Nekoliko djevojaka javilo se i povjerilo svoje iskustvo iz škole učitelja glume Miroslava Mike Aleksića. One su objasnile mehanizam po kojem je Aleksić, kako one tvrde, višegodišnjim psihofizičkim maltretiranjem od djevojčica pravio, kako kažu, seksualne robinje.
Povjerile su da su u njegovoj školi bile od ranog djetinjstva, da im je, kako djevojke kažu, "ispirao mozgove, anulirao ulogu roditelja i oblikovao ih po svojoj mjeri".
"Kada ste mali, to ne razumijete. Važan vam je taj autoritet, jer želite da budete glumica, a Mika vam u tome može pomoći. Ni ne primetite kada ste izgubili sopstveni integritet, sopstveno mišljenje... Samopouzdanje, čak i da ste ga imali, prvo bi vam uništio. Poslije mu je bilo lako, mogao je šta je htio", navodi jedna od sagovornica.
Na pitanje onih koji relativizuju silovanje - a što nije prijavila ranije? - ova djevojka kaže da se nije osmelila da se nekom povjeri jer "to ne može da razume niko ko nije prošao kroz Mikinu školu".
"Bilo me je sramota, umjesto da njega bude. Mislila sam da sam kriva. Kad sam zaključila da nije pedagoški to što radi, i dalje sam sebe krivila. Više ne!", odlučna je sagovornica.
Naposljetku se, kaže, prvo povjerila dečku.
"Otvorila sam se, a on mi je pomogao. Sve je razumio, nisam morala da objašnjavam. Ni zrno osude nisam vidjela, a ne bih ga krivila ni da je bilo. Dao mi je snagu. Razgovarali smo mnogo puta posle toga. Htela sam da prijavim Miku. Znala sam da to ne smije više nikada nikome da se dogodi, ali nisam smjela da ga prijavim jer mu ne mogu ništa. Ubijedio nas je da mu niko ne može ništa, da je iznad svih, da ga svi štite", navodi sagovornica.
Druga djevojka praktično potvrđuje njenu priču i pojašnjava da je tek kada je upisala fakultet shvatila koliko sve kolege koje nisu išle u studio kod Mike imaju više slobode da dođu do nekih zaključaka, da nešto spoznaju sami. Dodaje da je u Mikinoj školi način razmišljanja nametnut, da su razmišljali kako Mika razmišlja ili čak ni to, nego onako kako će se Miki svidjeti.
"Razmišljaš kako da mu odgovoriš na neko pitanje, pa da on to uvaži i da misli da si ti vrijedna nečega. Išli smo da se umivamo kad god bismo rekli nešto što njemu nije bilo po volji. Išla sam sigurno 50 puta, govorio je da sam glupa, da sam bijedna. Nikad nisam uspjela da se suprotstavim, bio je to jeziv strah od autoriteta. Umivanje je bilo vid kazne. Dreknuo bi 'marš na umivanje', mi bismo otišli, vratili se, a voda se slivala niz lice, da bi vidio da smo se umili. Ako ti lice nije mokro, moraš da se vratiš", kaže druga djevojka i dodaje:
"Postojala je konstantna potreba kod svih nas da on misli dobro. Cijeli svijet može da kaže da sam ja pametna, ali ako on kaže da sam glupa, ja sam glupa i obrnuto. To je bilo tako. Njegovo mišljenje je bilo sveto, neprikosnoveno. Nije se dovodilo u pitanje ono što on kaže, a kasnije ni ono što radi. Zato je teško objasniti sve jer je nesvatljivo da bi on ikada radio išta protiv tebe i išta što nije normalno, jer je on bog, on je najpametniji na svijetu i ako on radi, to je ispravno".
Jedna od sagovornica je govoreći o slučaju jedne od djevojaka koja je prijavila Aleksića ima samo 17 godina, ona kaže da se isprva čudila odlučnosti te mlade djevojke da odmah napusti školu i sve ispriča:
"Onda sam se sjetila da je ona kod Mike u školi bila samo dvije godine, nije uspio da joj izmijeni svijest, da je oblikuje kao nas. Ona je tu došla samo da bi upisala glumu, išla je kratko".
Još jedna žrtva, djevojka (26) koja naposljetku nije ni upisala glumu, potvrđuje priču Milene Radulović i Ive Ilinčić da je stalno vrijeđao roditelje.
