Budite homofobi u svoja četiri zida

Zamislite da živite u svijetu u kome nije prihvatljivo da imate zelene oči. Zamislite da vas zbog boje očiju istuku.

7
A- A A+
Parada ponosa Foto: Mondo/Vedran Ševčuk

Da vam kažu „umjesto da imaš braon ili plave, ko sav normalan svijet, ti si sam odlučio da imaš baš tu boju očiju i zato zaslužuješ batine“.

Šta biste uradili? Nosili povez? Zatvarali oči kada idete ulicom, nosili sočiva u prihvatljivoj boji? Pretvarali se da ste rođeni s plavim sočivima. Ipak, ništa od toga neće promijeniti činjenicu da su vam oči i dalje zelene. 

Zamislite da vam zbog boje vaših očiju ne daju da normalno živite. Da li biste život nastavili slijepi, ili biste jednog dana odlučili da bez obzira na boju vi i dalje dobro vidite i da niko ne treba i ne smije da vam brani da budete to što jeste.

E, jednako je besmisleno i kada ste gej.

Parada ponosa Foto: Mondo/Vedran Ševčuk

Bosna i Hercegovina je do juče bila jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj nikad nije organizovana Parada ponosa. Skup održan juče u Sarajevu, koji je, važno je naglasiti, prošao bez ijednog incidenta, uklonio je BiH sa te usamljene liste.

Na Paradi je učestvovalo nekoliko hiljada ljudi, a pratio je zaista veliki broj novinara. Ipak, iz Republike Srpske došlo je tek nekoliko kolega. Rezultat toga su izvještaji u današnjim novinama prepuni floskula, fraza i ispraznih izjava. Neko je, skoro samozadovoljno, na Tviteru prokomentarisao kako javnost iz RS ne zanima Parada ponosa u Sarajevu.

I to je ok. Samo što, isto kao kad zatvorite oči, svijet ne nestane, nego ga samo vi ne vidite. I to što vas ne zanima časna i zakonska borba za osnovna ljudska prava, ne znači da će ta borba prestati.

Parada ponosa nije „paradiranje lezbejki i pedera da ih svi vide“. Nije ni „promocija homoseksualnosti“, jer i da platite, i da jako pokušate, homoseksualac ne možete POSTATI. Ili jeste, ili niste.

Parada ponosa je protest. Protest protiv fašizma, nasilja, diskriminacije, protest protiv nevidljivosti, protest protiv upornog guranja homoseksualaca u ormare, na kulturne i socijalne margine.

Idući juče ispred one šarene kolone, hodajući Titovom ulicom uz zvuke bubnjeva i pjesmu „Ay Carmela“ koja se orila iz hiljadu grla, razmišljala sam zašto ja ne vidim svu tu gadost, perverziju, srozane moralne vrijednosti, uništene porodice… Zašto ja ne vidim ljude koji prijete da nas sve zaraze svojim „poganim životnim stilom“?

Ja sam vidjela hrabre ljude, koji, kao što je stajalo na jednom transparentu – više vole nego što se boje.

Oni ne traže povlastice. Oni traže da im se ne brani da budu ljudi.

I zato, ako imate potrebu da nekome objasnite nešto u vezi homoseksualnosti, objasnite svojoj djeci da je sasvim u redu da se dvoje odraslih ljudi vole, nevezano za to da li oboje piške stojeći Ili sjedeći, ili kombinovano. Ako imate potrebu da nekog zovete pogrdnim imenima samo zato jer radi nešto vama neprihvatljivo, zapišite u sveščicu, pa je sakrijte negdje.

Budite homofobi u svoja četiri zida. A ljude sa zelenim očima pustite da žive bez poveza.

Ostale vijesti