Ministarka prosvjete i kulture RS Natalija Trivić u intervjuu za Mondo o izazovima organizovanja nastave, besplatnim udžbenicima, vakcinaciji prosvjetnih radnika, kao i stanju u kulturi za vrijeme pandemije...
Rezultati Pisa i Timss testova pokazali su da su djeca u BiH, a time i u Srpskoj funkcionalno nepismena. Ko je odgovoran za takvo stanje?
Rezultati su pokazali to što su pokazali. Mi smo iz tog razloga, a i prema našim istraživanjima mimo toga vidjeli da se nešto mora mijenjati, tako da smo odlučili da prije dvije godine počnemo sa reformom obrazovanja gdje je Ministarstvo zajedno sa ekspertskim timom formiralo akcioni plan koji u prvi plan stavlja da djeca imaju stvarna znanja a ne reproduktivna. Ne možemo reći da je odgovornost na državi –sistemu, već jednostavno samih pokazatelja na određenom uzorku. Pisa testiranje je uključilo uzorkovanje učenika, a mi, iako smo tražili, nismo dobili izdvojene podatke za Srpsku, iako na to imamo pravo, pa da znamo konkretno u kojoj školi su kakvi rezultati i ko učestvuje u procesu obrazovanja kako bismo to mogli mijenjati. Stavljanje Republike Srpske kao posebne pridružene regije je nama važno da bismo bolje znali u kakvim školama je kakvo stanje da bismo mogli ići u smjeru da se djeci pristupi inovativnim planom i programom ali i takvom izvođenju nastave u samoj učionici.
Mislite li da će reforma obrazovanja koja je u toku promijeniti rezultate budućih testova?
Mi već u kontinuitetu radimo reformu obrazovanja. To podrazumijeva i izmjene nastavnih planova i programa koji su u toku, neki su već završeni, potom uvođenje interaktivnosti procesa u izvođenju same nastave uz primjenu novih tehnologija. Proces digitalizacije u osnovnim školama smo skoro završili, sad se radi za srednje škole, a sve to treba da prati obuka nastavnika koja je svake godine u skladu sa onim šta je predviđeno kao novina za narednu školsku godinu. To sve su mjere koje treba da unaprijede obrazovanje, da unaprijede kako način učenja kod učenika, tako i sticanje njihovih znanja koja ne treba da budu reproduktivna pa da imamo takve pokazatelje i s druge strane da u školama nauče ono što im je potrebno u životu.
Bliži se kraj veoma izazovne školske godine. Da li smatrate da su djeca uspješno savladala gradivo, s obzirom na skraćene časove?
Svjesni smo da ovakav način rada ne donosi maksimalne kapacitete kao što je to bilo u redovnom procesu nastave prije korone i da će određeni učenici imati manjkavosti u smislu savladavanja određenih nastavnih jedinica. S druge strane, ukoliko uzmemo u obzir da su neke velike zemlje Evrope izvodile nastavu isključivo onlajn, poput Njemačke, mi smo ipak odlučili da radimo kombinovani oblik nastave jer smatramo da je za psihosocijalno stanje djece važno da pohađaju nastavu i da se viđaju sa drugarima. S druge strane kontakt sa samim nastavnikom u smislu objašnjavanja gradiva je sigurno bolji uživo, pa makar to bilo samo 20 minuta. Sa dodatnom onlajn komunikacijom sigurno dalje bolje rezultate nego da smo bili isključivo na onlajn. Svjesni smo činjenice da ovo nije najbolji model ali je bio jedini mogući. Radujemo se da, ukoliko epidemiološka situacija dozvoli, od 1. septembra nastava počne po normalnom sistemu. Vjerujemo da će i sami učitelji i nastavnici imati vremena da sa đacima ponove neke nastavne jedinice kako bi đaci mogli da nastave obrazovanje.
Od naredne školske godine učenike očekuju i novi udžbenici zbog izmjena nastavnog plana i programa. Šta se konkretno promijenilo?
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva je uveliko krenuo u raspisivanje konkursa za rukopise samih udžbenika za osnovne i srednje škole nakon donošenja prvog pravilnika o udžbenicima koji je donesen u februaru. Radiće se adaptacije i izmjene ili čak novi udžbenici tamo gdje je to potrebno. S tim smo htjeli da naši učenici imaju prilagođene udžbenike i njihovom uzrastu i načinu sticanja znanja, te da autori sada imaju obavezu da u skladu sa standardima o udžbenicima, u smislu pozicioniranja važnog sadržaja koji je vezan za tu nastavnu jedinicu mora da bude naznačen, a isto tako sve ono što je u domenu zanimljivosti ili proširenog znanja da učenicima bude naglašeno gdje je to, tako da oni koji žele mogu da proširuju svoja znanja. Na taj način bismo olakšali i našim nastavnicima kojima je udžbenik nastavno sredstvo za rad i učenicima koji će mnogo jednostavnije pristupati samom učenju. U Zavod je stiglo mnogo rukopisa, okvirno oko 14 za osnovne škole i 13 za srednje, i urađeno je oko 30 revizija teksta i vizualizacije udžbenika kako bismo dobili kvalitet. Važno je reći da pararelno s tim Zavod radi na digitalizaciji udžbenika, što znači da učenici na času putem laptopa ili projektora mogu pratiti nastavni sadržaj na zanimljiv način. Smatramo da će tako učenici imati interaktivnost u procesu izvođenja nastave jer su to djeca 21. vijeka. Mi ne možemo da prihvatimo činjenicu da klasičan čas i dalje treba da izgleda tako da je nastavnik pred tablom i učenici koji slušaju, već moramo da uključimo i djecu. Na taj način unapređujemo proces obrazovanja da djeca sama istražuju i da na zanimljiv način stiču znanja koja su im neophodna.
