Gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić razgovarao je sa književnicima Tanjom Stupar Trifunović i Stevom Grabovcem o načinu podrške i dodatnog afirmisanja mogućnosti da domaći književnici stvaraju i postižu još bolje uspjehe.
Radojičić je nakon prijema za Trifunovićevu, dobitnicu "Vitalove" književne nagrade i Grabovca, autora knjige "Mulat albino komarac", koja je bila u užem izboru za NIN-ovu nagradu, rekao novinarima da je u fokusu današnjih razgovora bila kultura.
"Ovo je bila rijetka prilika da razgovaramo malo više o književnosti", rekao je Radojičić, čestitajući Trifunovićevoj i Grabovcu na uspjesima koje su ostvarili u posljednje vrijeme.
On je ocijenio da se kada je riječ o kulturi, možda najmanje govori o književnosti, te da su nagrada Trifunovićevoj i Grabovčev uspjeh, lijepa, a ne tako česta prilika za banjalučku kulturnu scenu i za grad da se afirmiše i izvan naših granica.
Radojičić je podsjetio da je prošle godine za Dan grada, 22. april prvi put poslije rata najviša nagrada Grada - Ključevi grada Banjaluka išla čovjeku iz kulture i književnosti - Kolji Mićeviću koji je počasni građanin grada i dobio Zlatne ključeve grada.
"Nadam se da je i to bio jedan znak da želimo da imamo više naših afirmisanih, kvalitetnih i dobrih književnika i radnika u kulturi", kaže Radojčić.
Radojičić je rekao da Banjaluka ima različitih manifestacija književnosti, dodavši da su možda najpoznatije one koje su vezane uz Kočićev zbor i druženja književnika koja se tada dešavaju, ali da nema sistematske podrške bilo kakvom književnom radu, ističući da se o tome danas najviše razgovaralo.
Trifunović je istakla da je lijep gest što ih je primio gradonačelnik Banjaluke kako bi porazgovarali i o nagradama i njihovim pozitivnim stranama, ali i o tome šta bi se moglo unaprijediti i promijeniti kako bi kulturni život i književnost u Banjaluci mogli učiniti boljim i prisutnijim.
Ona je istakla da je potrebno ohrabriti lokalnu književnu scenu, ističući da ona ne bi trebalo da bude samo lokalna, već i neka vrsta odskočne daske za književnike iz Banjaluke, da budu, kao što već jesu prisutni u zemlji i inostranstvu i da imaju neku vrstu podrške i ohrabrenja u svom Gradu i da budu vidljiviji i prisutniji.
Trifunovićeva ističe da njen nagrađeni roman "Otkako sam kupila labuda" u fokus stavlja priču i o Banjaluci, o dvije žene i kontekstu u kojem danas živimo, o načinima kako se ljudi susreću i razilaze i o svijetu u kakvom se živi, o boli i ljubavi.
"Roman svaki, pa i moj negđe nastoji obuhvatiti i dohvatiti jedan dio života. Svaki roman je otvoren i nedovršen i on kao život teče. I taj roman je jedan segment života ovdašnjeg jer se dešava i u Banjaluci i rasponu između Banjaluke i Beograda", kaže Trifunovićeva.
Grabovac je rekao da je razgovor bio ugodan i da se zajedno sa Trifunovićevom potrudio da ukažu na poziciju književnika danas u Banjaluci.
"Drago mi je zbog razumijevanja i što imamo priliku da nas neko sasluša i da kažemo gđe se nalazimo i u kojoj smo trenutno poziciji", kazao je Grabovac.