Psihoze su najčešća oboljenja zbog čega se pacijenti liječe u Specijalnoj bolnici za psihijatriju na Sokocu, a potreba za hospitalizacijom je skoro svakodnevna, rekla je specijalista psihijatrije Božidarka Perković.
Osim psihoza, Perkovićeva je istakla da ima mnogo i afektivnih poremećaja, pogotovo depresija kod žena, od koje najčešće obolijevaju u postmenopauzalnom periodu.
Ona je navela da sada podjednako obolijevaju i muškarci i žene, dok su nekada na prijemima imali mnogo više muških osoba. Simptomi i načini ispoljavanja psihičkih poremećaja su, kaže, individualni.
Kako bi se pomoglo oboljelima, ali i kako se sačuvati da ne dolazi često do tih tegoba, Perkovićeva je naglasila da na prvom mjestu treba da "budemo ljudi".
"Sasvim je dovoljno da budemo ljudi i da imamo sluha za drugog čovjeka. Svijet bi mnogo ljepše izgledao i svi bi bili mnogo srećniji. Naše malo za nekoga je mnogo", rekla je Perkovićeva, koja je i načelnik Odjeljenja za hronične psihijatrije - muškarci.
Prema njenim riječima, porodica je prva stanica za oboljelog čovjeka, ali ima uticaja i ostala socijalna sredina.
"U postupku liječenja duševno oboljelih lica porodica je broj jedan, a lokalna zajednica, odnosno sredina u kojoj ta osoba živi je broj dva jer samo oni mogu pomoći ljekarima da psihički oboljela lica prate i zaliječe", pojasnila je Perkovićeva.
Ona je navela da dolazak pacijenata na liječenje zavisi od niza okolnosti, od sredine u kojoj živi, a najviše od toga da li ima podršku porodice i koliko su spermni da se nose sa takvom vrstom bolesti.
Perkovićeva je navela da prve znake psihičkog poremećaja treba da primijeti porodica, ali najbliži srodnici često to ne žele da vide i teško se mire sa tim, pokušavajući da nađu rješenje za oboljeloga na neki drugi, neadekvatan način.
Ukazala je da treba imati više sluha za ljude sa psihičkim teškoćama, koji ne uspijevaju da sami riješe neke svoje probleme.
Ne treba zaboraviti, kaže, da je ljudima koji imaju neku nevolju, mnogo lakše ako sa nekim to podijele kroz razgovor.
Perkovićeva je naglasila i da nije lako živjeti sa psihički oboljelim licima i sa pacijentima ove ustanove jer im treba posvetiti punu pažnju i neprestano ih pratiti.
(Srna)
Bitno je, dodala je, da lica sa psihičkim tegobama, posebno nakon izlaska i psihijatrijske bolnice, prihvati zajednica i Centar za socijalni rad ili Centar za mentalno zdravlje i ostali koji na neki način mogu da učestvuju u pomoći duševno oboljeloj osobi.
Specijalna bolnica za psihijatriju na Sokocu je zdravstvena ustanova sekundarnog nivoa koja se bavi liječenjem, rehabilitacijom i resocijalizacijom pacijenata sa akutnom i hroničnom patologijom.
(Srna)
