Daca, Dara, Milena, Tijana...samo su četiri od 75 imena krava Vinke Savić, a vrijedna vlasnica farme u Verićima nadomak Banjaluke, zna sva imena napamet.
"Svakoj od 75 krava znam imena jer sam svaki dan s njima. Uvijek pišem kada se koja otelila, kada je koja steona, sve moram pratiti. U proizvodnji imam oko 30 krava, svega za proizvodnju mlijeka imam 39 grla," objašnjava ova plemenita žena, koja vozi traktore, kombajne i ništa joj nije teško.
Ideja za ovu proizvodnju potekla je, priča Vinka, od njenog sina jedinca, koji je nažalost nastradao prije 16 godina, ali njegov sin, a Vinkin unuk, nedavno je postao punoljetan i jednako kao i otac obožava život na selu i pomaže baki u svim poslovima na farmi .
Nakon osnovne škole samoinicijativno je odlučio da postane veterinar i trenutno pohađa poljoprivrednu školu, a ne propušta niti jedan vikend, raspust, a često i poslijepodne zajedno sa svojom majkom baki pritekne u pomoć.
Vinka se prisjetila kako se iz Banjaluke vratila u potkozarski kraj.
"Radila sam u tvornici obuće i živjela u gradu, a moj sin i ja smo smo tada imali mesnicu u Banjaluci. Onda je on jednom odlučio, kada je dubička mljekara počela s radom da hoće da se bavi proizvodnjom mlijeka, a ja sam mu rekla: da li ti sine znaš da je krava fabrika i da moraš biti prisutan tu non-stop i da ne može biti krava na selu, a mi u gradu? On je onda rekao da želi da se preseli na selo," prisjeća se Vinka, čije imanje od "neželjenih posjetilaca" čuvaju dva šarplaninca Roki i Rex.
Gradnju štale su započeli 1998. godine, zbog tova junadi, a od 2000. godine su u štalu ubacili i muzne krave.
Počeli su, prisjeća se, sa deset, da bi se broj krava povećao na 15, na 20, pa sve do današnjih 75, koje dnevno proizvedu od 650 do 700 litara mlijeka.
"Na selu ima vremena i za rad i za odmor. To je posao koji je priroda regulisala, uvijek ima šta da se radi od januara do decembra, ali je isto tako ravnomjerno raspoređeno pa ima vremena i za odmor," kaže Vinka, koja je nakratko boravila i u Njemačkoj, gdje joj je suprug proveo radni vijek, ali brzo je shvatila da je njen život u Verićima i da se u inostranstvo ne bi vratila, iako od svoje 24. godine posjeduje njemačke dokumente.
Od ostalih životinja Vinka na ovoj idiličnoj farmi za svoje potrebe gaji ovce, svinje i kokoši, a u plasteniku uzgaja povrće koje ne tretira nikakvim hemijskim preparatima.
Mnogo joj pomažu i podsticaji koje dobija iz Fonda za razvoj sela, a pomoću kojih kupuje mašine koje su joj itekako od koristi.
Savićeva je za ishranu životinja otkupila brojne njive i polja u Verićima, a mnogo zemljišta je svojim rukama i radom otela od korova i zaborava.
Da ne zaboravimo na kraju da Vinkine kravu imaju poseban “tretman” nakon jela.
"U štalama pored krava stalno svira muzika. To im je potrebno nakon što jedu i legnu, kako bi se mogle opustiti," priča Vinka čije riječi prekida lavež vjernog psa, malene mezimice Nine, koja je na ovom imanju zadužena za dobrodošlice i ispraćaje, a od gazdaričinih nogu se ne odmiče ni na trenutak.
Pogledajte fotografije sa farme Vinke Savić: