Postavljanje šatora na bivši carinski terminal u Gradišci, koji će služiti kao karantin za državljanje BiH za one koji dolaze iz inostranstva, prema mišljenju mještana Gradiške, ispravan je potez.
Iako, kako poručuju, nije nimalo ugodno vidjeti šatore i vojsku u gradu, te ovakva atmosfera u njima izaziva ružna osjećanja, ipak, smatraju, ovo je jedini način da se širenje virusa spriječi i da što prije pronađemo izlaz iz krize kojom smo pogođeni.
„Mislim da je jedini način da se širenje ovog virusa zaustavi upravo postavljanje tog karantina jer nam virus i jeste došao iz inostranstva“, rekao je Dalibor iz Gradiške, te dodao da se pridržava naredbi koje je vlast odredila, te da samo ponekad izađe da prošeta kako bi lakše podnio dane izolacije.
Smatra i da bi kaznene mjere za ljude koji se ponašaju neodgovorno, te time ugrožavaju i sebe i druge trebalo pooštriti.
„Niko nema pravo da ugrožava druge ljude. Ja se konkretno ne plašim za sebe, ali plašim se za ljude iz okoline koji su stari, bolesni, a ponajviše za djecu“, rekao je on.
Slavica iz Gradiške, takođe smatra da je karantin jedini način da se spriječi unošenje virusa u BiH.
„Ja radim, tako da nisam u izolaciji, ali svi oni kojima je propisana izolacija toga treba da se drže, a da se mene pita ja bih ljude koji se ne pridržavaju hapsila i zatvarala jer niko nema pravo da ugrozi tuđi život“, kategorična je ova Gradiščanka.
Koronavirusa se, kaže, ne plaši, ali joj nije svejedno, najviše zbog starijih ljudi, rizičnih kategorija i djece. „Nadam se samo da će ovo što prije proći. Zdravlje je uvijek bilo najbitnije“, poručila je ona.
Ekipa portala Mondo je u Gradišci sa razgovarala i sa vozačima kamiona koji su u Gradišci čekali da prođu kontrolu na graničnom prelazu.
„Ja sam došao iz Italije, a kolega iz Slovenije. U Hrvatskoj smo se zadržali 24 časa. Sada čekamo kontrolu na granici sa BiH, pa ćemo nakon toga morati u izolaciju dvije sedmice“, kazali su ovi vozači.
A, osim pustih ulica u gradu na Savi, pusti su bili i parkovi, dok su stanovnici Gradiške šarene klackalice, koje je njihao samo pokoji nalet vjetra, posmatrali sa balkona, ni ne sluteći da će im toliko nedostajati ustaljena životna rutina.