanja revizije su pokazala da najveći dio poslodavaca nije ostvario zakonski definisanu minimalnu kvotu koja znači da na svakih 16 zaposlenih imaju najmanje jedno zaposleno lice sa invaliditetom. Veći dio poslodavaca nije učinio ni početne korake u uspostavljanju potrebne evidencije o njihovom zapošljavanju u okviru nadležnih službi za ljudske resurse. Takođe, kapaciteti Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida nisu usmjereni na aktivnosti povećanja zaposlenosti, posebno u javnom sektoru, nego najvećim dijelom na održanje postojećeg, nedovoljno visokog nivoa zaposlenosti u privatnom sektoru", podvučeno je u reviziji učinka.

Pravnica Ana Kotur – Erkić, koja se godinama bori i izvještava o pravima osoba sa invaliditetom u BiH, smatra da to pokazuje da ni ono što je zakonska norma, poslodavci nisu spremni da poštuju.

"Poslodavac uvijek radije bira da plaća penalizaciju, odnosno dodatni porez zato što ne zapošljava osobu sa invaliditetom, nego da je zaposli. Tu su bitne dvije stvari. Tradicionalno smatramo da osobe sa invaliditetom trebaju dobijati socijalu, te da se na tome dužnost društva završava. Drugo je loša obrazovna struktura i kvalifikacija osoba sa invaliditetom, o kojoj se ne priča toliko u javnosti, a koja je opet posljedica loše primijenjene inkluzije, ograničenog broja zanimanja kojim se mogu baviti i slično, koje ne odgovaraju tržištu rada", objasnila je Kotur – Erkić.

Komentarišući analizirane podatke o nesrazmjernom zapošljavanju u privatnom i javnom sektoru, gdje ovaj prvi zapošljava oko tri puta više osoba sa invaliditetom, naša sagovornica je istakla da to ipak treba uzeti sa rezervom.

"Dosta tih stvari se dešava putem projekata, koji su kratkog roka trajanja, uslovljenim periodom u kojem se moraju ispoštovati zakonske procedure da bi se dobili podsticaji. Kada je u pitanju državni sektor, imali smo preporuku UN Komiteta za prava osoba sa invaliditetom nakon inicijalnog izvještaja BiH, gdje se kaže da ne postoje podaci o zaposlenim osobama ove kategorije, te da se mora prekinuti praksa o zapošljavanju u posebnim uslovima", naglasila je Kotur - Erkić.

Ostale vijesti