U skromnom, čistom stanu u banjalučkom naselju Starčevica živi desetočlana porodica Savić. Mama i tata i osmoro djece.
Goran je pomoćni radnik na građevini, bori se kao lav za porodicu. Petoro djece ide u školu, a o troje najmanjih brine mama Suzana. Ne krije koliko im je težak život, a na pitanje šta im je u ovom momentu najpotrebnije, brzo odgovara: hrana.
A od hrane je potrebno baš sve. Jer treba nahraniti ukućane, djecu koja dolaze iz škole, one koji se na nastavu spremaju i troje najmlađih koji se od mame ne odvajaju. Kako uspjevaju da obezbijede i to što imaju, Suzana ne može da objasni. Jer dok plate stanarinu od 400 KM, pa još za ostale dažbine plate oko 150 maraka, porodici ostane baš malo toga na raspolaganju.
"Od plate šta ostane uspijemo da kupimo najosnovnije. Brašno, ulje i šta djeci treba za školu", priča za Srpskainfo skromno ova mlada žena. Suze su joj krenule na pitanje da li imaju dovoljno hrane za tri obroka u danu. Sa knedlom u grlu rekla je da ne.
Praznici su pred vratima, mnogi će ih dočekati uz pune trpeze i sa brdom poklona, a ova porodica skromno, sa onim što budu imali. Ipak, kako Suzana kaže, svake godine se snalaze da bar na jedan praznični dan imaju nešto više i bolje da spreme.
"Muž radi teško, sve što mora. Nema veze što je snijeg i minus. Sada će mu plata biti manja, jer se zimi malo radi. A najgore nam je plaćati stan, plus režije. To je mjesečno oko 550 maraka. Šta ostane moram uzeti hranu i njima za školu. Ali niko od njih ne traži puno, kada vide da nemamo. Skromni su", tiho priča.
Od petoro školaraca troje ide u srednju školu, a dvije curice u osnovnu. Najstarija Bojana ima 17 godina, Luka 16, Tanja 15, Vanja 13, Anja 8, David 6, Sanja 4 i Bogdan 2.
"Dvoje najmlađih su baš vezani za mene. Čim jedno uzmem u ruke i drugo hoće", priča Suzana, očiju punih ljubavi gledajući u djecu.
U vrijeme posjete novinara, David nije imao problem da se raspriča. Veselo, dječje govorio je kako on već sljedeće godine kreće u školu. Sanja je stidljivo ćutala i sa suzama u očima sa stolice gledala u mamu, povremeno tražeći njenu ruku. A najmlađi Bogdan nije se skidao iz maminog naručja. Dvije ćerke školuju se za frizerke, a sin za mehaničara grijanja. Djevojke do skora nisu imale mjesečnu kartu, pa im je kupljena, priča Suzana. Jer se njihova škola nalazi na drugom kraju grada. Posebno je teško sada u zimu pješačiti tolike kilometre, a roditelji žele da im olakšaju život, koliko god je to moguće.
"Imamo pravo na besplatan prevoz sa jednog srednjoškolca, za druge nemam. Manji idu u OŠ ’Vuk Karadžić’ u Boriku, pješke. Kada su prva smjena, iz kuće izlaze u 6.50", kaže ona.
Ranije je ovoj porodici stizala pomoć, od ljudi koji su čuli za njihovu situaciju. Najviše pomoći dobijali su u odjeći. Suzana naglašava koliko im je dragocjen „Mozaik prijateljstva“. Tamo idu po obrok kada su u prilici. Kako je stiglo hladno vrijeme, Suzana sa malom djecom ne može pješke daleko, pa tako ni do „Mozaika prijateljstva“. Onda u pomoć uskaču starija djeca, koja odu po hranu, kada stignu do svojih obaveza.
"Pokušavam da svaki dan skuvam nešto, ali to nije dovoljno. Treba djecu dočekati iz škole, ali dati da jedu i onima koji kreću u školu", tiho govori. Kada bi imali novca, davali bi djeci da kupe sebi užinu, kao što to radi većina njihovih vršnjaka. Osim hrane, ovoj porodici je potrebna i zimska obuća.
"Za sada djeca imaju dovoljno odjeće, ali je potrebna obuća, posebno za one starije", skromno govori ona. Suzana i suprug u Banjaluku su došli prije nekoliko godina. Ona je iz Prijedora, suprug iz Oštre Luke i ovdje nemaju nikoga.
"Muž je došao u Banjaluku, našao posao, počeo da radi. Ovdje smo šest, sedam godina, a u ovom stanu pet", priča ona.
Dobili od grada plac za kuću
Suzana priča kako su od Grada, poslije izbora, dobili plac u Kuljanima.
"Sada nam je potrebno da napravimo krov nad glavom, ali trebamo građevinski materijal. Molim sve ljude dobre volje i firme koje mogu da pomognu, da nam izađe u susret", kaže ona. Do sada je ova porodica dva puta dobila po 750 maraka pomoći Vlade RS na osnovu statusa nezaposlenog roditelja sa četvoro i više djece.
"Rečeno nam je da će isplata biti i decembru, ali ne znam kada", kaže ona. Oni koji žele i u prilici su da pomognu porodicu Savić, mogu da pozovu Suzanu na broj telefona 064/40-30-307.