"Govorio je da su glupi, primitivni, neobrazovani... Ti ništa ne kažeš. On ti vrijeđa oca koga voliš najviše na svetu, imaš lepo mišljenje, ali počneš da preispituješ da li je tvoj tata baš sve to što ti misliš jer Mika kaže da nije. Bila je jedna djevojka u grupi, Mika je govorio da je njen tata svakakav i ona je prekinula kontakt s tatom, a roditelji su bili razvedeni. Toliko je bila ubeđena da je tata loš", priča ona.
Djevojka kaže da su njeni roditelji oduvijek mislili da je Mikin način rada loš i nisu razumijeli te metode.
"Mislili su samo da je grub. Nisu primijetili jer ja nisam htjela da primijete. Vidjeli su ponekad da plačem. Kad bi me tata pitao što sam neraspoložena, govorila sam da sam se posvađala s dečkom, drugaricama. Uvek sam imala neki izgovor. Kom roditelju bi palo na pamet da mu dijete zlostavlja profesor. Nijednom!", kaže sagovornica.
Ne vrijediš ni dvije pare
"Ćero, od tebe neće biti ništa, ti ne vrediš ni dvije pare", stalno mi se tako obraćao, tvrdi jedna od djevojaka i kaže da zbog toga ta škola ne treba da postoji.
"Niko ne smije da nipodaštava djecu. Ni bez ovog posljednjeg dijela, silovanja i zlostavljanja, ova grupa nije smjela da postoji. Izbacio je moju najbolju drugaricu jer je pobjegla s jednog časa. To mi je bio najveći strah. U kolima na putu do glume sam izgovarala molitvu, da se pomolim da na času sve bude okej. Čas je bio u utorak, a meni je od subote bilo loše. Kada sam bila mala, u ponedjeljak uveče legnem i tresem se, dobijala sam osipe, drhtavicu, tahikardiju. Kad prođe čas, olakšanje jer imam nedjelju dana da predahnem. Mene roditelji nisu tjerali, ali nije mi palo na pamet da se ispišem. Nikada, ni sekunde", priča ova djevojka.
Druga djevojka kaže da ju je Aleksić na jednom času toliko vrijeđao da je u kolima plakala sve do kuće. Kaže, tata je pokušavajući da je smiri rekao da ne mora više nikada da ide na glumu, da se okrene i da ode ako joj nije lijepo, ali da je ona bila odlučna da završi školu.
"Kad smo bili u mlađim grupama, često se dešavalo da je Mika s nekim u kancelariji i nema ga cijeli čas. Tada smo bili presrećni. Zada nam zadatak, mi se družimo, šalimo, nama super jer nas ne šikanira. Jednom mi je rekao da dođem u srijedu, kada po rasporedu nismo imali čas. Kada me je odveo u kancelariju, tu je bila mlađa grupa. Mi smo bili u kancelariji, a u sobi pored djeca od sedam, osam ili devet godina. Kada je otišao da im zada zadatak, sjetila sam se kako sam ja bila srećna kada je on bio u kancelariji kada sam bila mlađa, i tada sam se sjetila da njemu nije tu bio nikakav prijatelj, već neka djevojka", kaže sagovornica.
Djeca su na audiciji plakala
Jedna od djevojaka koje su više godina provele u Alksićevom studiju kaže da mučenje navodno počinje od audicije.
"Mene je prijateljica odvela kod Aleksića, ona je već išla u grupu. Stvari u vezi s njim su mi usađene u glavu i prije nego što sam krenula. Kakav je on, da tamo stičeš najbolje prijatelje, kakva je grupa, da je to vrsta porodice, da je on prepametan čovjek koji može najviše da te nauči, da je on legenda, najbolji pedagog u Srbiji. Ja na audiciji nisam bila opuštena, došla sam ambiciozno da želim da budem primljena tamo jer sam čula sve priče i sve je bilo fascinantno. Ponavljano mi je da nešto poput njegove škole ne postoji nigdje na svijetu. Audicija je bila san, sećam se da je bio toliko strašan da su dva dječaka i djevojčica izašli ispred i da su plakali", kaže ona i dodaje:
"Ali, već tada sam pomislila da to tako treba. Sad sam uspjela da razložim stvari u glavi, ali je tužno što nisam u potpunosti. Znam da ništa nije tako trebalo. Nikad ne bih otišla tamo i ne bih dala nikome, ali tada nisam razumjela, imala sam devet godina".
Podsjetimo, Miroslav Mika Aleksić (69), reditelj i vlasnik škole glume, sumnjiči se za osam silovanja i sedam nedozvoljenih polnih radnji nad šest svojih učenica.
On je juče bio na saslušanju u Višem tužilaštvu u Beogradu gdje nije želio da odgovara na konkretna pitanja o teškim optužbama za koje se tereti.
(Mondo/Blic)