• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

"Japanac" htio da zakolje Tita, Draža nije dao

Autor mondo.rs

Kafana u selu Brajići, nadomak Ravne gore, u kojoj su 1941. godine Josip Broz Tito i Dragoljub Draža Mihailović održali sastanak o mogućoj zajedničkoj borbi protiv okupatora, čuva neobične priče.

  Građena od kamena, danas zarasla u zelenilo i zakatančena, jedini je svjedok sastanka, jer onih koji znaju šta se tačno desilo više nema među živima.

U omanjoj posebnoj prostoriji, u kojoj se sastanak održao iza zatvorenih vrata, danas se nalazi samo stari okrugli drveni sto, onaj za kojim su sjedjeli Tito i Draža.

Stolice su poslate na restauraciju, ali su se u međuvremenu izgubile, ispričao je sadašnji vlasnik objekta Svetozar Bajić za Tanjug navodeći da bi volio da ih pronađe i sam ih sredi.

Kaže da od oca koji je zajedno sa suprugom posluživao njih dvojicu u posebnoj prostorjiji, nije čuo šta su govorili Tito i Draža.

"Najvjerovatnije se nisu ništa ni dogovoril", misli Bajić.

Prije sastanka, kako je čuo od oca, kaže kod Draže u kuću prekoputa kafane, gdje je bio njegov štab došao jedan od Mihailovićević pristalica sa predlogom da likvidira Tita.

Radomir Petrović, rođen 1937. godine u kući gdje je bio Dražin štab, kaže da je tu priču čuo od svog oca.

"Moj pokojni otac je razgovarao sa Dražinim bliskim sradnicima o tom sastanku. Draža je dao časnu riječ da Titu i njegovoj pratnji neće faliti dlaka sa glave", priča Petrović i dodaje da je u odredu bio i jedan dječak siroče, niskog rasta kojeg su zvali Japanac, a koji je došao Draži sa predlogom da likvidira Tita.

"Čiča dozvoli mi, ja sam se zakleo kralju i otadžbini i tebi, a moj život i ne vrijedi - ja ne znam ni oca, ni majku, daj da ja to likvidiram i da završimo", prenosi priču koju je čuo od oca Petrović i dodaje da je Draža odgovorio:

"Ako to učiniš bićeš strijeljan pred Vojskom za čast i otadžbinu "našta je Japanac uzvratio: "Čiča, ti njemu glavu pokloni, on će tebi tvoju uzeti".

Po svjedočenju u koje mještani Brajića ne sumnjaju Japanac je posle toga otišao i izgubio se u noći.

Petrović je ispričao za Tanjug i da pamti događaje iz 1941. godine kao i sve vojske koje su tada prolazile tuda - "četnici, ljotićevci, nedićevci, pa i komunisti i Njemci kao peti".

Navodi da su Njemci dva puta u selu, koje je nekada imalo nekoliko hiljada stanovnika, a danas samo 16, tražili i pokušavali da uhvate Dražu Mihailovića, kao i da se prve kaznene njemačke ekspedicije ne sjeća, ali da se druge sjeća se vrlo dobro.

DOGOVOR O ORUŽJU I PLIJENU

Istorija o sastanku u Brajićima, bilježi da je to bio poslednji pokušaj da se organizuje zajednička partizansko-četnička komanda. Prije tog, Tito i Draža imali su sastanak u Struganiku, rodnoj kući vojvode Mišića. Za razliku od prvog susreta, na drugom je, navodno, sklopljen privremen sporazum. Na sastanku je načelno garantovano održavanje nepromijenjenog stanja u međusobnim odnosima i sugerisano izbjegavanje sukoba. Dogovoreno je da se oružane akcije koordiniraju, da se ratni plijen dijeli, da se Mihailovićevom štabu, iz fabrike oružja u Užicu, isporuči 1.200 pušaka i izvijesna novčana sredstva. Zauzvrat, Mihailović je Titu obećao da će s njim podijeliti šta god padobranom stigne od Britanaca.

"Bio je novembar mjesec, pod snijegom, kada je ovdje 200 ljudi čistilo snijeg ispred njihove kaznene ekspedicije, kolone bornih kola... Jurili su da uhvate Dražu, koji je bio na Ravnoj gori. Ovdje su se zalogoravali, kafana je tada radila. Nisu uspjeli, logorovali su sedam dana, sve su izbacili iz kuća, krevete, a postavili su slamu na kojoj su spavali", sjeća se Petrović.

Dodaje i da pamti i dolazak komunista i težak život ljudi koji nisu bili njihovi sledbenici.

"Moj otac je tri puta vođen na strijeljanje, a bio je ratnik i učesnik rata 1912. godine, zarobljen je u Prvom svjetskom ratu, koji je tek 1919. godine došao kući", kazao je Petrović.

Kafana "Bajić" je u vlasnistvu te porodice, koliko se seća Svetozar Bajić, još od njegovog djede, koji je ostao u zarobljeništvu u Mađarskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata i nije se vratio.

"Ja sam je naslijedio od mog oca, tražili su mi da prodam, ali nisam htio i neću. Kažu da će da se sruši, ja neću da prodajem, ako će da se sruši, neka - moja je, imam unuke i hoću da je i oni naslijede", kaže Bajić.

Zatvorena od 2010. godine. Nemam mogućnosti sam da sredim i zato sam pitao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da mi pomogne, i kaže da je zadovoljan dogovorom sa predsjednikom koji je sklopio u Pranjanima na obilježavanju 75 godina od Operacije Halijard da se kafana sredi i ostane u vlasništvu njegove porodice.

Bajić kaže da se neće buniti da je daju nekome drugome da u njoj radi.

"Neka bude otvorena, neka je daju nekome da radi, da se vidi gdje je bio Draža, a blizu je i Ravna gora, na šest kilometara, jer da nije bilo Draže ovo bi bila druga Bosna, klanica", kaže Bajić navodeći da ne tvrdi da i četnici nisu pravili zlodjela.

Upitan za tekst na tablu koja je postavljena na kafani i koliko se slaže sa njim, Bajić odgovoria: "Tako je moralo".

Još iz INFO

Komentari 1

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

....

Kako to da mu je otac TRI PUTA vođen na strjeljanje, a ni jednom nije strjeljan?

MONDO REPORTAŽE