Region

"Beograde, dobro jutro": Vijek od rođenja Duška Radovića

Autor Dušan Volaš

Danas je tačno 100 godina od rođenja beogradske legende Duška Radovića.

Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Duško Radović, najpoznatiji Beograđanin iz Niša, kako su ga mnogi nazivali, rođen je na današnji dan 1922. godine. Iako danas uživa kultni status oni malo stariji sigurno će se sjetiti da je Duško pred kraj života "skinut" sa repertoara radija Studija B, kao i toga da je potpuno nestao iz javnosti.

O tome šta se zapravo desilo i kome je Duško Radović "smetao" pisao je Ekspres.net, a njihov tekst "KAKO JE UĆUTKAN DUŠKO RADOVIĆ: Rečenica koja je došla glave najvećoj legendi Beograda" prenosimo u cjelosti:

"Redakcijski telefoni na vrhu "Beograđanke" usijali su se tog jutra, datum skoro niko i ne pamti, ali, kažu, bilo je to negde između 1982. i 1983. godine. Beograđani zovu Studio B. Prošlo 7.15, a nema Duška. PANIKA! Neka muzika svira, ali odzvanja tišinom, svi se upinju ali džaba -- na talasima koji se šire od Terazija prema Kalemegdanu ne čuje se onaj promukli glas da ih posle onog legendarnog "Beograde, dobro jutro!" probudi, otrezni, kaže ono što svi misle, ali ne umeju, ili, možda, ne smiju da kažu...

Ispostaviće se ubrzo da se taj glas i to "Beograde, dobro jutro!" više nikada uživo neće čuti sa talasa velegradskog radija. Ugasiće ga politički moćnici."Gašenju" Duška Radovića, legendarnog pisca, pjesnika, radio i TV voditelja prethodiće, po sudu Partije, veliki i svakim danom sve veći broj "nepodobnih" političkih aforizama kojima urbana legenda budi pospane Beograđane ušuškane u prividni spokoj osamdesetih.

Ivan Stambolić, prvi čovjek Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda i general Nikola Ljubičić, predsjednik predsjedništva Srbije, koji su posle smrti Josipa Broza Tita držali poluge moći, pomno prate šta Radović govori u etar. Prate, i od ranog jutra se nerviraju.

"Jesi li čuo šta je onaj ludak jutros rekao!", grmi i svako malo jada se Ljubičić tada već bivšem gradonačeniku Beograda Branku Pešiću poslije jutarnjeg moždanog treninga koji genijalni Duško forsira ranom zorom sa vrha "Beograđanke".

Te Duškove opaske i aforizmi mnogo su smetali Stamboliću. Jednom prilikom se, kada je sa priajteljima malo popio na svojoj vikendici, pohvalio: "Onaj Radović opet ne pazi šta priča, moram sutra da mu izvučem uši" - rekao je za Ekspres Dušanov brat Brana Radović, kome je ovaj detalj kasnije, poslije Duškove smrti, prepričao jedan od svedoka.

Čašu partijske žuči prelila je, kaže, ova Duškova rečenica, izgovorena u etru: "Ako već možemo i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih" Ispostaviće se da su ovi poslije Tita bili sujetniji i surevljiviji od njega. Stvari postaju ozbiljne. Radović će ubrzo biti glavna tema Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije. Ovo je snimak te, posljednje emisije "Beograde, dobro jutro":

Presuda je izrečena!

Predsjedništvo CK SKS koje je 8. novembra 1982. "razmatralo aktuelna idejno-politička pitanja informativnih delatnosti", 16. novembra je objavilo zaključke.

"Aforizmi u popularnoj satiričnoj emisiji "Beograde, dobro jutro" u posljednje vrijeme sve češće imaju obilježja političkih poruka sa izraženom moralističkom i demagoškom pozadinom. Sadržina tih poruka ponekad je krajnje destruktivna i neprihvatljiva. Potrebno je izvršiti podrobniju analizu idejne usmerenosti ovakvog delanja", navodi se u saopštenju CK SKS.

Ubrzo slijedi i gašenje emisije. Partija je, međutim, izložena velikom pritisku javnosti. Slušaoci se bune, zovu, protestuju, traže da se Duško vrati. Uporan je, međutim, i Stambolić. "Ugasiću i Studio B, ako treba!", poručuje partijski moćnik u telefonskom pozivu Radoviću!

"Dušku je poslije tog razgovora bilo jasno da mora da prihvati odluku takvu kakva jeste i on je to učinio prije svega jer je jako voleo Studio B. Nije želio da mu kolege ostanu bez posla, nije hteo da drugi ispaštaju zbog njega. Drugo, bio je patriota, i uz to jako inteligentan čovek. Znao je da nema mnogo pametnih, a da su ovi bili mnogo moćni", priseća se Brana Radović.

Stambolićevo pokajanje i Duškov odgovor

Stambolić se ubrzo kaje. Shvata da partija ukidanjem Duškove emisije ima više štete nego koristi i krajem 1983. godine nudi Radoviću da mu vrate emisiju. On, u svom stilu odgovara: "Ja jesam mali čovjek sa radija, ali nisam onaj koji se pali i gasi na dugme".Radović je već tada bio zdravstveno načet, a poslije ukidanje emisije ozbiljno se rezboljeva.

"Duško je već u to vrijeme bio bolešljiv, a onda su ga stres i šok zbog ukidanja emisije dotukli. Razbolio se. Nismo odmah znali o čemu je riječ. Dobio je upalu produžene kičmene moždine, boelst koju izaziva jak stres. Ljekar je to objasnio Brani Crnčeviću. Ispričao mu je da je Aristotel Onazis umro od iste bolesti koju je dobio kada mu je sin sradao u avionskoj nesreći. Ljekar je rekao Brani: Kad Onazisu koji ima milione nije bilo spasa, teško da će Dušku. Polako se gasio na naše oči", kaže Brana.

Dušan Radović umro je 16. avgusta 1984. godine. Na sahrani je bilo 10.000 ljudi i ko zna koliko policije. Na svakom ćošku šušti i pišti radio veza. Cijeli Beograd došao da isprati legendu.

"Ne treba čovjek da greši dušu kada su moj brat i Srbija u pitanju. Ipak se Srbija odužila Dušku. Ima ga u udžbenicima, djeca znaju ko je on, škole nose njegovo ime, ima svoje pozorište, neke ulice su nazvane po njemu. Ipak, čuvam knjigu koju je Branko Ćopić poklonio mom bratu i napisao mu posvetu. Ništa nije slučajno, njih dvojica su do kraja bili povezani. Doživjeli su sličnu sudbinu", zaključuje Brana Radović.

(MONDO/Informer)

Tagovi