Nacionalni koordinator za maligne bolesti Republike Srpske i načelnica Klinike za onkologiju RS Zdenka Gojković izjavila je u intervjuu za Mondo da se na periodu od pet godina broj novooboljelih od karcinoma u Srpskoj povećava za četvrtinu.
"Maligne bolesti postaju broj jedan, nažalost," istakla je doktorica Gojković.
Ona je izrazila i otvorenu bojazan da je pandemija koronavirusa, te usmjeravanje zdravstvenih kapaciteta, kao i društvene i medijske pažnje na Kovid-19, uticalo na smanjenje novodijagnostifikovanih slučajeva karcinoma, te da bi to moglo ostaviti trag na kasno otkrivanje ove zloćudne bolesti i lošije ishode u liječenju.
Neki ljekari iz regije izražavaju zabrinutost zbog onkoloških pacijenata u vrijeme pandemije virusa. Tvrde da je značajno opao broj novodijagnostifikovanih slučajeva zbog usmjerenosti svih kapaciteta na Kovid - 19. Šta govore pokazatelji u RS iz ove godine?
Nemamo preciznih podataka iz ove godine jer su oni malo tromiji i uvijek kasne, čak i od Međunarodne agencije. Insitut za javno zdravstvo RS vodi evidenciju o oboljelima od raka. Kompletno obrađene podatke imamo za 2016. godinu kada je bilo oko 6.000 novooboljelih u Republici Srpskoj, a otprilike polovina, oko 3.100 ljudi godišnje umre. Mi u stvari nemamo podatak o tome koliko u ovom momentu ljudi boluje od karcinoma ili se liječe ili ga nemaju ali su u stalnom praćenju. U prosjeku se broj novootkrivenih množi sa pet ili šest, u zavisnosti od regije.
Takođe, kod nas preko 50 odsto svih karcinoma čini pet lokalizacija. Karcinom dojke, grlića materice i debelog crijeva mogu imati preventivne skrining programe, da se rano otkriju i da se mogu adekvatno liječiti.
Zvanično obrađeni podaci su, složićete se, bili prilično davno. Šta se, bar iz Vašeg iskustva, dešava posljednjih godinu, dvije? Imaju li ti podaci tendenciju rasta, stagnacije ili pada?
Rastu. Na primjer, za pet godina prije izdate publikacije, broj novoboljelih je porastao za skoro 25 odsto. Dakle, na svakih pet godina se poveća skoro za četvrtinu, tako da će taj broj drastično rasti. Praktično, maligne bolesti postaju broj jedan, nažalost.
Da li se u vrijeme vanrednog stanja/situacije zbog virusa korona, broj novodijagnostifikovanih malignih bolesti u Republici Srpskoj smanjio?
Posmatrajući situaciju na Univerzitetsko - kliničkom centru RS, u periodu od 1. marta se priliv pacijenata smanjio. Prva uredba Kriznog štaba je bila da se sve može zaustaviti, osim hitnih slučajeva i onkoloških pacijenata. Klinika za onkologiju je radila u punom kapacitetu, a rasporedili smo se u pet timova.
Za koliko se smanjio priliv onkoloških pacijenata?
U prva tri udarna mjeseca se dijagnostički i hiriruški dio smanjio, jer su bila takva uputstva. Kasnije smo već razgovarali sa menadžmentom, pa su se počele raditi šire hirurške intervencije kada je u pitanju karcinom. Kod karcinoma dojke, gdje se u visokom procentu prvo daje terapija, a onda nakon tri do četiri nedjelje radi operacija, moram priznati da smo imali kašnjenja. Jednostavno, nije bilo protoka hirurških intervencija. Kada smo vidjeli da nam pacijentkinje kasne i po dva mjeseca, intervenisali smo, pa je menadžment odobrio dodatne termine i resurse za te i druge zahvate. Nije stvar u tome da smo mi, kao zdravstveni radnici nešto usporili. I pacijenti su se plašili, a i mediji su sve udarne vijesti posvetili samo ''Kovid-19'' i ljudi su se plašili.
Strahujete li da bi takva situacija mogla ostaviti posljedice u smislu kasnog otkrivanja tumora ili lošijih ishoda u liječenju?
Ta bojazan postoji, bez daljnjeg. Kada prođe ova godina, moći ćemo da analiziramo pojedine lokalizacije tumora i u kojem stadijumu su pacijenti dolazili, te to uporediti sa godinom kada nije bilo Kovid-19. Planiramo to uraditi na Klinici za onkologiju zajedno sa Centrom za dojku.
Ono što smo već uradili i prezentovali ministru zdravlja Alenu Šeraniću, jeste da smo analizirali sve pacijente koji su oboljeli od virusa korona, a imali su malignu bolest. Smrtnost se kreće od 22 do 25 odsto kod onkoloških pacijenata. Samo za UKC RS mi smo našli preko 80 onkoloških pacijenata koji su oboljeli od Kovid-19, a kao što sam navela, blizu 25 odsto je bila smrtnost.
Kako generalno ocjenjujete svijest naših građana kada su u pitanju kontrolni i preventivni pregledi sa ciljem ranog otkrivanja malignih bolesti?
Navešću jedan primjer. Negdje 2000. godine, zajedno sa ženama oboljelima od karcinoma dojke, krenuli smo sa prvim aktivnostima na Trgu Krajine u Banjaluci, gdje smo dijelili letke, objašnjavali... Ljudi su bježali od nas, gurali nas, u smislu „pu, daleko bilo“. Danas je situacija značajno drugačija. Međutim, i danas imam pacijente koji dolaze u jako zapuštenom stanju, sa izuzetno uznapredovalim stadijumom maligne bolesti. U takvim slučajevima šta god da uradimo, koliko god uložimo, kakvu god terapiju da damo makar i ovu najnoviju, opet nemamo željeni ishod.