Mještanka Buturović Polja, Lejla Zalihić, preživjela je katastrofalne poplave, a pukom srećom, spaseni su i njena kćerka i suprug, dok se za svekrvom još traga.
Lejla Zalihić, mještanka Buturović Polja, jedna je od onih koji su preživjeli katastrofalne poplave u BiH. Međutim, njena priča o borbi za život ledi krv u žilama.
"Ne znam koliko je bilo, možda pola jedanaest, suprug, trinaestogodišnja kćerka i ja smo zaspali, a svekrva je bila na drugom spratu. Zvao nas je komšija i rekao da bježimo jer će nam kuća biti poplavljena. Izašli smo kroz prozor i vidjeli da voda dolazi. Popeli smo se na drugi sprat, a voda je sve više dolazila. Uzela sam neke osnovne stvari, poput ličnih dokumenata i slično", počinje priču Lejla za "Avaz”.
Pogledali su kroz prozor sa drugog sprata i vidjeli da voda odnosi auto, a kuća je počela da se ljulja kako je voda došla.
"Popeli smo se na treći sprat i pozvali GSS, Hitnu pomoć, policiju, međutim, taj određeni most preko kojeg dolazite nije bio prohodan i nisu mogli da dođu", rekla je Zalihić.
Kaže da su na trećem spratu ostali oko sat vremena kada su osjetili da udara u donji sprat. Bili su svjesni šta će se dogoditi, ali nisu znali da li će uspjeti da pobjegnu.
"Osjetili smo to kada se kuća jednom snažno zaljuljala, pa drugi put i treći put srušila, i mi smo se srušili zajedno sa njom. Sjećam se da sam čula vrisku muža, svekrve i kćerke i više se ničega ne sjećam", kroz uzdah priča Zalihić.
Neke stvari je, dodaje, saznala tek sada. Na primjer, telefon joj je sve vrijeme bio u ruci.
"Zaista ne znam zašto mi je bio u ruci i zašto sam ga tako čvrsto držala da mi ni tokom plutanja nije ispao iz ruke", objašnjava Zalihić.
Bila je svjesna, kaže, da joj nema porodice. Nije znala kuda plovi, sva je pretučena.
"Kćerka je primijetila svjetlo u mojoj ruci i počela da me zove. Nisam mogla da dođem do nje od drveta, stvari, kućnih aparata. Gurnula sam ih, zaronila ispod njih, prešla preko njih, očistila ih da bih došla do nje. Kada sam je našla, vukla sam je za sobom, bilo je preteško, čizme i odjeća su mi bili natopljeni, ali smo uspjeli da dođemo do obale, gdje smo sjedili možda sat i po. Pokušavali smo da smislimo kuda da idemo, nismo znali u kom pravcu da idemo", kaže Zalihić.
Velike posljedice
Tada su na vodi vidjeli mlađeg čovjeka koji je plutao na splavu. Pozvala ga je da uzme tanje drvo i gurne se na obalu i uspio je da ih stigne.
"Nas troje smo potom izašli kroz šumu pokušavajući da dođemo do prve kuće koja nije bila poplavljena da bismo se presvukli i došli k sebi jer smo bili mokri, blatnjavi, pretučeni, bez obuće. Ne sjećam se svih detalja, još sam ošamućena, znam da smo došli do kuće u koju su došli policija i civilna zaštita i odveli nas u Hitnu pomoć", rekla je Zalihić.
O mužu nije znala ništa, rekli su joj kasnije da je živ. Ipak, njenu svekrvu još uvijek nisu našli.
Kaže da na svojoj kćerki kada priča vidi da je traumatizovana i da se nada da sve to neće imati veće posljedice na nju jer je ona u veoma osjetljivom dobu, a ono što je doživjela je zaista strašno iskustvo.
"Moj suprug je sa bratom otišao u Buturović Polje u potrazi za nestalim ljudima, prvenstveno njegovom majkom“, rekao je Zalihić.
(Avaz, Mondo.rs)