Ispovijest oca ubijene djevojčice: Moja sudbina je teška, ali ću je nositi mudro, onako kako me je moja Sofija naučila

Slobodan Negić, otac devojčice stradale početkom u masakru u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", gostovao je u sinoć u emisiji "Utisak nedelje" i tom prilikom rekao da želi da govori o činjenicama, kao i da pokuša da zatraži pomoć javnosti i neku vrstu razumjevanja.

 "Niko nema rješenja i jako je teško živjeti sa tim, ali vidim kod ljudi iskrenu želju kada me pogledaju u oči, koji su prestravljeni onim što vide i koji na ljudskom nivou reaguju na ovo, to prevazilazi uobičajene teme i dnevno-političke priče. Svako ko u ovom nalazi prostor da plasira neka brzopleta mišljenja umjesto onoga što se zaista dogodilo, čini samo medvjeđu uslugu društvu", izjavio je otac djevojčice koja je stradala zajedno sa još osmoro djece i radnikom obezbjeđenja.

Negić je rekao da to o čemu govori "mora biti javna stvar koja se tiče svih nas".

"Ali ne na način stranaka ili partija, ovo je nešto što pogađa društvo na nivou samog našeg opstanka. Ne tražim ni krivca, niti upirem prstom lično u ljude. Došao sam da govorim o tome šta se događalo, kako smo mi roditelji pokušavali da reagujemo i došao sam da kažem neke stvari javno koje su teške", kazao je on.

Prema njegovim rečima, postojao je i još postoji prebrz pritisak da se djeca vrate u Osnovnu školu "Vladislav Ribnikar" na, kako je naveo, "nekakav oblik redovne nastave". Takođe, on je rekao da ne bi htio da vrši psihijatrisku procjenu izvršioca masakra.

"Ono što se tog dana dogodilo je da je dječak izvršio težak masakr nad svojim vršnjacima. Moja Sofija je u tom trenutku bila u WC-u poslije časa fizičkog, bila je sa drugaricom koja je izašla prije nje, čula je pucanj i tada je izašla da vidi šta je sa drugaricom. Jedino mjesto gde nismo mogli da je sačuvamo ni supruga ni ja je ta škola. Svi roditelji prolaze kroz to kroz šta ja prolazim i normalno je da u toj situaciji tražite nekog krivca. Ne bih ulazio u psihijatrijsku procjenu izvršioca tog dela, ostavio bih to struci".

Negić je govorio i o najpotresnijim trenucima u životu i rekao da vjeruje da ima još empatije među ljudima.

"Ja sam danas u očima ljudi video iskren strah za sve nas i reći ću vam nešto. Kad sam bio na sahrani svoje ćerke prilazilo mi je puno ljudi. Mnogo njih uopšte nisam znao, ali vidim da tim ljudima koji mi prilaze nije lako da izjave saučešće, a ni meni da ga primim. Kasnije sam poslije sahrane počeo da gledam u oči te ljude i da svakom, gledajući u oči se zahvalim", izjavio je Negić.

Takođe, svima je najpotresnija bila očeva priča o tome kako je svom djetetu dao ime zajedno sa suprugom, što je rasplakalo sve goste u studiju, uključujući i voditeljku Olju Bećković.

"Moja Sofija je dobila ime tako što smo supruga Milanka i ja htjeli da se malo našalimo, pošto sam ja magistar filozofije, a njeno djevojačko prezime je Mudroša, pa smo joj dali ime Sofija po boginji mudrosti. Reći ću vam i nešto što je moja Sofija mene naučila. Bilo je situacija u kojima je mama ljuta što je soba u haosu, pa sam ja sam  sa mamom, da bih nju zaštitio, raspravljao. Ali, Sofija je uvijek bila jedina zadovoljna kada bih ja saslušao i gledao u oči kao odraslu osobu i kada bi vidjela da smo njena mama i ja puni ljubavi. Nomen est omen, njeno ime je stvarno njena sudbina.

Naučila nas je da i danas gledam svakoga od vas u oči i da budem zahvalan što mi pružate empatiju. Mudrost tog djeteta me je naučila da i danas gledam svakoga od vas u oči i da budem zahvalan što mi pružate empatiju. Ima je puno, pogledajte Igora (Jurića), pogledajte gospođu Snežanu (Miljević), pogledaj se Olja, idu ti suze.

Hvala vam svima, shvatite da je ponekad jedini razlog u čovjeku da se bori to što ima ljude oko sebe i da ovde treba da naučimo veliku lekciju o tome da se radi o nama, ljudima, o našim sudbinama. Moja sudbina je teška, ali ja ću je nositi i to baš onako kako me je Sofija tome mudro naučila", rekao je kroz suze Slobodan Negić.

Negić je takođe ispričao i da se u školi desio događaj koji se, kako navodi, pre nekoliko dana desio pod okriljem ove škole. Negić tvrdi da je doktorka R. R., koja je poslata u "Ribnikar" kako bi pomogla djeci i roditeljima nakon tragedije, "djecu uvela u kabinet i tamo im puštala narodnu muziku i govorila im o tome da treba da se povežu sa duhovima i dušama svojim mrtvih prijateljica i prijatelja".

Negić je naglasio i to da je Srbija u svjetskom vrhu po procjentu oružja po glavi stanovnika.

"Sajt politico.eu iznio je podatke o 10 zemalja na svijetu koje imaju najveću količinu oružja na 100 stanovnika, a te podatke sam provjerio sa još četiri izvora i svi su jako slični. Srbija je četvrta po tom procentu. Iz moje tačke gledišta problema, ovaj zločin je izvršen iz legalno izdatog oružja, ko je je bilo na ime oca dječaka, koji je izvršio masakr. Šta mi možemo da uradimo da se u budućnosti smanje šanse da se ovako nešto dogodi. Mi moramo da vidimo zašto izdajemo toliko oružja i da otežamo pristup vatrenom oružju. Ako pričamo da je on psihopata i da bi to uradio i da nije imao te pištolje, nije moje da izmišljam šta bi bilo kad bi bilo. Ali, činjenica je da je on u svom stanu do došao do dva komada vatrenog oružja koja su legalno izdata. Ako je u ovom slučaju ta procedura za vađenje vatrenog oružja ispoštovana, pa se ovako nešto dogodilo, u tom slučaju treba da menjamo proceduru", naveo je otac djevojčice.

(MONDO)