Sudeći prema podacima Službe za zajedničke poslove BiH, za javne nabavke institucija BiH u 2020. godini je za sada planirano trošenje skoro sedam miliona maraka.
Konkretno, na zvaničnoj stranici pomenute službe je objavljen Privremeni plan nabavki za 2020. godinu, za tekuće izdatke, a ako je suditi prema ovom planu, novac u institucijama BiH će trošiti, kako na svježu piletinu, jagnjetinu i junetinu, tako i na pločice i natpise za obilježavanje prostorija i objekata institucija BiH, ali i za nabavku zastava.
Kako je navedeno u ovom planu, ukupan iznos tekućih izdataka za 2020. godinu je šest miliona i 702 hiljade maraka.
Za svježe teleće, jagnjeće i junjeće meso će biti izdvojeno 560 hiljada maraka, a okvirni sporazum će biti zaključen na dvije godine, dok će za isto trajanje sporazuma za nabavku pilećeg mesa biti izdvojeno 145.000 KM.
„Za nabavku konzerviranih proizvoda planirano je izdvajanje 34.000 KM, za slastičarske proizvode 80 hiljada maraka, a za zamrznute proizvode 280.000 KM“, navedeno je u ovom planu.
Kako stoji u planu, za nabavku zastava, prema okvirnom sporazumu u trajanju od godinu dana, biće izdvojeno 30.000 KM, dok je za toaletni papir za dvije godine planirano izdvajanje skoro pola maraka, konkretno, 480.000 KM.
„Za popravku jarbola planirano je izdvajanje 6000 KM, za pranje vanjskih stakala 35.000 KM, a za održavanje softvera 12.000 maraka“, istaknuto je između ostalog u planu.
Stručnjaci, smatraju da smo svakodnevno svjedoci neracionalne rastrošnosti domaćih institucija vlasti na svim nivoima.
„Aktuelni ekstreman primjer je Agencija za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi (BHANSA), koja se sada žali zbog teške finansijski situacije, ali su relativno nedavno organizovali abnormalno skupu, neprimjerenu i nepotrebnu proslavu“, istakao je ekonomski analitičar, Igor Gavran, te dodao da se razni neracionalni troškovi mogu uočiti i kroz neopravdana preskupa putovanja na egzotične destinacije, kao i brojne druge troškove koji ne donose nikakvu korist ni državi ni građanima.
Međutim, dodaje Gavran, sam podatak o planiranom iznosu za nabavku raznih proizvoda i usluga je previše neprecizan da bi mogao komentarisati koliko je opravdan ili neopravdan, previsok ili ne.
„U svakom slučaju je pored samog iznosa jako bitno da li se namjerava utrošiti isključivo za nabavku domaćih proizvoda i usluga (što bi značilo svojevrsno ulaganje ovog novca u domaću privredu i time imalo pozitivan efekat) ili uvoznih (u kojem slučaju bi bilo destruktivno i efekat bi bio isključio negativan, odliv novca bez ikakve makar posredne koristi). Ono sto se ipak može reći bez ikakve nedoumice jeste da bi domaće vlasti morale drastično umanjiti sve troškove, pa čak i one opravdane, a sva raspoloživa sredstva usmjeriti u domaću privredu i pomoć ublažavanju efekata krize i podsticaju oporavka“, savjetuje Gavran.