Gradonačelnik Banjaluke najavio je besplatne udžbenike za osnovce u Banjaluci. Postoji li mogućnost i kada, da udžbenici budu besplatni za sve osnovce u Srpskoj?
Mi smo prošle godine donijeli odluku da povećamo budžet za besplatne udžbenike gdje smo tri miliona odvojili za učenike prvog i drugog razreda, a za učenike od trećeg do devetog za one koji su treće i svako naredno dijete, te za pobjednike republičkih takmičenja. Važno je reći da grad koji se odlučio da kao lokalna zajednica izdvoji sredstva da bi učenici imali besplatne udžbenike je samo dio učešća jer i Vlada RS će snositi troškove i za banjalučke osnovce za ove kategorije koje sam navela. I do sada su lokalne zajednice pa i sam grad Banjaluka učestvovali u sufinansiranju udžbenika u smislu podržavanja djece iz određenih grupa nacionalnih manjina, djece poginulih boraca, djece iz određenih socijalnih kategorija. I ove godine druge lokalne zajednice, ne samo Banjaluka učestvuju u nabavci određenog broja besplatnih udžbenika za one kategorije učenika za koje smatraju da treba po njihovim kategorijama. Mi nismo odustali od kontinuiranog povećanja budžeta za udžbenike, i ove godine idemo u tom pravcu, imamo i veću podršku lokalnih zajednica, tako da ćemo u narednim godinama taj srazmjer mijenjati kako bismo postepeno primjenjivali udžbeničku politiku u tom smjeru da svi osnovci imaju besplatne udžbenike, za šta je prema proračunu Vlade potrebno 12 miliona KM.
Imate li podatke o odzivu prosvjetnih radnika na vakcinaciju i da li će od toga zavisiti način odvijanja nastave u narednoj školskoj godini?
Sve će zavisiti od epidemiloške situacije, ali ako uzmemo pretpostavku da ako vakcinišemo najveći broj naših radnika u prosvjeti, naročito onih koji rade sa djecom, sigurno ćemo imati bolje efekte, ne samo u školama nego i u lokalnim zajednicama i u Republici Srpskoj. Na samom početku smo imali oko 40 odsto radnika koji žele da se vakcinišu, a od tada nam svake sedmice stižu dopune tih spiskova. Nadamo se da će većina naših prosvjetnih radnika, ja bih voljela i svi, završiti sa vakcinacijom.
Koja kulturna institucija se suočila sa najvećim izazovima u vrijeme pandemije?
Ovdje moramo razdvojiti javne institucije i realni sektor, jer svi naši zaposlenici i ustanove su imali redovna primanja. Ono što je bila velika manjkavost je što su u određenim periodima morali da obustave svoje programske aktivnosti za publiku zbog poštovanja mjera za suzbijanje korona virusa. Ne mogu da kažem ko je više oštećen, svi su oštećeni i oni koji su radili su sigurno imali manje publike koja nije, iz sebi svojstvenih razloga, htjela da ide na događaje, a s druge strane imali smo situacije da u velikim kolektivima kao što su NPRS, Dječije pozorište prave pauze zbog pojave korona virusa među glumcima i radnicima. Mi i dalje imamo planirane budžete u smislu programskih aktivnosti, da se pripremimo za jesen, da publiku vratimo u naše ustanove i vjerujemo da je i publika željna da se vratimo normalnom životu.
Nedavno je Vlada Srpske osnovala Centar za kinematografiju. Na koji način je to podrška filmskim radnicima?
Centar za razvoj i unapređenje kinematografije ima za cilj da podržava razvoj kinematografije u RS, a samim tim i sve one koji su uključeni u samu filmsku industriju. To će podrazumijevati da će se sada konkretno ova ustanova baviti razvojem domaće produkcije u smislu određenih grantova koji će im biti dostupni prilikom raspisivanja poziva za scenarija, snimanja filmova itd., potom na regionalnu saradnju i na međunarodnu saradnju. Imaćemo nekoliko linija grantova koji će se putem javnih poziva svakako razvijati, a ono što je važno napomenuti je da ćemo u skladu sa osnivanjem ovog centra pristupiti izradi novog zakona o kinematografiji koji bi trebao da bolje definiše status i razvoj kinematografije u Srpskoj, ali i donošenje određenih akata poput uredbe za stimulisanje stranih produkcija koji dolaze u RS da imaju određene benefite u smislu sufinansiranja ukoliko odluče da svoje filmove snimaju ovdje. Mislim da je to dobar iskorak za kulturu Srpske, s obzirom da smo dosad imali samo izdvajanje budžetskih sredstava za pojedinačne projekte iz oblasti filma, a kada imate ovakvu ustanovu koja se ciljano bavi razvojem filma i ima određene budžete koji mogu to da iznesu, kao i podršku regionalnim ili međunarodnim produkcijama onda govorimo o strateškom pravcu razvoja kinematografije. Raduje me što smo krenuli sa tim i da naši filmski radnici budu uključeni kako kroz samostalne projekte tako i učešćem u regionalnim projektima.