MUP Unsko-sanskog kantona je odlukom da zabrani održavanje komemoracije za 12.000 Srba ubijenih na Garavicama kod Bihaća napravio presedan koji može dovesti u pitanje sve komemoracije u BiH, stav je Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH.
Iz Odbora poručuju da ovaj presedan otvara "pandorinu kutiju" i može se reflektovati na održavanje svih komemoracija u BiH, pa tako "sutra neki drugi MUP može, eventualno, odbaciti zahtjev bošnjačkih udruženja za održavanje komemoracija na mjestima gdje su stradali Bošnjaci".
U Odboru smatraju da je potrebno da MUP Unsko-sanskog kantona ubrzo donese odluku o odobravanju održavanja komemoracije na Garavicama kako se ne bi dalje širila ružna poruka koju su poslali svojom odlukom da zabrane komemoraciju.
Iz Odbora ističu da je izjava ministra unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona da se komemoracija ubijenim Srbima na Garavicama zabranjuje zbog migranata i postojanja mogućnosti da se dogode incidenti potpuno nelogična, jer su u ovom kantonu i prošle godine bili migranti, a održana je komemoracija na Garavicama bez ijednog incidenta, bez ijedne ružne riječi.
Odbor ukazuje na činjenicu da je MUP Unsko-sanskog kantona sada odlučio da zabrani sva javna okupljanja na području Kantona, iako se cijelo ljeto u Bihaću i drugim opštinama u Kantonu održavaju koncerti i mnogobrojne manifestacije koje su okupljale hiljade ljudi.
"Komemoraciji na Garavicama svake godine prisustvuje maksimalno 150 Srba, koji dođu mirno da, bez ikakvih provokacija, zapale svijeće i uz molitvu odaju počast ubijenima. Nikada se nijedan incident nije desio, niko nikome nijednu ružnu riječ nije rekao", ističu iz Odbora.
"Pomen u Garavicama otkazan zbog migranata"
U saopštenju je navedeno da su Garavice memorijalni park udaljen od centra Bihaća tri kilometra, što je dovoljno daleko od migrantskog centra Vučijak, tako da navedeno obrazloženje MUP Unsko-sanskog kantona nema utemeljenje, pa očigledno postoje neke druge namjere zbog kojih se komemoracija zabranjuje.
Garavice su mjesto masovnog pogubljenja, masovna grobnica i spomen-područje u neposrednoj blizini Bihaća.
Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine ustaše su izvršile masovni pokolj srpskog civilnog stanovništva u kojem je ubijeno oko 12.000 ljudi, među kojima veliki broj djece.
Ubijeni stanovnici Bihaća i okoline bili su skoro isključivo Srbi i u manjem broju Jevreji.
Ovo stratište je zapostavljeno nakon Drugog svjetskog rata jer su činjenice o zločinu i pokolju nad civilima u Bihaću, koji je sprovela NDH, držane daleko od očiju javnosti u bivšoj Jugoslaviji.