Region

Djeca se plaše da idu u školu: Beograđani traže pomoć, telefoni psihologa neprestano zvone

Autor Uroš Matejić

Psiholog Jelena Radosavljev kaže da im se neprestano javljaju roditelji i traže pomoć zbog traume.

Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Institut za mentalno zdravlje u Beogradu je u cilju podrške porodicama stradalih u jučerašnjem događaju, nastavnicima i učenicima kojima je potrebna psihološka pomoć i podrška, otvorio dve telefonske linije, a kako kaže psihološkinja Jelena Radosavljev iz Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, od juče popodne telefoni gotovo neprekidno zvone nakon tragedije u školi na Vračaru.

"Bilo je poziva i u toku noći. Od jutros telefoni zbilja neprekidno zvone. Zvali su i građani koji su željeli da ostave komentar i pruže podršku, ali su počeli da zovu i roditelji koji su izgubili djecu. Rođaci djece koja su bila u toj školi, rođaci preminulih, rođaci djece koja su pohađala tu školu, nastavnici... Djeca se za sada ne javljaju, ali očekujem da će tek krenuti da se javljaju", kaže Radosavljev.

Roditelji se najčešće žale da djeca neće u školu.

"Roditelji najčešće kada zovu, žale se da djeca ne žele da idu u školu. Generalni savjet je da se bude iskren i da im se objasni koliko je mala vjerovatnoća da se to opet dogodi. Posebno je važno primiriti dijete, biti uz njega i posebno obratiti pažnju na bilo kakvu promjenu u ponašanju djece", ističe Radosavljev.

Kako dalje ističe, javljaju se i članovi porodice koji su primijetili promjene u ponašanju kod svojih mališana.

"Roditelji mogu da primijete da je dijete uznemireno i razdražljivo, da se više povlači... Danas se javila jedna baka, čiji je unuk bio svjedok, koja je rekla da je dječak pričao toliko brzo da nije mogla da ga razumije. Drugi otac je rekao da ćerka ne želi apsolutno da priča. Sve te dječje reakcije su normalne. Važno je da ih ne pritiskamo", kaže Radosavljev i dodaje:

"Očekujemo da će biti učestalih poziva. Roditelji treba da rade i da pričaju sa djecom. Ako djeca neće da pričaju, važno je da roditelji pričaju kako se oni osjećaju. Djeca to pamte. Važno je da prihvatimo dečja osjećanja. Oni koji su bili najtragičnije pogođeni imaju podršku. Institut za mentalno zdravlje će omogućiti djeci i roditeljima da po podršku dođu odmah, bez uputa i svih procedura i ja bih zaista zamolila da tu pomoć koriste oni ljudi kojima je zbilja potrebna", kaže Radosavljev.

Danas je neophodno da se pruži podrška deci, ističe psiholog.

"Nastavnici su takođe zvali sa pitanjem kako da započnu čas. Danas je neophodno da razredni starješina održi čas sa svojom djecom. Da svi budu spremni da pruže pomoć djeci ako je neophodno. Ovo je posljedica što nismo intervenisali prije poslednjeg trenutka. Jako dugo živimo u klimi koja je veoma nasilna i sadržaj nasilja se veoma eksplicitno dijele. Scene nasilja ne moraju da vide na televiziji, ali mogu da vide na društvenim mrežama. Vjerujte oni znaju imena tih ljudi koji promovišu nasilje, kod nekoga može to biti okidač, jer neko možda ima pozadinu koja je već na neki način bila načeta i nestabilna. Ne poznajem dječaka koji je uradio to, ali najvjerovatnije da neki signali jesu postojali. Mi vrlo često to ne primijetimo, čak ni najbrižljiviji roditelji", kaže psihološkinja Radosavljev za "RTS".

(MONDO/RTS)